Ugh!
David i Ilija .
99,99 posto dunjalučana će se zamišljeno (?) počešati po zaleđini i pitati ko su špomenuti ljudi Biblijskih imena.
Ali kad se pomenu Brus Vilis i Samul L. Đekson bar četvrtini zemljana će se nabaciti osmjeh ili zgražavanje na licu. Osmjeh na licu razumijemo. Uglavnom . Zgražavanje ne . Uglavnom. Još uvijek ima prepisivača i ubleha , zavidnih i licemjernih koji bi da uzmu bič u ruku i da u neznanju i nepojmanju drugih djele pravdu po boji kože , podrijetlu , obrazovanju, ljepoti , polu , bogatstvu …
I onda dodamo asa iz rukava.
Nesalomljivi .
100 posto filmofila će pomisliti da smo označili ili bar okrzli ličnosti dva gore natandarena glumca i njihove sinemaskopske dogodovštine .
Ni jeno ni potonje .
Nesalomljivi ( Unbreakable ) je uradak američkog režisera indijskog podrijetla M. Najt Šajmalana snimljen 2000. godine u kojem oni dvojac igra glavne role . ( Ha, baš smo se na brzaka izbirikali u glumačkoj spiki . )
Iako volimo dobru sinemaskopiju , nismo baš pretjerani filmofili , još manje vehti filmski analitičari. Držimo se autentičnosti , stvarnih veličina i mudrim perom iscrtanih odiseja.
Na platnima se najčešće odvijaju već viđeni , prežvakani događaji , scene i likovi koji su prepisivanjem otrgnuti iz sve svjetske riznice blaga mudrosti i znanja , pohranjene u čuvenim Babilonskim visećim vrtovima.
I sada se vi pitate , kakve poveznicu ima naslov sa datim filmom.
Mi znamo , a vi vjerujte šta hoćete , a more bit da bidnete i skontali .
Film govori o borbi zla i dobra, o ličnoj i porodičnoj alijenaciji i anksioznosti , o skromnosti i lažnoj veličini , hrabrosti i kukavičluku …, zapravo jednoj devijantnoj i iščašenoj stvarnosti , holivudskog parajli usuda .
Normalno , film je rađen u skladu sa Brusovim i Đeksonovima filmskom avanturizmu , nesalomljiivošću i glumačkim preformansama. Nećemo suditi o umjetničkim uzletima i nepatvarenošću prezentirane video vrpce , nije naš fah . ( Zaboravite poštanski , skoro da se i ne isplati, a služio je za pošiljke ; i moranja i dobre volje. )
U američko-holivudskoj stvarnosti sasvim je normalna izvjesnost da će Bijeli ( Bruce ) glumiti dobro , a Crni ( Đekson ) zlo. Da je obrnuto film ne bi polučio uspjeh , to , iskustveno , vrlo dobro zna Mješani Najt ( Noć , asoc. Mrak ) . Nama se ostavljaju dileme dal da se borimo sa vječnom zabludama o crnilu ili bjelilu likova i svijetova, o bitku , autentičnosti , ličnom dostojanstvu…
Radi upućivanja u merebitnu datost zapisa kratkoća i jasnoća je bitna karika koja nama baš i ne ide od misli:
Ilija je čovjek kojeg od djetinjstva prati rijedak i tegoban medicinski poremećaj : Bos .Dg. Sindrom staklenih ( krhkih, lomljivih ) kostiju , odnosno totalni koštani , a slijedom toga životni baksuzluk, ali i optimistična prosperitetnost.
David ima zloguku sudbinu : Bos.Dg. Nesalomljivost kostiju i analogno tome sveopšta tjelesna i psihička nepovrijedljivost , do super herojstva , ali i kokuzluk i indiferentost .
Ilija je samac vrlo živog duha , opsesivno – kompilzivne paranoje u pogledu odnosa dobro – zlo., David je ubračen sa četrdesetogodišnjakinjom ( u vrijeme odvijanje radnje ) bezvoljan , anksiozan i asocijalan tip .
Dočim mu Ilija stavlja k'znanju da ima moć šestog čula , David polako postaje svjestan svog bitka i uloge heroja u datoj stvarnosti. .
David bračnim usudom ima sina Josipa , dječaka u tinejdžerskoj dobi (okvirno 13 godina) kojeg obraduje svojom tajnom , izazivajući kanonadu nesilazećih osmjeha sa pubertetskog lica.
Interesantno je da je David tokom čitavog filma traži vlastiti osmjeh kojeg na Vilisovski ukočenom licu skoro da i nejma . Ilija svoj , i pored svojih staklenih kostiju i 54 bolna loma skoro i ne gasi , varirajući ga u rasponu svoje velike scenske osobenosti . Nažalost film ne svjedoči brojnost koščica koje su mu preostala za lomatanja.
Ilija će u jednom momentu reći Davidu:
-“Sada kada znamo ko si ti, znamo i ko Ja sam . “
Tako i mi , uvijek i nepogrešivo se susrećemo sa pojmovima : autentičnost , autorstvo, prepisivači i ublehe.
