Posvećeno svim nježnim bićima koja ljubav i dobrotu dišu i jednoj Ivani
Zarobljena šumom lišča
zapletena treptajem granja
utkana u miris behara
ona sanja
U obzorju azura i tirkiza
plemenitog neba
i milostivog mora
ona sanja
Ruke dvije da je grle
usne nježne da je ljube
duša čedna da je voli
ona sanja
U letu beskonačnosti
na putu do vječnosti
djetinje je srce puno bola
ali ona sanja
Navsegda
o ljubavi tiho zbori
umorne oči sklapa
ali ona sanja
Nikad više njene oči
rujnu zoru vidjet neće
ni zanočit novo veče
ali ona sanja
Nek kristalne suze lice vlaže
miju djetinju ljubav njenu
ništa više i ne traži
pustite je neka sanja
