Prepisivači i ublehe , zapis prvi

Egzistencijalni pank

“Činjenica je da život svakog može slomiti .” tvrdi jedan od najvećih prepisivača i ubleha blogger.ba.

Koje li bedastoće !

Da bi bilo što tvrdili ili objašnjavali moramo znati značenja riječi i faktuma kojim baratamo , ali i iskustveno potvrditi zaključak koji donosimo.

Kako bi se objasnila apsurdnost suda koji je izrečen mora se početi od osnovnih riječi koje ga determiniraju. U ovom slučaj su to:

-“Činjenica ” ,”život može ” “svakog ” “slomiti “.

Koja , kakva, na osnovu čega , čija činjenica?

Ako se barata Činjenicom / ama iz kojih se rađaju premise , koje bi logičkim šemama ( indukcija, dedukcija , analogija, …) trebale dovesti do neke krajnje konkluzije ( – “zaključak, pojam koji označava određen odnos između nekoga skupa sudova,…” ) , morate argumentovati njenu vjerodostojnost. Kad se argumenti i činjenice svode na subjektivni ( i neutemeljeni ) sud vrlo upitnog poznavaoca života , spoznaje , činjenica , logike i riječi , onda se posumnja u vjerodostojnost napisanog .

Šta je to život? Šta je on u svojoj ljepoti , čaroliji i moći možan?

Ko je to svako ? Totalna (induktivna ? ) generalizacija koja nema utemeljenosti ni u jednom logičkom svijetu koji čuvanje istinitosti konkluzije prepušta vjerodostojnosti premise. Ako je premisa postavljena na krivim osnovama… zaključite sami.

Milijarde ljudi su umrli . Isto toliko ih umire. Ne poznajemo , niti spoznasmo da je ikog od njih život slomio. Dapače znamo da su barem polovina njih živjela u harmoničnoj simbiozi sa životom. jer nam je zato podaren . da uživamo u njemu i blagodatima koje on milošću Božijom nosi , da učimo od njega i njegovog Stvoritelja .

Nađite jedan jedini primjer kada je nekoga život slomio i ja ću se izviniti dunjaluku za svoju ” bedastoću ” i ” nerazum” i udunuti svoje pismenije za navik.

Da bi pričali o životu i spoznajama koje prističu iz življenja , moramo ga najprije živjeti i proživjeti , da nas on nauči osnovnim počelima koji su zapisani u nama. Da ih ljubavlju izvuče iz naših damara i začini i da se u ljepoti Onoga koji ih je zapisao , iskustveno pojave na dnevnoj svjetlosti.

Život , koji nam je milošću Njegovom podaren , je veličanstven , uzvišen i prelijep . Po Njegovoj zamisli život ne može slomiti ni peteljku najkrhkije djevičanske ljubičice , ni uskomešati kristalnu rosu što plazi niz savršeno tijelo voljene žene, pa čak ni zaustaviti prašku polena dok je pčelica radi našeg dobra skuplja. Ali svojim iskonskim smislom , ljubavlju i dobrotom i ako ga slijedimo ne sumnjajući u ono što nam je Milostivi nanijetio , život može unijeti mnogo ljepote , radovanja i ljubavi u čovječiji život.

A rečeno je , ( parafraziram ) :

-Nikoga ne opterećujemo više nego on može podnijeti.

Prelijepi život nikoga , nikada ne lomi. Uvijek , iznova i iznova nama grešniocima dadriva nove , još ljepše nade , snove i šanse. Ali čovjek živi u žurbi. Hoće sad ; sve i odmah. E pa tako nije krojen ni univerzum , ni bilo koja datost u njemu .

O tome tko , šta , zašto i kako se može “neko” slomiti je neka druga pripovijest neveselih konotacija i ne želimo opterećivati pučanstvo ispraznim “sokratovskim ” pametovanjima . Ili kak bi neki rekel ispraznim šupljanjima , koja se mogu vezati sa korami i rendeto ( po ciganski ) i identifikacionim suglasjem trulih bijelih bubrega i kalve bez mozga .

Kad bi bar u 3,14 % imalo činjeničnog smisla , prvi bih zapitao :

– Prosvijetlite me kako život u svojoj ljepoti i uzvišenosti može bilo koga slomiti ?

U ovom virtuelnom svijetu svi smo podložni sudu javnosti i dijelektičkoj osmatračnici . I zato – manite nas prepisivačkih bedastoća .

2 komentara

  1. Zato postoji Bog koji sudi Milošću Svojom.
    Mnogima od nas, prvoj meni, ovo na umu treba biti svaki dan, po nekoliko puta.

    (p.s. ljudi uče i dok pišu. premisa prva, na koju se zaboravilo. nadalje, ljudi pišu iz svoga subjektiviteta. premisa druga, na koji se također zaboravilo. i konačno, svaki pojedinac zaista jeste centar svoga svemira, te zaista ne vidim razloga za toliko količinu strogosti i osude zato što je pojedinac, doživljavajući svoj trenutni osjećaj pod slamanje pod životom, podveo isto pod opštu činjenicu. to bi trebala biti premisa treća, posebno sa stanovišta mudrosti koju mnogi kalendari u košaru smjeste. ali… sve bi to tako bilo, da nije nekih, ko zna kakvih i nebitno kakvih, inhibicija. ponekad je bolje da jednostavno ne razumijem.)

  2. Draga Neznanko

    Napisah što napisah. ne vidim suvišnosti ili nesuvislosti. Svaka riječ i misao je potkrijepljena višestrukim uzansama komparativne analize , leksike , logike …
    Lijepa je ta riječ inhibicija. Višeznačna i višeslojna. Može biti kratkog daha , ali očaravajuća je i poučna kada se na duži vremenski period slaže misaoni dekupaž o nekim bezrazložnostima koje persistiraju paralelno sa subjektivitetom i objektivitetom koji nosi blogger.

    Inhibicija i dekupaž su vrlo interesantan spoj. Slike su vrlo jasne , upečatljive , logične i analitične. Prostorno se protegle na dosta kalendara. zato i moj zapis liči na jedan vrlo objektivni i slojeviti analitički dekupaž.

    Ne mila damo , nisam uopšte strog . Zapis sam temeljio na analizi samo jedne rečenice. Nemam ja vremena bakčati se klonovima , malim mujicama , samoproglašeniom šizofreniočarima , lažnim ženama i zlim gostima koji su otjerali mnoga divna ženska bića sa bloggera. Kad dođe vakat odlaska napraviću temeljit mozaički dekupaž osobe koja se krije iza klona čiju sam rečenicu analizirao.

    I u pravu si Neznanko , totalno:

    Bog sudi u Milosti i Pravednosti svojoj.

    Zdravstvujte .

Komentariši