E , sad , po američkom receptu serijala (Nesalomljivi je prvi u nizu finansijskih vrlo isplativih istoimenih nastavaka) ; zamislite , ne morate vijuge srkletat , kako bi se u nekom nesnimljenom nastavku ( u šlj produkciji ) , izvjesno je , dogodilo :
Prevazilazeći alijenacije i anksioznosti David bi se ovjenčan slavom , po muškom idiotizmu , razveo i u “nedostaku” vremena ostavio sina sa ženom . Pijetetalno bi im poklonija akvarijum , za sriću i lipo sićanje , prije će biti jobičnu staklenu posudu sa zlatnin ribicama , radi simbolike i kauzaliteta koji slijedi . I bešćutno i bezbrižno ih ostavljajući voajertsvu nemuštog susjeda preko puta. Zlatne ribice su vrlo istrošen ( radi korektnosti nećemo reći ofucani ) višemilenijski sinonim neispunjenosti života , pa se bavimo mišlju bi neko malkice promućurniji upotrijebio izraz : akvarij sa zlatnim amebama ili dijamantskim streptokokama. Poetičnije je , tajanstvenije , zlogukije i postmodernističkije.
Sin , kojem se više neće pominjati ime, jer osobe sa imenima svetih ljudi , u šlj. produkciju nemaju i ne smiju imati mahana , žonglerskim zahvatom novog scenariste preuzeo bi krhkost Ilijinih kostiju i nastavio ih lomiti . Ali je natakario SemLijev široki osmijeh , i postao okosnica ove nove priče koja kulminira uvođenjem novog , autobiografski bojenog lika, makijavelističke provenijencije.
Tu se priča zahuktava. Pisac koji nema vremena , jer se čitav bogovetni život bavi svojom bezrazložnošću , šmi kom i ogledalima , postaje glavni akter nesuvislo sterilne priče , koju obavezno i neizostavno mora proturiti na uvid određenom čitalaškom auditorijumu , sa evidentno pufađijskim nakanama.
Normalno , u stvaralačkoj i prepisivačkoj nemoći novog secnariste , intezitet i sveukupnost moralnih dilema se sužava na mlakosti :
-kauzalnost ne/hranjenje zlatnih ribica ,
-ekološkoj osvješćenosti i stupidarnoj zabrinutiosti koliko ribe , sa akcentom ma zlatne , mogu preživjeti bez vode ; pardon brez hrane ,
-posljedičnoj nikotinsko – kofeinskoj sadomazohističkoj (ne) ovisnosti ,
-ne/ustajanju iz krevetu i mukotrpne , mizantropske šetnje do pendžera…
U tom permanantnom nedodiru sa havom , stvarnošću i egzaktne korespodencije sa logikom , epilog se svodi na malograđansko-voajersko sumiranje života prkoputnog/nih susjeda .
Slijedom logike : ništa nije crno ma koliko se to činilo.
I svako zašto , po slijedu kafkijanskog procesa ima svoje zašto.
Prepisivači jednom zauvijek ostaju umuhurani prepisivači ili preživčari .
Ublehe zauvijek ostaju isprazni bombaši , scenaristi nižerazrednih školskih scenokaza bez budžeta , crpeći svoju vitalnost , šarm i i kofrčavost iz svoga nedorečenog bila , osuđenog na već viđenom , ali tuđem .
“O tempora , o mores ! ” – kak bi rekel vrli i umni latinjanin , a od 46 . god. prije Hrista , kratkoglavi Marko koji (je)Tuli .
A mi mahalštinom parafraziramo Iliju:
Mi uvijek znamo ko ste vi, a vi nikad ne znate ko i zašto smo mi.
Dopisano
Onako usput i neobavezno :
Iliju Gromovnika su Bošnjaci – katolici odabrali za zaštitnika Bosne i Hercegovine , Bošnjaci pravoslavci za glavnog sveca , a Bošnjaci muslimani prihvatili kao Božjeg izaslanika .
A konto toga , pitamo se koliki je sunovratan i dubok ljucki i moraljni egistencijalizam , kada su dijelovi nedobronamjernih zapadnih susida rvackih katolika , u zdogovoru sa dijelom zluradih istočnih komšija pravoslavnih srbalja , nepresrtano i neštedimice , u opštem združenom zločinačkom poduhvatu , pokušavali / pokušavaju u krvlju razvaliti i nestati Bosnu zemlju Božije milosti i njene Bošnjake , nevine i blažene čistog srca , bez obzira na vjeroispovijest .
A svaki Bosanac koji se suprostavio svesvjetskim i “dobro”susjedskim antihristima je dokazao da je dostojan potomak Davida i sina mu Sulejmana i njihovih pečata.
To je jedna od osnova vjekovnog i sadašnjeg Bosanskog identieta i persistiranja , od predkulinbanskog vakta do kraja svijeta..
No , ta biblijska , kaharli , vesela , optimistična i poučna Bajka , obojena Božanskom milošću je za neka druga vremena i drugu publiku
