On/ona voli Prag – Podvale , varanje i laži Ashibell

Ne volim bogohuljenje.Ne volim nečist .Ne volim laž i potvoru. Ne volim primitivizam i prevarante.Duga je lista onog što ne volim. A sve se može dovesti u kontekst samo jednog pojma -Ne volim Zlo.

Hvala Bogu , naučio me je da volim , ali da se klonim zla. Ali ako uzme maha data mi je sloboda da ga , barem , spustim na zemlju .

Imam godina i godina. Imam iskustvo i dosta znanja da neizostavno i trenutno mogu prepoznati zlo i njegove produkte.

Neću da dužim, ali mora se napisati neki uvod.

Ja zaista volim Prag.

Zavolio sam ga kad bijah zelen i mlad. Ako sam ikad bio takav. Mahala je nekad bila velika akademija.

Davne 1968. u mome srcu se zauvijek ulila ljubav prema djeci cvijeća, njihovoj muzici i dijelu njihove jednostavne filozofije , sa akcentom na:

-Make love no war.

Onda se 1968. godine desila pobuna mladih šitom svijeta.

Ne bih puno pametovao.

Tražilo se tako malo:

-Sloboda, mir i jednakost na čitavoj planeti.

-Svijet bez ratova , bijede i gladi.

Bunt je ugušen u krvi.

Ubijanje nevine mladosti počelo je sa Praškim proljećem. A ono je počelo u siječnju.

Sovjetska (SSSR) i Varšavskog pakta armada je tenkovima jurišali na Češku goloruku mladost . Krv je Pragom tekla potocima.

Krv i nestajanja su se prelili na Zapad.

Previranja nisu mimoišli ni Jugoslaviju , normalno ni Sarajevo.

Imao sam sedamnaest i po godina kad sam se sa drugim gimnazijalcima pridružio studentima u njihovim protestima i zahtjevima .

No , to je duga i druga priča.

Poenta je da su mladi i svi dobronamjerni ljudi cijelog svijeta bolovali pobijenu mladost Praga.

Tada sam zavolio Prag i zainteresovao se za njega i naučio mnogo toga. Iduće godine sam otišao na lice mjesta. Nije bilo krvavih ruža, ali se osjećalo da je stega Gvozdene zavjese malo popustila.

Prag je prlijep grad.Niko vam ga ne može dočarati ako ga lično ne posjetite. Isto je i sa svim ljepotama svijeta. Nikad ne pokušavam pisati putopise i nametati svoja viđenja. To je iluzorno.

Svaka jedinka je svijet za sebe, ima vlastita znanja, spoznaje i svoju percepciju datosti i emocija . Osim toga postoji i Google.

Mogu dati nesvrstan savjet:

-Ako nešto poželite vidjeti , idite odmah i ma koliko košta ispunite svoju želju. Ako ne odete , neke druge želje će postati prioritetnije. Srcu vrijedi darovati ljepotu malo drugačiju od spoznate. Isto tako ako bilo šta poželite , a mislite da je to u skladu sa Božijim naukom i vašim mogučnostima – tražite ( molite ) i daće vam se.

Bojeći se da ne pobjegnem od teme koja nije nimalo ugodna, ovdje moram prekinuti dosta blag uvod.

Te godine kada se desilo Praško proječe profesori mi rekoše da mogu slikati bez njihovog nadzora, jer me oni ne mogu naučiti ničem što ja ne znam. Šta ču. Slegnem ramenima i učenje nastavim sam . Vrlo lijepo i jedinstveno traganje za ljepotom, ljubavi i dušom još uvijek traje.

Sada moram izračunati koliko dugo slikam.Normalno da se šalim. Računica je jednostavna. Slikam čitav život. Isto toliko pišem i skupljam iskustvo. To je pozamašna sehara ljepote, ljubavi i milosti koje se ne mogu napisati , sve da imam još jedan život.

Ne mogu reći :

-Mani sada , svoj život, slikarstvo poetiku i skupljanje iskustva. Ne ide to!

Međutim , taj koloplet me naučio da znam i želim ono što volim . A prepoznajem i guram što dalje od sebe ono što ne volim.

Da bih se odlučio da napišem ovo što slijedi potreban je određeni kvantum znanja, iskustva, moći opažanja i prepoznavanja.

