Kad me zbrkana tuga u srebreno čelo strefi
sjetim se tihih podmoskovskih vječeri
jednog davnog zaljubljenog ljeta
kada osviti i sutoni bjehu jedno
blagorodni nijemi svjedoci
očaja bez mnogo riječi
znadoh tada reći samo
djevuška ja ljublju vas
i dala mi da je ljubim
i još štošta
u tami
samo naših
podmoskovskih večeri
u trošnom Kaštelu bez sna
kraj kristalne rijeke valima zakletve
smejala se srcem čednim
dizala obrve tugom
uzvraćala nadom
navsegda
uh
iskrom bez povratka
usudom čelične zavjese
silom razdvojiše to
neizbrisivo i djetinje
ja ljublju vas
navsegda
i evo
cio život poslije
u krhkom srcu mome
još uvijek plešu
i djevuška i rijeka
anđeoskom ljepotom
sjaje
muziku
ljubav
kao eho
kao san
prelijepog života
zauvik okovanog
rijekom vjernosti
moja snena duša
još uvik
drhtavo rumori
u podmoskovlju
u nezaboravu
taj prelijepi san
iskovan u jecaju
u boli
plavetnog neba
talasa beskraja krik
ja ljublju vas Asja
djevuško moja
ljepoto mila
navsegda
*
Jednom davno sanjala sam Moskvu i bilo mi je tamo tako sve poznato.Svi kažu je tamo lijepo.
Ovo je moja najdraža pjesma na ruskom;
https://youtu.be/HvVxKeBAznM?si=OsvZzSQYlpunZfBK
A tvoj opis djeluje kao velika ljubav.
Dobar dan Senorita
Stari dijelovi Moskve imaju prelijepe , monumentalno povijesnu arhitekturu stvaranu vijekovima unazad .Ali kao i sve metropole gutaju ljepotu prirode oko sebe. Podmoskovlje moga vremena je bilo jedno ogromno , nesagledivo Vrelo Bosne. Već odavno nestaje , gutano galopirajućim urbanističkim vremenima.
Tvoj izbor muzike je uvijek dobar, zanimljiv i sukladan tvojim godinama. Tebi su lijep, životan tekst i dobra muzika jedna nerazdvojiva poveznica
Moji muzički nazori glede ruske muzike su malo tradiocionalniji. Rusija je velika , mnogonacionalna, multikonfesionalna i multirasna zemlja, pa je i njena muzička baština neizmjerna. Priklanjam se njihovom izvornom narodnom stvaralaštvu i ozbiljnoj muzici romantičara velike petorke, ne umanjujući stvaralaštvo i doprinos drugih zaslužnih muzičkih umjetnika svih perioda.
Zaljubljenik sam u izvorni nepatvoreni sevdah, ali i u svaku dobru muziku.A u ruskoj narodnoj muzici je sevdah / dert jedan od osnovnih elemenata. Koliko ljepote, nježnosti , sjete i vrlo često velike tuge i boli dolazi iz dubine srca, vjekovima zaista napaćenog običnog naroda.
Svoje ljubavi i pjesme nemam potrebe dodatno osvjetljavati. Moje riječi – stihovi i emocija uvijek opstaju onako kako ih život i moja ruka zapišu.
Skoro od prapočetaka mnijem – sve moje ljubavi su prave i jedine. I dodajem , sa dužnim , iskrenim i najnježnijim pijetetom i poštovanjem prema svakoj od njih _ ono mahalsko , bezvremeno, a samo moje :
-Dvoje se nađe pa se poslije ne nađe.
To je neizbrisivi žig mog životnog merituma i narativa, Ljepota i tuga, Ljubav i san . Bivanje i rastanak, Život i tragika. Istina i sudba ovoploćeni u prelijepom životu.
Sretno i veliki naklon Banditice
Dopisano – podsjećanje
Pjesma Podmoskovske večeri je nastala 1955. godine . Tekst je napisao Mihail Matusovski, a muziku u narodniom duhu je potpisao Vasilij Solovjov. Originalni naziv je bio „Lenjingradske večeri“. Po direktivi Sovjetskog ministarstva kulture, naziv i delovi teksta su prepravljeni, pa je dobila naziv Podmoskovske večeri.
Volim tvoj komentar, uvijek nešto novo naučim❤️
Godi čuti draga Senorita
“Prokletstvo” djetinje radoznalosti i hejbet kalendara.
Ponekad zrnce znanja il neka informacija se protokom vremenom nabode.
I šta će čovjek nego se kofrčiti i praviti “pametan”?
Uživaj u osvojenom rahatluku Banditice.
Evo taman uživam u zadnjoj obljavljenoj pjesmi?
Vidio sam i poslušao.
Solidna obrada .
Uživaj. .