Rekoše nam , danas je Petak, 1. Septembar/Rujan, 244. dan 2023. godine. Šta ćemo, moraćemo prihvatiti zdravo za gotovo ili se kačiti. A to nam , u svijetu koji je pun kačenja , nimalo ne odgovara.
Čak se i zaboravlja rima :Petak – metak. A mošte misliti kako su tek skrajnuli onu:: I tane za ostale dane.
Ne bojte se ili ne nadajte , nismo pošandrcali i okrenuli se militarizmu. Nema vam današnja žurba vakta za poetiku.
Još će nas preduhitrititi i reći da do kraja godine nedostaje još 121 dan. Tako kažu brojači ovogodišnjih dana. Obzirom da nemamo vremena , moraćemo da im vjerujemo.
Dakle i zvanično smo u drugom danu poslijednje trećine ove odlazeće godine. Samo pažljivo, nemojte se osiliti , pa da naletite na bodiček , može biti vrlo takarli i i bolno , a možete se žestoko nataslačiti.
No , niko vam ne mre zabraniti da se takarite i taslačite kako i koliko vam volja. Ono u smislu ta ružiti se il u grubo tesajte, ali što nježnije.
E svašta, znamo da ste vi pomislili na…
Ma radite šta vam volja, nemojte pomisliti da vam mi tako nešto branimo. I mi samo zbog sevdaha i tog ruženja živimo.
A pametni ovi Kroatjanci. Oni čitav mjesec rujanju posvetili. Lijepo je rujati, isto kao takariti.
Ali ga ne šmekamo.
Čuj molim te? Jedan mjesec godišnje rujati. Ma sve da se i praši od rujanja , da proste prašovićke , mjesec dana je ipak samo jedan mjesec. A napriliku im ostalih jedanaest mjeseci ko kravata na havu landara.
A kod nas đardini rujaju dvanaest mjeseci. Hjteli mi uvesti i trinaesti. Nismo uspjeli. Kažu ima dovoljno dana ! Ako vama treba više vremena , a vi prebacujte normu.
E valja im ta ! Evo pet poštenih. Ipak na hamalenju , za svaki slučaj zaradismo trinaestu i četrnaestu plaću. U naturi, bezbeli.
Jeste li svjesni kako je lijepo ružiti se svako malo. Ljudi se svađaju , bjesne , grube riječi govore, umjesto da se samo ruže. Što bi narodski pjesnik rek'o – karaju.
Nama draga ona sevdalinka : Mehmeda je stara majka karala. Kako nam neće biti draga. I Zlatiji. A bome i tetki Hankiji . A one uvijek kahrali ko da večerale nisu ,ako ih niko , bar jednom dnevno ne zaruži. To znači da je dan prošao bez taksirata i nije im ni do čega. Ma , ni do jela..
I zato ona pjeva :
MEHMEDA JE STARA MAJKA KARALA
Mehmeda je stara majka karala
Mehmeda je stara majka aj karala
sine Meho živ ne bio u majke
sine Meho živ ne bio aj u majke
Odkud tebi te rumene jabuke
odkud tebi te rumene aj jabuke
Dale mi ih po mahali djevojke
Dale mi ih po mahali aj djevojke
A najljepšu ta lijepa Zlatija
A najljepšu ta lijepa aj Zlatija
Što je moćan ovi narodni pjesnik.
Svu filozofiju života u par stihova sprco.
Moćna je i ta riječ – sprco. Ispade , da je nama svaka mahalska moćna.
I šta tu ima majka Mehu ružiti? Šta je briga oklen mu i ko mu jabuke slasne , rumene i grešne poklanja?
Pravi bona Majko slatko, biće ih još.Jesen jako počinje, a jabuke a bome i kruške zriju. Pusti sina da odi spit . Umorio se . Trebalo je dvasetčetri jabuke, ono minimum , za obnoć ubrati.
Joj lijepo li je brati! Te jabuke da prostiš.
I svaka djevojka iz mahale je prilijepa , tako da momci nekad nisu imali vremena kući odit, već hamala zvali da nosi jabuke kući. A ti samo nastaviš hamaliti , blažen međ đardinskim voćem.
Onda , oni meni : radi nešto, man se šuplje!
Odakle mi vrijeme frajeri jadni?
Ima li prečeg i ljepšeg posla nego grešne i sočne , a rumene brati: jabuke da kako.
Joj , kakva je pusta. Hem se biba , hem drtulji , ko rumen jabuka pred branje.
Sreća da su nas na vakat iz raja oćerali. Sve bi se one sočne i rumene obajatile i hude trulile.
Što bi pjesnik reko:
Ružila me , ne ružila,
ne kuni me ne ruži me majko,
ja brez lijepih i rumenih ne mogu.
U prevodu:
???
E , ako vam za ovo treba prevod , baš ste prave , pravcate hablečine.
J jopet , isponove:
E , ako vam za ovo treba prevod , baš ste prave , pravcate hablečine. I mater vam , zasigurno , na pragu pete decenije , i gače pere i gaće stere. Što no bi u mahali rekli: vedri i oblači.
Joj jumferli levata , ljudi mili !