Nedavno se na blogu pojavila nebulozna pisanija o Pragu.

Ima dosta gradova o kojima mi niko ne može maglu prodavati i bombe valjati. Jedan od njih je Prag.

Ugledavši naslov pisanije , javi mi se neugodna misao:

-Đe me nađe?

Kažem neugodna, prvenstveno što volim svoj više decenijski mir i tišinu i vrlo uski krug ugodnog okruženja. Nemam nimalo vremena za gluposti i laži zla.

Bez obzira koliko potirao želju za reagovanjem , znao sam da ću izaći iz zone komoditeta i potkačiti škrabotinu. Prvenstveno zato što je brljotina izašla iz prljave i zlohude radionice najvećeg zla na bloggu.

No, konkretnije o tom zlu neki drugi put.

Prvo, sablaznila me pretnciozna praznoća , nemuštost , neukost , neobavještenost, nedosljednost, bezbroj činjeničnih fula, nemaštovitost , nepismenost i promašenost teksta.

-Hej , neuki, osvjesti se . Pišeš o Pragu , ne o punjenju telefona , toaleti , puštanju vode u ćenifi , kupovini jela za ponijeti i ubitačno dosadnim i jalovim razgovorima sa kloniranom samom sobom.

Nećemo raditi analizu pismenosti teksta , nismo zaprisegnuti poznavaoci jezičkih bravura, a bojim se bi me ozbiljna muka spopala radeći to.

Ipak , ako nemate pametnijeg posla ,velike su vrućine , pročitajte kako izgleda i završava psihopatska želja za isticanjem i bolesna glad za dokazivanjem i dopadanjem.

Idemo po danima pisanog:

1.8.

Štoperica mi je pokazala da su glavni akteri nesuvisle putešestvije , za dvadesetak minuta shvatili da je Grad predivan noću. Od tih dvadeset minuta deset su posvetili konjima.

Mošte misliti, ko u svakoj nebuloznoj priči ; kočijaš je otišao ” na zahod ” , ostavivši konje da ih tamo neke strankinje mogu fizički guštati.

Ah, da , u Pragu i uopšte u svijetu se insan može voziti samo sa fijakerom.Osim onih koji sebi mogu priuštiti tisuće pravih kočija. Neću objašnjavti koja je razlika između fijakera i kočija. Fijaker je fijaker, a kočija je nešto drugo.

Isto tako na koju god si postaju, čak i avionsku došao neće te čekati auto , sve da ti je Tito kum, osim ako nisi najveći svih vremena u nečemu ili tu negdje. Mene su obično sačekivali poznati ili vozači sa istaknutim i danima unaprijed dogovorenim znakom raspoznavanja,

Obišao sam gradova i gradova. Vozio se fijakerima i fijakerima. Nikad, ama baš nikada, pa čak ni u mom Sarajevu , Kiseljaku,Busovači,Banja Luki, Tuzli…da ne govorimo u Parizu, Rimu, Beču, Firenci … nisam vidio da je kočijaš jedne jedine sekunde bez nadzora ostavio zapregu .

Nije to auto. Parkiraš ga , zaključaš, ubaciš novšić u parking sat.I mirna Češka. Ne moš ti konju spengat noge ili okačiti kajase za sabraćajni znak ili banderu i otići se olakšati.

Dakle , tog prvog avgusta 2024. dvije fluidne individue koje nikad nisu bile u Pragu , a po svemu sudeći niti bilo gdje u inozemstvu, su same , bez ikakve pratnje , vodiča ,bez poznavanja jezika, grada i običaja , bez straha skitale noću u nepoznatom velegradu i nisu se izgubile. Čisti nerazum i pogibeljnost, prvenstveno neukost škrabala.

Nije Prag neko selo od Prače. Svaka čast noćnim ophođačima. Meni je obično trebalo barem nekoliko dana da se se odlučim na noćnu hodnju, bez straha da ću se zagubiti. A ipak , noću nikada nisam išao bez pratnje. Stranac ne poznaje dobre i loše kvartove, mirne i po život pogibeljne ulice. I vrlo lako može postai lak plijen predatora bilo kojeg kova.

2.8.

