Život nije maskenbal

Životnim računicama hoće da nas uče knjigovođe , prepisivači i vehti šuftovi. Neumlje i glupost nemerju da maše. Ništa drugo i ne znaju.Buljiti u medije i prepisivati šta se tamo zbiva.To im život , sva pamet i maštovitost.

Mi – tako i tako.Nije da se falimo.

Nogatrans od šuplje priče.

Ma, bjaž’ ba od prepisivača i drvenih filozofa , Sokrata i bijesnih vrtložnih pasa i risova koji iz dana u dan , ganjaju vlastite repove , “narkosa ” koji se decenijama opraštaju od dunjaluka , a nikako da se upucaju i oslobode svijet svoje jalove , hadumske nazočnosti, gromovitih “muškinja” kojima umjesto pantala duša obuti stojićke suknje i koji sami sebe po umjetnički vabe pušači …

Neuki ne shvataju da su maske providne , a pravi život nema veze sa maskenbalom.





Joj , skoro da smo pametni. Tko da zna?

Šta bi bi, to već znate. A šta će biti – ne pitajte.

Ništa dobro!

Mislimo jednog dana kad dođe vakat.

Nama treba predevarat i ovaj dan , pa i ovu noć. I iduću. I tako redom.

A u tim noćima , pođeđe i danima nanijetili puno ljubavi i takara.





Joj , jeste vi naopaki. Svašta vam na um pada.

Mi govorimo o sekiraciji, takav vakat, takarli nekakav došo.

Vi mislili ; mi   onako po bosanski , koliko sati toliko … devera po glavi jednog stanovnika. A ima i toga nije da nema! Ali gospoda o tom ne šire famu. I mnijedu – što je nema.





Opet, mislimo treba se ponekad malo i odmoriti.

Ma ko frštulji odmor.  To je za besposlene i nezaposlene, muške – junfer migreniste , pms truhlovine, anoreksične i šizofrene “lafčine” , kladofile , kokuzanere …

Mi ćemo se odmoriti tamo gdje se misao zbog ljepote nikad ne umara.

Ovdje se može na čas ohanuti, samo da bi se opet …, zaleglo.

Čuj molim te , odmor. Kaki je to način?





Proljeće cvate. Đardini vabe i mirisom magijaju ,  a tamo neki bi se odmora faćali.

Idite ,  boni ,  pa se liječite, jel…

Hoćete da se čuvarica đardina i srca naših milih  razboli od odmora.

A tijelo pusto i mazno drhti, biba se i doziva:

-Dođi Dragi , uberi me.





Nije da se nema izbora.

Ali budaletinama i niškoriostima ne moš dokazati.

Nama je  zaroniti u đardin ,  kao u plavetni ocean se baciti i mahnitati, jal slobodno, jal prsno , jal leđno, a mere i baterflaj ako nam neka primadama zapoje – tiho na uho. Nama je uvik tako ; k'o budali u bazenu baklavica il’ k'o hudom  u ljepoti  rajskih đardina.





A oni nama nemojte zgriješiti.

Hadumi i junferi. Neznalice totalitaris . Kada je ljubav bila grijeh?

Uranjajući u mirise i ljepote đardina ne bojimo se grijeha .





Što bi poete rekle:

Uranjajte , mili mahalaši ,samo uranjajte.

U uranjanju i tangu je spas.

Dodir lahorca i okret strasni.

Ruka u ruci i okret nježni.

Usna na usnu i dodir iskona.

Sve tajne su u srcu zaljubljenih.

Normalno ko preživi prebibavanje.

Ponekad ne'mre tu milinu srce izdurat.





U prevodu:

Bibaj se , bibaj. Do sudnjeg dana pleši srcem.

Milina je , ne da mi se iz miline buditi.





A poslije molitva , nada i oprost.

Što da ne?

Zakaj nas ne bi bonićke obgrlila svjetlost i milost?

Samo smo voljeli. A ko voli taj nema vremena za rđave i zle misli; i prepisivanje.

A prelijepe vještice nejma , pa nejma.

Dobro , d'bro! Ima opravdanje.

Grlica je još uvijek pri nauku. Letjeti se mora naučiti , da bi se tango plesao.

Komentariši