Kad žena voli
potoci žubore ljubav
ptice cvrkuću slobodu
poljsko cvijeće miriše snovima
Kad žena voli
nebo je ispunjeno milošću
mjesec sakriva biserno lice
zviježđe pleše nebesku harmoniju
a maleni cvijet se nježno oko mene svija
Kad žena voli
ne treba mi ništa više
suze same rose lice
u gruduma toplina
na usnama osmjeh njen
Kad žena voli
otvori se rajski đardin
primim je za ruku
tijelo uz tijelo i tango
ćarolija za sva vremena
Kad žena voli
ja ćekaću je dok muzika naša traje
bojiti snove njenim milim likom
polako slamati plahost njenu
slaveći uzvišenu ljepotu
do sudnjeg dana
Pišete prelijepe stihove.
Dobar veče mlada Damo
Hvala na posjeti i primjećivanju.
Nisam baš previše skroman , ali za pisanje nisam ja kriv.
Nekada , mnijem , sada već stoljećima prije, jedna prelijepa Tatjana, vrla poetesa me savjetom zakrilila:
-Kad pišeš zaviri u nutrinu svoju i ne boj se . Sjećanja i damari će zaiskriti i ponijeti te u čudesni svijet nježnih riječi, koje će se srcem tvojim bojiti.
Još i danas mojim bićem lepršaju te riječi i zahvaljujem se Bogu Milostivom što mi je poslao Anđela da me uputi.
Sretno bujanje u đardinu .