Da, ovog dana , pored ostalih jezičkih sunovrata počinje davno uočena jezična mora , neukost i neznanje u pisanju upravnog govora. Jadnik četiri decenije sprco u stražnjicu, ima veliku volju , ne i znanje i sposobnost, da piše romane. Cmizdravim glasom prije izvjesnog vremena , javno priznaje da ne zna kako se piše upravni govor, neuko misleći da je to posao lektora. Svašta.

Obići Starigrad, Starigradski trg, Astronomski sat i Karlov most , pet draguljarnica Swarovski,jednu draguljarnicu Polo , četiri juvelirnice český granát,mjenjačnicu (CHANGE FOREIGN EXCHANGE-tek da se zna), Viva praha Finest Belgian Chocolates i The Salvador Dalí Museum je podvig ravan pronalkasku crvotočina kojima se u Pragu mogu izbjeći susret vremena i prostora, a koje povezuju date odrednice. Ta čojk nije tica.

The Salvador Dalí Museum je zatvoren, pa će dame navratiti drugi put. Normalno da nisu imale šanse . Nema veze što je na ulazu okačena velika dvojezična objava razloga .

Muzeum Salvadora Dalí je dočasně uzavřené a připravujeme prostory na nové adrese

i

Muzeum Salvadora Dalí is temporarily closed. We are preparing the exhibition at a new address .

Nisu navratile ponovo. Da su u mojim godinama pa da imaju opravdanje pa i nekako.Zaboravile su.

Kako se izjašnjava pučanstvo – blogger.ba je mjesto sa najvećim brojem poliglota odnosno savršenih znalaca engleskog i inih jezika. Ja koji vrlo često prevodima sa engleskog i drugih jezika , svako malo moram uzeti riječnik da bih razumio šta se na bloggu piše Zbog toga smatram da bi bilo nezrelo da ja ponudim svoj prevod.

Znate li kada će se u Cafe Restaurant Černa’ Madona konzumirati bilo koju juhu (polévka) i zobenu kašu s bademovim mlijekom (ovesná kaše s mandlovým mlékem) ? Malo morgen , oliti kad na vrbi grožđe rodi. Iz Archiv Pražského hradu (Arhiv Praškog dvorca ) su nas obavjestili da u njihovoj arhivskoj građi nije zapisan niti jedan živi insan koji je konzumirao navedena vehta jela pokondirenih . Jendostavno tog jela nema , nikad nije bilo, I neće biti u ponudi .

Glupost drugog dana boravka u stranoj zemlji ;
U jeku jako vreloga avgusta ,kupovati belgijsku čokoladu za ponijeti doma, sve da je i francuska ili švicarska, kad u Bosni ima istih i boljih čokolada nego u Pragu,, je priomašaj i glupost. A sutlijaš sa sušenim voćem je specijalitet Levanta, nikako srednjeevropski,m gdj i ne znaju šta je to.

“Pojela sam neko povrće, meso kuhano i krumpir kuhani .”

Naizgled vrlo jednostavno i lagano. Totalna krepaština od rečenice i poznavanja kulinarskog umjeća. Neko povrće?. Jesti nešto , a ne zanti šta se jede je pomalo degenski. Kuhano meso i kuhani krompir , razdvojba je nejasna. A proces/način kuhanja bilo čega i sa čim je vrlo širok pojam. Da objašnjavam bilo bi maliciozno i dosadno.

Kada se ide negdje u inostranstvo razumni putnici neizostavno probaju specijalitete domicilne kuhinje u onoj mjeri koliko ona odgovara ukusu , navikama i džepu konzumenta. Nekad bih bio zaveden opisom ili nazivom jela i debelo iziritiro i vlastita očekivanja i probavni trakt.

I nikad nisam nosio knjige za čitanje.Suviašan teret . Odakle ti vrijeme za čitanje, frajeru jedan , kada se raspametiš i razletiš u traganju za ljepotama i ugođajima , i ovim i onim, pride raznoraznim neiskustvenim mamcima..

Nikad nisam naručio neko povrće, neko kuhano meso i neki kuvani krompir. Svako jelo ima svoje ime i prezime, koje je jasno ispisano u jelovniku svakog pristojnijeg ugostiteljskog objekta koji poslužuje hranu.

3.8.

Ovaj dan je obilježen sa toliko gluposti da zamalo nisam pokušao naći način kako prekratiti muke blogerima.Obratili smo pažnju samo na veče gluposti.

