Životnim računicama hoće da nas uče knjigovođe , prepisivači i vehti šuftovi. Neumlje i glupost nemerju da maše. Ništa drugo i ne znaju.Buljiti u medije i prepisivati šta se tamo zbiva.To im život , sva pamet i maštovitost.
Mi – tako i tako.Nije da se falimo.
Nogatrans od šuplje priče.
Ma, bjaž’ ba od prepisivača i drvenih filozofa , Sokrata i bijesnih vrtložnih pasa i risova koji iz dana u dan , ganjaju vlastite repove , “narkosa ” koji se decenijama opraštaju od dunjaluka , a nikako da se upucaju i oslobode svijet svoje jalove , hadumske nazočnosti, gromovitih “muškinja” kojima umjesto pantala duša obuti stojićke suknje i koji sami sebe po umjetnički vabe pušači …
Neuki ne shvataju da su maske providne , a pravi život nema veze sa maskenbalom.
Joj , skoro da smo pametni. Tko da zna?
Šta bi bi, to već znate. A šta će biti – ne pitajte.
Ništa dobro!
Mislimo jednog dana kad dođe vakat.
Nama treba predevarat i ovaj dan , pa i ovu noć. I iduću. I tako redom.
A u tim noćima , pođeđe i danima nanijetili puno ljubavi i takara.
Joj , jeste vi naopaki. Svašta vam na um pada.
Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.
Vi mislili ; mi onako po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi jednog stanovnika. A ima i toga nije da nema! Ali gospoda o tom ne šire famu. I mnijedu – što je nema.
Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.
Ma ko frštulji odmor. To je za besposlene i nezaposlene, muške – junfer migreniste , pms truhlovine, anoreksične i šizofrene “lafčine” , kladofile , kokuzanere …
Mi ćemo se odmoriti tamo gdje se misao zbog ljepote nikad ne umara.
Ovdje se može na čas ohanuti, samo da bi se opet …, zaleglo.
Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?
Proljeće cvate. Đardini vabe i mirisom magijaju , a tamo neki bi se odmora faćali.
Idite , boni , pa se liječite, jel…
Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih razboli od odmora.
A tijelo pusto i mazno drhti, biba se i doziva:
-Dođi Dragi , uberi me.
Nije da se nema izbora.
Ali budaletinama i niškoriostima ne moš dokazati.
Nama je zaroniti u đardin , kao u plavetni ocean se baciti i mahnitati, jal slobodno, jal prsno , jal leđno, a mere i baterflaj ako nam neka primadama zapoje – tiho na uho. Nama je uvik tako ; k'o budali u bazenu baklavica il’ k'o hudom u ljepoti rajskih đardina.
A oni nama nemojte zgriješiti.
Hadumi i junferi. Neznalice totalitaris . Kada je ljubav bila grijeh?
Uranjajući u mirise i ljepote đardina ne bojimo se grijeha .
Što bi poete rekle:
Uranjajte , mili mahalaši ,samo uranjajte.
U uranjanju i tangu je spas.
Dodir lahorca i okret strasni.
Ruka u ruci i okret nježni.
Usna na usnu i dodir iskona.
Sve tajne su u srcu zaljubljenih.
Normalno ko preživi prebibavanje.
Ponekad ne'mre tu milinu srce izdurat.
U prevodu:
Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana pleši srcem.
Milina je , ne da mi se iz miline buditi.
A poslije molitva , nada i oprost.
Što da ne?
Zakaj nas ne bi bonićke obgrlila svjetlost i milost?
Samo smo voljeli. A ko voli taj nema vremena za rđave i zle misli; i prepisivanje.
A prelijepe vještice nejma , pa nejma.
Dobro , d'bro! Ima opravdanje.
Grlica je još uvijek pri nauku. Letjeti se mora naučiti , da bi se tango plesao.