Umorno Ciganče malo
leglo je ispod mosta od duge
prostrlo meki ležaj od boli i tuge
pod glavu stavilo jastuk nježnih snova
prekrilo se plavetnim prekrivačem neba
u kosi mu zablistala srebrena mjesečeva sjena
Umorno dijete
je ležeći zaspalo
a možda i umrlo
nema važno
polja mirisnih
djevičanskih ljubičica sanja
čuje pjesnika što pjeva
konji umorni stoje i neće da radu
jerbo more ih žeđu i gladu…
djeca opet kokoši kradu
to je ciganska noć
ajlele ajlele ajlele
Njihhhaaa brm
Kolone ljudi prolaze gradom
zombi u žurbi
ne primjećuju dugu
ni dječiju tugu
ni jastuk od snova
ni briga ih
što umorna djeca
umiru od samoće i gladi
o Bože Milostivi
i djecu
kao
i žene
i konje
svuda oko nas
neštedimice ubijaju
zar ne
Hvala za pjesmu, nisam je poznavala.
Baš je lijepa.
Pozdrav Hajrobleki❤️
Dobar dan Senorita
Baš čudno.!
Rekao bih nemoguće , da nisam nazočio.
Ti neupoznata sa nekom posebnom pjesmom sa ovih naših prostora?
Onda , za radi toga drago mi je da sam pjesmu postavio i što djelimo zajedničko zadovoljstvo.
Kad čovjek nabeša kalendara da ih je ponekad teško pojmiti, u tom snoviđenju susreće se sa muzikom kao jednim od osnovnih životnih izbora i usuda. I tako profilira svoj ukus. Grupu O'đila i Davorku Dašu Bosnić sam upoznao još davnih 80-tih godina prošlog vijeka. Bili su jugoslovneski odgovor na epski ruski film “Cigani lete u nebo” (1975.). U svom repertoaru su skrenuli moju pozornost pjesmom Šošona, jednom od boljih prepjeva pjesme koju je maestralno otpjevala Olivera Katarina, snimljene 1966.
Mene za pjesmu vežu niti čudesnog tkanja sudbine započetog 1968. godine, koje još i danas pletu beskonačne mreže ljubavi i nježnosti u mome srcu.
https://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=57163
Sretno Bandida