Dođeš prvi put u neku stranu zemlju i želiš je predstaviti pučanstvo , a pisanje se svodi na brigu šta ćeš jesti i gdje ćeš kupovati jelo za ponijeti i kako ti i “prijateljica” vrlo nesuvislo i retardirano hahahah komunicirate i obavljate toalete u prosjeku svaka dva sata.

Nikad nisam , Hvala Bogu imao problema sa probavom , čak ni kad sam bio dobro potkačen. Sa tog aspekta ne smijem davati paušalne ocjene o ljudima sa bljuzgavim stomačnim problemima , osim da je sva ova sveukupna priča oko hrane blago rečeno pre…nemaganje. A prenemaganje je bolest hudih, neupućenih i iskompleksiranih.

Jedno totalno spoznajno ništa. Jedna posjeta muzeju.Kojem muzeju, nije nam jasno. Prag je veliki grad , sa oko 1,5 miliona stanovnika.Ima preko pedeset velikih i poznatih muzeja. Prvi put u životu čujem da se karte za muzej prije podne kupe, u pretprodaji ,da bi se poslijepodne išlo u posjetu . Znači kao rezervacija unaprijed. Sigurno je sigiurno misle neuki, želeći da preduhitre nestašicu ulaznica. .

Obično sam karte kupovao prilikom posjete. To dešavalo čak pri ulasku i u Luvr i u Prado. A skoro svi muzeziji imaju povlastice za određene kategorije posjetioca. Što bi mahalaš kupovao kartu kad se može uvaliti među povlaštene.

E sada ne nikako ne možemo skontati koji je to muzej zato što u njemu ima svašta. Da se pisac odlučio da ukaže na bar jedan eksponat koji ga je oduševio možda bi skužili o kojem se nuzeju radi Ovako pisac hoće da mu se vjeruje da ” kad on kaže da ima svašta onda ima svašta”. Svašta..

U muzejima uvijek ima nešto a ne sbvašta To je vrlo često skupocjeno, eksluzivno , neobično i raritetno, imenom i prezimenom opdređeno nešto. Čak ni na pijacama nema svašta. Imaju različite vrste hrane za sladokusce. Svašta ima na buvljacima i u sekond handu .

Odavno sam primjetio da se neki ljudi dive svom nesmislu za humor podcrtavajući ga i navodeći čitaoca na ponisao da su humoristični. Ono jesu neukusno smiješni , jer svoj nedostatak humora obilježavaju sa : hahahahaha. Što više tih ha – ha to treba da nas podsjeti/obavijesti da je rečeno smješnije.

Baš smo zahvalni što nas je obavijestila da na putovanjima uveče treba sjediti u sobi , gledati neki srceparajući film i slušati muziku dok ne zaspeš. I baš nam je žao što je u sobi zavladala tuga , što poslije tri prazna dana shvatiš, da uskoro treba ići iz te opisne praznine , treba vratiti se ličnoj praznini..

Ah da , zaboravih – to veče im se nije šetalo i razgledalo, samo su večerale. Ali to je bilo dovoljno da se pisac ućoravo oduševi:

-“Moram li napisati da je Prag noću savršen?”

Pošto nemamo otvorenu vezu, ne mogu je/ga pitati:

-Oklen znaš bolan ne bia.I oklen konji i fijakeri (kakve kočije) kad puno sniježi. Nije to trojka da juri kroz vjetar i snijeg. A prizivanje princa mi miriše na pederluk ili bar na transrodnost , a to mu je isti poganluk. No , o tome kasnije ili drugi put. Sad sam sav u ovo vanvremenskoj epopeji.

4.8.

Primjetili ste – čitalac se mora opsesivno kompulzivno obavještavati da su WC i toaleta , uz obaveznu glazbu i samozatajnost iz koje izbija hahahaha prenaglašena posebnost, rutina koja očarava. I ˈɜː(r)li sabahilden in  ðə ( ði , ðiː ) ˈmɔːnɪŋ , i tokom jutra , jutrom , i poslije jutra , prije , u podne , i poslije podne, prije i poslije večere, pred spavanje , i u sred spavanja . Žao mi je što nismo obavješteni šta se dešava izmešu dva sna i prekorednim odlaskom na olakšavanje. I prije i poslije svakog izlaska i ulaska u hotel , i prije i poslije svakog angažovanja brata Bolta.

