Imam sjećanja
i osjećanja
godinama ne blijede
ljubav
zahvalnost jaču nosi
bilo je jedno ljeto
sedamdeset i neke
a se pretakalo
u jeseni godina
osamdeset i nekih
uspomene lebde
ka trošnom halvatu
na prvom spratu
škriputavim daskama
Budakovića dana
kad sretni smo
plesali kraj modre
našeg rastanka rijeke
Mila Mirjana
Blistava moja Modra rijeko
Čudesna Miro V.
oprosti ljubavi
oprosti
mahalašu krhkom tvome
uvijek je morao
tragati za bolima svojim
tamo iza slijedeće rijeke
vraćao sam ti se malena
velika ljubavi moja
i tužan i slomljen
a ti dobrotom
ljubavlju liječila
bolna
slomljena krila moje
a onda
nekako tiho
dok bježah od smrti
umornu od čekanja
u bijeloj sobi samoće
jesen devedeset i neke
zlo te nenadano uze
volim jesen
ljubavi boja plam
al’ dana tih
me tuga svlada
kroz suze
u oblacima tuge
vidim tvoj mili lik
više ne šetam
kraj rijeke
koraci posustaju
klečim kraj mezara tvoga
dok me topla kiša mije
molitve izgovaram
da Nebo prosti grijehe
sretniku ovom
što volio te
i voljen bio
