Bijeli Dvori ili Sarajevo grad čednosti

Anđeo Nebeski

Bosna je zemlja Božije milosti

Bosna zemlja Božije milosti sanja

Modra rijeka

Kristalna Modra rijeka

Sarajevo Grad čednosti

Grad čednosti

Velovi Grada čednosti

Zlaćano Sarajevo Grad čednosti

Sarajevo Grad čednosti u plamenu

Sarajevo moje Grad čednosti

Ima jedna zemlja da prostiš , snena i prkosna od sna .

Zovu je Zemlja Božje Milosti.

U njoj jedna Modra rijeka imade po kojoj zemlja ime dobi.

Na izvoru te rijeke u srce te zemlje imade jedan dvor .Grad Čednosti on slovi.

U  toj zemlji, kraj izvora te rijeke, u Svetoj palati  privremeno , dok mi je vakta , zauvijek živim ja.To je moj usud.

Nikad , ama baš nikad mi nije palo da odem iz njega, da živim negdje drugdje. To se moglo pretpostaviti i one davne hiljadudevesrorinešezdeset i osme i svih godina poslije.

Da, mnogo sam putovao. Mladost , posao , ljubav , znatiželja … su me vodili putevima. Bijelim i Crnim. Crvenim i Žutim. Putevima raznih boja. A svaka jednako prelijepa i čedna, jer potiču od jedne Svjetlosti.

Da , u toj raznolikosti postoji savršenstvo koje mi sretnici objeručke prihvatamo.

Ponekad  su me na lutanja vodila prijateljatva i ljubavi. Nekad jad , bol i tuga.

“-Sve je u parovima .” – reče Milostivi.

Zbog ljubavi prema Gradu čednosti mnoge sam ljubavi , nažalost , žrtvovao. Svjesno.

Znam , reklo bi se ; žalosno je to! Možda  sebično i uskogrudno,ali nije tako. Ni jednu nisam napustio.Uvijek su ljubavi moje , sa mnom lutale po Dvorima i Svijetu.

Ali kao što  Pjevač kaže: “Šta bi bilo sa Sarajevom da sam ja otšao.“

 Prije toga se to isto pitao Meša, MaK , Kiko  i svi zaljubljenici  Dvora, čaršije i mahala, što ponosno ga štite..

Niko ne zna šta bi sa Sarajevom bilo bez nas.

Pitao sam Pjevača.

Ovaj je Pitao Kiku.

Kiko je pitao Maka  i  Mešu.

Mak  je pitao svjedoke : okamenjene spavače , stećke i djedovsku hižu.

Meša je pitao Šabu i Mudrace

Svima njima Modra rijeka je odgovor dala.

Bosna je zemlja Božije milosti , a u njoj njeno čedo:

Sarajevo!

Dvori.

Grad čednosti.

Uvijek će biti!

Uvijek  živi  i bijeli.

Svakim danom življi i bjeliji.

I sneniji od prkosa i ljubavi što u sebi nosi.

Ljubav  želi dijeliti svima.

Hoće li neko prvi pružiti ruku i pokupiti  darove razasute širom dunjaluka. To je samo jedan mic. Ostalo će uraditi naše i ako želite vaše Sarajevo, Grad čednosti. I Vaša ako želite, ali svakako naša Bosna, zemlja Božije milosti.

Mi odlazimo, jedan po jedan.

Grad malo tuguje i sjetuje pa nastavlja da živi.

Ljepši i sjajniji.

Valjda ga suze naših najmilijih umivaju.

Čaršija je stroga i ne podnosi da se neko hvalisa.

Ja ću rizikovati i reči ono što se možda ne smije.

Sarajevo Grad čednosti i Bosnu zemlju Božije milosti su uvijek umivale i činile blistave riječi, muzika i djela ljudi kojima je on bio u srcu.

Ta ogromna ljubav i milost  su darovi  od Boga Milostivog koji se ne prekidaju.

Kažem zboga testamenta djedova , mudraca i stećaka, nisam smio napustiti grad. Ostalo nas je jako malo bez kojih grad nije mogao opstati.

Ali znam , daće Milostivi , rodiće se novi branitelji vjekovne ostavštine : ljubavi i dobrote.

Nek živi , dok je vjeka i svijeta , Bosna ta , Sarajevo to , umiveni valovima ljepote u čednosti Modre rijeke i obasjani Milošću Boga Jedinog.

Amin!