Poznavao sam , hajd recimo , nekoliko ljepota, srodstvom upućen na mnogo njih, ali ni jedna ni u šali nepozantog nije nazvala bratom. Nisam ni ja. Nisam peder . A i znam koliko mi je braća majka rodila.

To bratisanje se uvijek ostavljalo za toplu braću , neuke i pijance koji u svom poremećenom oli alkoholiziranom mozgu , radi jednog lajka i pića brljave i sline i svakoga slovkaju bratom .Ponekad uzvišenije i poetskije po stranjlkom i bloggerskom – bruder , odnosno srdačnije i papanskije bruda.

Svako ima svoje norme i slobodu svoga vremena i izbora. Nikad , ni u jendom gradu , bilo u zemlji ili inostranstvu , ako je posjeta kratko trajala nisam gubio vrijeme na posjetu zoološkom vrtu i kazališnim predstavama. Svaki zološki vrt je sličan drugome. A moji noćni izlasci , ili odlazak u votaži je počinjao uglavnom u deset. Normalno u zavisnosti od….

Zaboravih napomenuti , nije preskočeno hiljadito opisivanje obavezne večera za ponijeti, ponavljanje oduševljenosti mostom i posebnim mjestom i naravno zaključak :

-Prag je prelijep grad. Zar se to mora pisati?

Onda gre rutina žena koje ne osjećaju potrebe za … Ovaj put je odgledana serija , nakon koje se javlja obavezni umor i neizostavna toaletna rutina i – hahah spavanje.

U ovom danu moram primjetiti jednu očitu distinktivnu dislkleksiju _

4.8 . Večernji sati :
– Šetala sam Karlovim mostom po prvi put, ali ništa nisam slikala. Sutra ću po danu, da vam pokažem jedan dio koji mi se posebno sviđa.

kontra

2.8. – Prijepodnevni sati :

-Starigrad, Starigradski trg, Astronomski sat i Karlov most. Neopisiva ljepota. Uživala sam.+

Normalno nije se vratila na Karlov most , niti je bilo šta slikala.

To je bio još jedan znak da nešto ne štima, jer u mobitelu “ima” “slikano za nas 500 slika sto posto”.

5.8.

Totalni fijasko. Loš dan. Žalopojka i slavljenje dana pobjede neke stranske zemlje. U realitetu ( i povjerenju) disleksični pisac nije pripadnik naciona dotične zemlje. . Dobro je znati da se kupilo Jelo za ponijeti , da se večeralo u sobi i da sve fura rutinski. Mislim da bez ove informacije čitaoci ne ni imali sna.

Iako je dan bio nikakav ima sam prosvetljenje. Balet se u nekom praškom kazališću usred ljetnih vrućina daje u poslijepodnevnom terminu . Fantastično. Da me nije smorilo ovo avanturistički uzbudljivo putešesvije , sada bi odlećeo do našeg Narodnog pozorišća da saznam planiraju li oni usred uzavrelog avgusta neku skoru baletnu predstavu.

Usputna opaska: nikada , ni u strogrčkim kazališćima se u vrelim ljetnim mjesecima nisu davale dnevne predstave. Uglavnom ljenti mjeseci su mrtvaja u pozorištima. To je vrijeme godišnjih odmora.

Ne mogu se oteti utisku da bi moja nepismena rahmetli nena bolje i životnije organizovala dan ili bi pisanje učinila ubjedljivijim, životnijim i pismenijom.

I prva nesreća. Jazuk razbijeno staklo na mobitelu. Dobro je . To je jedini peh ove uzbudljive životne kalvarije. I što će se kasnije pokazati – nije slutilo na dobro.

6.8.2024.

Novi peh. na mobitelu, kamera na radi. Ne može se snimiti san snova. Koje li nesreće , odnosno bedastoće. Da sam na mjestu prepisivača zamolio bih prisnu saputnicu, sapatnicu, i jadnicu da ona snimi detalje , ili na nekoliko trenutaka pozajmi mobitel za slikanje životne želje. Kasnije je to lako prebaciti bilo gdje. No, ko će toga sjetiti. To je veliki intelektualni napor.

