Art Of Vedad Šabanadžović / Svjedok zlih vremena
*
Jedan desetogodišnji dječak je preživio ratna ubijanja, mine , granate i snajperske metke monstruma , što četiri godine su rokali i ubijali nevinost Grada Čednosti .
Rat je završio , Dječak je sa četrnaest godina već bio odrastao čovjek. Bez faze odrastanja i bezbolne pubertetske tranzicije iz djetinjstva u mladost , postao je snažni , dojmljivi čovjek , sa djetinjim srcem. U bolnom mimohodu kraj kradenog djetinjstva učio je osnovnu životnu lekciju – Preživljavanje! U tome mu je najviše pomogla djetinja mašta i umjetnost: Književnost i slikarstvo , sa preferiranjem svijeta grafike i stripa . Ah da , i muzika, kad bi se međunarodna zajednica smilovala da iskamči koji naramak struje od ubica , za zatočenike logora smrti.
Potonje godine života ga vode u jedan svijet dobrote i milosti , u kome vrlo često dolazi do izražaja , njegova autentičnost svjedoka zlohude prošlosti , kojom kroz cjelokupni umjetnički sraz ostaje vjeran univerzalnoj ljubavi , umjetnosti i pamćenju.
U njegovom jedinstvenom omažu , posebno mjesto zauzima vrlo ubjedljiv preformans Bijele trake Prijedorske , u kome sa sa izuzetnom poetikom uvodnih riječi , nestavrnom muzičkom suglasju , slikom , pokretom i pantomimom učenika X Osnovne škole Ilidža , obračunava sa zlom .
Učesnici igrom slučaja imaju godine njegovih ratnih sjećanja o tom monstruoznom pokolju. Koincidencija ili namjera ! Tko da zna?
Vrijedi pogledati ovaj jednostavni , ali impresivni video koji na najbolji mogući način oslikava svu strahobalnost tragike i zla .
Najcrnji krstaško inkvizicijsko zlo , prouzrokovano nacional – fašističkom , šovinističko – vjerskom netrepeljivošću i surovošću , koja u svom realitetu nakane svjesnog Genocida , prerasta lokalne okvire i Sudskim presudama međunarodnog sudstva posraje pravno verifikovana, historijski utemeljena i dokazana činjenica / fatum :
Genocid !
Sve pohvale za hrabrog dječaka.
Dobar veče Miledi
Zahvaljujem na pohvalama.
Zaista je moj dječak hrabar mladić , i vrlo plemenit , pristojan i ljuborodan, i zaslužuje svaku pohvalu.
No ne želim dunjaluk opterećivati daljim afirmativnim konotacijama , jer nije pristojno , a ni poželjno , glede skromnosti i moje ( merebitne ) subjektivnosti .
Tek se , o nekim datumima , godišnjicama , pomenima , događajima usudim objaviti neku crticu vezanu za najuži rod , koji itekako persistira u mojim vaktima.
Sretno Senorita i čuvaj se onih , kojima ni mnoštvo ogledalane pomaže da sagledaju svoje pravo lice.