Roditelje i praroditelje rijetko pominjem. A bili su divni , časni i pošteni ljudi. Oni su dio moga života i nije u redu opterećivati druge sa najintimnijim emocijama. Sjećanja na njih su zaključana u sehari najmilostivijih i najnježnijih uspomena , koje su optočene zlatnim nitima iskrene ljubavi.
Međutim , ponekad me ljudsko neumlje rastuži do nepodnošljivosti, da moram potražiti utjehu u Bogu Najvećem Oprosniku i sjećanju na roditelje.
Dan za danom , misao o njima i zahvalnosti na poklonjenom životu i na načinu kojim su me odgajali i oblikovali , i pomogli da budem ono što jesam lebdi u mojim molitvama i brane me od zla.
Prvo i skoro jedino o čemu su me učili je ljubav prema Boga Jedinom Milostivom. Govorili su mi :
-Šta god radio ,uvijek se sjećaj Boga i pominji Njegovo ime sa lijepim. Šta god rekao – pazi da ne ožalostiš i uvrijediš pomen na Njega i Njegovo djelo, i ne poniziš ljude , jer riječi su odraz naše duše i ličnosti. I ne bacaj kam na dijete i ženu Božije anđele , može ti se vrnut. On sve vidi i zna.Ništa mu ne ostaje skriveno. Ni malo ni veliko.I sudi po pravdi.
Sada , kada se moj život bliži svome smiraju, drago mi je što sam bio dobro i poslušno dijete , zaljubljeno u Boga Vječnog i Živog . I još uvijek sam . Milost koja se ne prekida.I što sam imao i volio divne roditelje koji su me učili i odgajali da budem dobar , častan , civiliziran i Bogu ugodan insan.
Griješio jesam , možda i više nego što će mi se moći oprostiti ; jer rekoše mi voli/ljubi bližnju svoju kao zjenicu oka svoga . I šta ću ja ; uvijek zelen i mlad , hud i ustalasan , a poslušan i dobar , nego biti Bosanac – bukvaljist . Morao sam ih slušati! I dobriti se.
Možda zbog toga nikad nisam imao vremena za nakaradnosti , zlo , bestijalnosti , vulgarnostii i nerazum koje zahvati raspomamljeno zlo. Kao da u svijetu nema dovoljno zla, nesreće ,tuge i boli. Nikad , ama baš nikad nisam djelom i rječju ožalostio roditelje i oskrnavio pomen na praroditelje i njihovu časnost . Ni bacao kam na dijete i ženu , pomno pazeći da ne ražalostim Boga Silnog i Mudrog.
Skrušeno se molim da mi Bog Vječni i Živi oprosti neke pretjeranosti. Moje jedino opravdanje je – ako iskreno voliš ljudski je griješiti , možda ti se oprosti ; ako tas tezulja sa dobrim djelima prevagne tas previše ljubljenih ljepota.
Bog je Milostiv , prašta sve osim Bogohuljenja.
Ponekad zaustim da kažem neku tešku , Bogu nevaljastu riječ, da proklinjem zlo i nerazum , ali se sjetim da se ne može prokleti već prokleta prokletinja. I bivam mirniji , jer znam da su prokleti i na ovom , a i nezamislivo na onome svijetu.
Nadam se da će moja djeca jednog dana sa ponosom moći reći :
-Naš otac je bio dobar i pristojan čovjek. Amin Gospode.