Konji i fijaker. Nema veze što princ nikad neće stići u život bulaznika/ hajd recimo bulaznice, osim ako pisac ne prihvati svoju merebitnu transrodnost. Nikako da se prihavti realnosti , odnosno praktične i činjenične razlike između kočije i fijakera. Elitizam prije svega, odnosno vjekovna glad za gospodstvom . Međutim u nerazumnom mozgu ideja o uključenju druge osobe u snimanje životne dogodovštione nije se rodila. I nije smjela roditi.

Ništa bitno se ništa ne dešava tokom dana osim rutine. Higijenske obaveze. Ručak u pekarskom restoranu Večera za ponijeti , konzumacija u sobi. Nismo obavješteni da li se šta gledalo. Valjda putna nervoza. Sutra se ide u Veronu (ono ko fol).

Nekako u to vrijeme saznasmo da na bloggu ima nova vidjelica. Neka nova , sveznajuća i sveupućena , kofrčava šmizla, zvučnog imena Rocherry . Preuzimajući dužnost atašea za javnost dotičnog , objavljuje da će se pisateljica vrlo brzo vratiti iz Verone. Nema ona stomaka za putovanja . Nešto u tom smislu. To nam je skrenulo pažnju na autentičnost identiteta i imena imentovane proročice. Nažalost vozovi idu dalje , bijesna, paščad i dalje laju, a ljudi ih ne primjećuju.

Vi mislite da smo mi završili? Ma jok boni. Svoje iskustvene i ponešto poetične damare smo zaista odmarili , pokušavajući osvjetliti ortodoksne nebuloze i laži sa pomalo satirične strane.

Ali sada ide “biber po pilavu” i to ni slučajno ne želimo propustiti da iskantamo.

Mala uvodna digresija u opažanju koje slijedi . Takvi smo vam mi – mahalaški digresivni.

Kao slikar. znam i prakticiram mnoge pojmove ,koji su odrednice fotografije , a iskustvom molovanja i koji segment više.

Osjećaj za prostor i vrijeme. Trodimenzionalnost : dubina , visina , širina kao osnov traganja za dimenzijom više. Po potrebi i manje. Uglovi i perspektiva , azimut i zodijak. Iznijansiranost boja , crno i bijelo .Svjetlo i sjena. Pozicija i dispozicija. Statika i dinamika slike. Neću dalje , laiku je zbunjujuće , i ovo je previše.

Vremenom se izoštre osjeti za profesionalnost, autentičnost i neubjedljivost, odnosno lažiranje i varanje. Što nas dovodi do poznavanja različitosti snimanja kamerom, foto aparatim i mobitelom.Bez obzira na veliku kvalitetu kamera mobitela, još uvijek su kamere i fotografski aparati glavni proizvođač ljepote ,ubjedljivosti i autentičnosti umjetničke fotografije.

Foto aparat je naizgled statičan i kabasto ograničavajući , ali još uvijek ima veliku prednost nad prividnnom dinamikom mobitela. Zapis profesionalnog fotografa je umjetnost. Taj isti umjetnik , mobitelom rijetko , skoro nikad ne postiže kvalitet slikanja foto aparatom.

Nema više šupljeg detaljisanja.Zamorno je i duzima dragocijeno vrijeme.

Dakle autor teksta je objavio šest od 500 snimljenih fotografija , obećavajući nove fotografije. Međutim izgleda da se zaboravila konfuzna i nemaštovita, a mere bitna nedogođena putešesvija u Prag. Nema vraćanja . Prošslost je zaključana.

Očekivajući nedolazeće fotografije , u nadi da će se moći dati kompletnija analizu istih , vidjevši da od toga neće biti ništa , pade odluka da je šest objavljenih fotografija dostatno za učinkovitu ekspertizu.

Neću ulaziti u detaljisanje jer sam se prema njima namah odredio svojim iskustvenim “hvalisanjem”.

Bacivši letimični pogled na slike znao sam da se one nisu mogle snimiti mobitelom. Neću zamarati, jer svako može naći štivo o načinu i razlici snimanja između fotoaparata i mobitela, kao i razliku u kvalitetu, autentičnosti i gledljivosti fotografisanog.

Jednostavno prezentirane fotografije nije bilo moguće snimiti mobitelom. Bilo koji snimatelj mobitelom , čak ni profesionalac nema mogućnost , znanje, tehniku ni umjeće raditi ovakve fotografije. pogotovo u tako kratkom roku od maksimum nekoliko sati , koje su navodno provedene na fotografisanim lokalitetima. Čak ni da mu je “rahmetli” otac šeširđija.

