Prvi dio – Hamali
San svakog mahalaša , a vjerujemo i svakog pretenciozno normalnog muškog stvora je bila odjeća vrijedna pažnje , ponosa i zavisti , a koja je obavezno morala uključivati plišane jedinke
No , dug je put od želja , htjenja do mogućnosti.Mi kaki jesmo , najviše volimo oko kere pa na mala vrata. Nama se to uvijek činio najkraći put. I moš ga uvijek bataliti , a da niko ne primjeti da nisi završio , il’ nisi skoro ništa misleno rekao. Ono – kad bi se zezali! U mahali nema lako ćemo i ofrlje.
Ne znamo zašto , ali prvo su nam na um pali vikend troškovi prosječnog pubertetskog mahalca.
Igranka – ulaz 5 X 2 = 10 dinara
Dva soka x 3 = 6 dinara
Kurtija cigara = 2 dinara
Dva fišeka košpi i kikirikija = 2 dinara
nerezidentni troškovi = 2 dinara
pride 3 dinara za svaki slučaj.
Ukupno 25 dinara
Dva puta heftično puta 40 sedmica jednako je garant din 2.000
U prevodu , radi lakšeg snalaženja :
-jedan Din = 1 Km.
Viđu jada. Samo dva puta tri sata plesnjaka sedmično . A nismo ni zagrebali troškovnik.Gdje su tu ostali dani i izlasci, pokloni , moda ukorak sa vremenom i zavođenja? Pa još i dnevni troškovi. Pa razmetanja i čašćenja. Moro si pokazat široku ruku i dušu , inače ti u mahali nema opstanka.Jedino je cvijeće bilo đabalesku i bilo ga je toliko , da na žalost nije bilo rođeno još toliko ljepota da im se poklanja.
Godinama sazrijevanja troškovi se multipliciraju. A ti si učenik , student ili samo lijendohan. Ali grebane ili mukte u mahali nema. Moš je'nom, dva put bit kokuz, al treći put lagana rahmetli noga.
U mahali majke ne rade. Ostavština predaka. Samohrani očevi se brinu za pet šest i više šlanova obitelji. Ponekad otac kane koju kintu sinu, kad osjeti djetinju stisku. Zna on , a zna i sin – nedovoljno za kročit u mahalu.
Niko se ne buni , a svi zadovoljni . Svako ima koliko mu treba i za koji sevap pride.
Majka u kući zaradi platu i više nego što joj država može platiti. A počesto ima i šivaća mašine. A svaka žena , kraljica majka , morala je znati plesti, vezti , heklati i odjeću krpiti. Učiti kćer princezu tome istom.
Nema stida i ponosa. Porodica treba sve imati.
A u mahali ima bogata kona nerdanica. I zaposlena komšinica došljakinja, koja ne nema kome djecu ostaviti. I udova hadžinica koja je na teretu snahi, a sin zaboravio majčinu vjernost – i ocu i njemu. A uglavnom se imala bašta i nezaobilazni cviejtnjak. Đes’ ba ti vidio kuću u mahali, a da đulama il mačuhicama ne mirišu. Ljubavlju i milošću prvenstveno.
Muška djeca su od deset godina postajali hamali, da bi irgetom , naukom i odrastanjem postajali gospoda.To mu bilo sasvim logično. Samo hamal zna kako je teško postati gospodin. Gospoda uglavnom ne vjeruju kako je mahalima. Kada to na grbači iskuse biva kasno. Naj…grabuse ko zadnji mahalaš.
A hamal vam je ko i ciganin. Nema škole, nema para, dinar teško zaraditi , Pođahkad nema druge. Sve se zgudumi. Damar zatreperi, umor nikako da mine. Batal dani ubijaju. Čerge se umore i zastanu da predahnu.
Čovjek ima nadu i vjeru u Boga Jedinog. Zasjedne , da duši odušku da. Petkom , sa akšam ezanom , krijuć pogled od neba , okupi svoje čeljade i komšiluk, nađe se ćemane , i def , i tarabuk. Ponekad se jami i gitara i krneta. Šta će, žena zgotovi crkavicu koja se ima . Bog je tisućno umnoži i eto bogate trpeze i radovanja.
Sa purpurom sutona zatreperi muzika, Tiha , tužna i sjetna. Stapa se sa zvjezdicama i mirisima đardina . Noć postaje blagoslovljena . Jedna prelijepa žena pusti umilni glas. Iskonski glas boli i ćežnje , glas neutješni što doziva ljubav i dodire.
Život po ko zna koji postaje prelijep. Miriše na sreću. I mnogo , mnogo lakši biva.
A šta vi mislite od koga su se učili akšamluci?
Eh , djevojčice mile , gdje ste sad !
