Danas je Ponedeljak 14. avgust/kolovoz, 2023. godine po Julijansko/Gregorijanskom kalendaru.
226 dana odlepršalo. Tek tako. . Nismo ni opazili. , iako smo svaki zapisima i igrokazima počastili, oliti odradili . Možda smo trebali biti pažljiviji i dane milovali. Sad je dockan,otperjali.
Ipak smo opazili da mnogi insani nedostaju, odnosno dani ih pokupili.
Dani će se garant vratiti , do godine.
Inasani jok.
Pošteno?
Tko da zna?
Kom si kom sa.
Joj , postali smo ; kako se ono kaže , poligolete.
Jesmo vas prešli! Znamo kako se kaže po naški. Samo mahalaši uvijek ostaju mahalaši.
Što bi filjozofi rekel – persistiraju.
To im u krvi.
Lijepa je ta riječ:
-Persistiraju.
Čista filozofija i logika. A bome i poetika , usud đardina, oliti umjeća življenja..
Pogledajmo je i dobro otvorite oči.
Nemojte nas unaprijed pitati :
Koga?
Ili
Čega?
To su pitalice za padeže.
Ta riječ neizmjernom poetikom obojena .
Sadrži slogove per – sis i raj.
Eto , ne rekosmo li da smo pametni.
Izmisli smo novu riječ :
Persisiraj.
Ono t nam se učinilo malo pregrubo i viška. T kao tup oni …Nije bitno.
Možemo ponekad ono drugo „ i „ preničati i zamjeniti. Ubaciti nešto drugo .
Dodati , zatvoreni, poluotvoreni ili zatvoreni. Suglasnik, dakako.
Svašta , nalet vas bilo- A šta vama, hudima neće pasti na pamet.
Još da ste skontali šta znači ono per na latinskom i da mu dođe ko melem na ranu? I milina kad se uklopi sa nastvakom.
Joj , lipo nam je , ne da nam se buditi.
Milina , e pa to vam je.
Hvala vam , mile na blagodarjima kojima nas svakodnevno obasipate.
A već znate da većina insana skoro nisu insani. Već mulci, u onom najpežorativnijem smislu.
Ne poštuju i ne obaziru se na ljepotu i krhkost stađuna i ljepotu đardina.
Mi se raznježili , ko dobro Maksumče u polju djevičanskih ljubičica.
I am zabezeknuti i opčinjeni ljepotom ne mremo maknuti.
A moramo.
Naružiće nas i reći:
-Sanjajte i volite kada vam drugi plate za to. Mi samo uvodnik plaćamo.
Neuki prepisivači!
Ne znaju da nam niko snove i ljubav ne može ni platiti ni oduzeti.
Osim onih koje volimo i sanjamo. A tada nas debelo zaboli. Al ne hajemo previše. Valjda smo zaslužili?
A Ona, to krhko biće, ta uzvišena ljepota to nikad ne želi učiniti.
I ne stignu sve da hoće!
Mi konjine uvijek nešto zabrljamo i poslije samo kukamo i πzdimo.
Izvinite .
Najusrdnije molimo .
Potkrala nam se jedna ne baš dobra riječ. Ali za ovi opis nemamo bolje.
Oprostite.
Nećemo više ružnih riječi.
Obećavamo.
Što bi poete rekle:
-Pas bio ko slago!
U prevodu:
-A vozovi idu danju noću ka… stranputici…
Do kraja godine je ostao još okruglo 139 dana.
koje treba milinom okupati i bome predeverati.
Mnogi su na izmaku snage i nepostojećeg vremena , a ne znaju.
Jazuk !
Dabome.
Budite pažljivi.
Dišite , živite i volite .
Divna pjesma! Uvijek isto posebna.
Mnogi insani se vratiti neće ali imamo dane i pjesme za sjećanje.
Srdačno pozdravljam!
Ćao Volutas
Suptilnim osjetom poetese pronašla si vezu između jedne nježne , evergrin pjesme i jednog naizgled , pomalo rogobatnog tekst, koji preferira sjećanjima.
Vozovi su kao i dani , uporni , predodređeni i u svojoj biti prelijepi i vrlo sigurni prevoznici. Do zacrtanog konačnog odredišta prenose ljude , sjećanja i emocije . I svi insani stignu do sigurnosti svojih odredišta! Bilo ovozemnih bilo nebeskih.
I tako , četrnaesti avgust neke davne sedamdeset i neke godine prošlog stoljeća je u moj život unio jednu od najsvjetlijih i najvoljenijih insanki koje sam upoznao.
Neki drugi bjeličasti dan , zapravo snjegom umivena praznična ponoć Badnjaka , je tu plavetnu vilu odvela u bezvremensku Bajku , da bi mi se iz nebeskih violetnih visina i danas smješila.
Hvala na nježnom damaru i posjeti.
I živi Malena i čuvaj se.