Dajte molim vas. Ne budimo djeca i idioti.

Prvi put si u Pragu. Imaš mobitel, pa čak da imaš i kameru pride , ali nemaš znanje o Pragu i znamenitostima koje posjećuješ. Normalno, pojma nemaš o uzajamnosti lokaliteta , udaljenosti i ostalim umjetničkim i iskustvenim poveznicama za uradak izuzetnih umjetničkih fotografija.

Ali u plitkoći uma i ne znanju , savršeno znaš “odrediti” iz kojeg se ugla, pod kojim osvjetljenjem , na kojoj udaljenosti zaustaviti svoj hod i reći:

-A sada spektakl! Snimam nezaboravne fotografije pet znamenitosti ( i šestu za svoj gušt) koje su toliko dojmljivi da ću ovjekovječiti ljepotu Praga za sve vremena.

Aha , jes kako da ne. U laži su kratke noge.

Potrkrijepljen sto postotnim uvjerenjem da je napisana blasfemija i velika izmišljotna , laž , prevara i plićak jednog uma , nije bilo teško potkrijepiti opažanje.

Crno na bijelo , a i u koloru – pretraga je uspješno za vrlo kratko vrijeme (nepunih pola sata) završena.

Google potvrđuje i muhura svaku našu riječ.

Autori , korisnici prava objavljivanja, nazivi i datumi objavljivanja pokradenih/prisvojenih fotografija su preuzeti sa Google i naverdeni u tekstu ispod njih.

Prag – alhemija. Ti i ja. Tajne i misterije./ 24. Mart 2018.

Štorchův dům

Investor:Ing. Radovan Bíma a Mgr. Lucie Bímová Dodavatel restaurátorských prací:VAS v.o.s. / duben – červen 2008.

Tančící dům)

Foto Bobby-John de Bot, Wikimedia Commons / Praag, Tsjechië Aug 21, 2019.

Prag, Karlov most, most, Prag noću

Hippo PX Oznake slike: Prag, Količini slika: 614 / God. 2019.

Karlov most , Travel & Share / Nažalost bez mogućnosti saznanja datuma nastanka slike

Lantern at Charles Bridge over Vltava River in Prague, Czech Republic

facebook roman_babakin / 23.novembar 2018.

*

Rezime

Od “pompezno” intonirane ljubavi prema Pragu nesrećni čitalac je saznao da u Pragu postoji :

Starigrad, Starigradski trg, Astronomski sat i Karlov most. 

-Tri zlatarne Swarovski, Polo i Český Granát

 -Restoran Černá Madona

-CHANGE FOREIGN EXCHANGE

-SALVADOR DALI exhibition

-Finest Belgian Chocolates

-Kazališće

– Zološki vrt

 -Katedrale sv. Vida 

-Kino

-Bolt taxi kompanija

-Neki neimenovani restorani i hrana za ponijeti

To je to. I ništa više.

Taksativnio , neuko i dezinformisano nabrajanje ,bez bilo kakvih emocija i informacija je prikazan Prag.

Sada bi trebali vjerovati u autentičnost autorice i ”priče” , ili bilo koje objave ove očajno lažljive i prevarantske osobe.

Komentari su mrak.Sve osim jednog bloggera , koji intuitivno osjeća da sa fotografijama nešto nije u redu , su klonovi pisca teksta. Zbog toga sveopšta podrška , oduševljenje , dopadanje, dopunjavanje i jednozvučno suglasje komentatora .Normalno oni i ashibel postoje samo u poremećenoj i zloj glavi lošeg prepisivača i varalice.

Na kraju , radi dunjalučana , moram dati jednu ispravku na par netačnih konstatacija.

Pariz nije grad ljubavi. Pariz je Grad svjetlosti. Francuski je jezik ljubavi.

Prag nikad nije bio grad ljubavi, Bio je grad Jana Husa, defenestracije. Proljeće naroda, ,… i Praškog proljeća ,

A svaki grad na ovom svijetu , po želji uzvišenog Gospoda ,bi trebao biti Grad svjetlosti , Grad ljubavi . Grad uzvišenosti i slobode…