Golgota (Kavalerija rustikana ) i rašomonske egzibicije

*

Neznanki !!!

**

Njen zapis shvatih kao poruku nekom neukom nerazumniku pa ne obratih pažnju , niti sam osjećao poticajnost da bilo šta napišem.

Već me prvine sijaset simbola , naizgled nabacanih , različitih i nevezanih pravaca , ponukalo da malo dublje zavirim u sehare znanja , što mojih , što religiozno – historijskih, a i umjetničkih . Al onako reda radi ; površno , tek da ne griješim dušu .

Ubodoh jednu vrlo zanimljivu kroki spekulaciju. No , ona nije od mojih nazora koji mi nalažu bijeg od ovozemaljskih crnih graktanja koja se ne baziraju na posjedovanje čvrstih svjedočanstava . Kako nisam imao četiri svjedočenje sklonih ” nesuvisle rašomonske ” egzibicije u seharu bezrazložnosti.

Međutim , namah , odana , dođe i drugi vrlo poetičan zapis . Konkretan , jasan i optužujući ; podupirući i golicajući moje velike , a rijetko kad korištene spletkarske možnosti. E to je već previše za moju tankoćutnost.

Nimalo ne preferirajući da sam potrefio u sridu il u bilo šta , ni gori ni doli , ni livo ni desno , jer riječi su kao i život samo igra i iluzija , ipak sam odlučio da verbalne črčkarije o mogućoj replici “Seoskih vitezova” objavim kao samodostatni zapis. Ta autarhičnost nije egomanični pokušaj jačanja jungova libida , nego želja da se izmami par osmjeha načinom kako funkcioniše iščašena mahalska kvazi erudicija. I pokušaj saniranja sumornih golgotskih i butnih misli i bar na sekund’ otškrinem vrata slobodi uma ka bijegu od neukih pošasti. .


Ponekad je najbolje krenuti nepretencioznim redanjem i nabacivanjem riječi , simbola i pojmova iz zapisa koji intrigira .

U naslovu se zapisuje :

Vive diu sant amur (Lat.) ” u značenju : Živjela naša ljubav (Bos.)

Trajni glagol je svakako u pitanju , a da li je trpni , svršeni il’ vječni to će Suđaje odlučiti. Posvojna zamjenice se može tumačiti u mnogim oblicima posvojnosti i pripadnosti. Imenica ( ž. rod. ) ko svaka imenica ( ono kad bi se šalili ) ; nekad stvarna, nekad patetična , a pođe'kad i potrošna do izlizanosti i zanemarivanja. Ova imenica je nešto plemenitija , uzvišenija , a bome i ubojitija. Nekad obara s'nogu . Dobro je ako se čojk dočeka na dušeke ili jastuke , ili barem šilte . Loše ako se igra igrica nabacivanja taša i leda ili na litici što s ponorom koketira .

Zatim se , za nevjerovat’ , odabere veoma sklizak i religijski kompleksan i za mnogi puk čudoredan teren. Historijski vrlo mračno i pogibeljno tlo !

Iako bi morali izbjeći bilo kakve komentare , uz dužno poštovanje prema Nebu , uzećemo u obzir samo striktno značenja rije'či.

“Na starojudejskom, golgota znači mjesto lobanje (Vorobjovski). .”

Dodajemo : a na latinskom Kalvarija ( lat.  Calvaria ,  od calva: lubanja) ili Golgota (grč. Γολγοϑ, prema aramejskom  gulgūltā’ :  lubanja).

Kalvarija (i golgota) se uporabljuva i kao simbol patnji i ispaštanja. Ljudi zaboravljaju da se simbolikom mogu dovesti i u ravan ispaštanja i stradanja , ali i crni nagovještaji , prijetnje , grijesi , pa kontekstualno i intertekstualno do smrtnih slutnji i opasnosti , odnosno pogibeljnosti …

“Srebrena kovanica – Sicillum militum Xpisti / kupola na stijeni “

( Templarski pečat )

Veliki majstori vitezova templara tokom kasnijeg 12. i 13. stoljeća , radi autentičnosti i legimiteta , koristili su dvostrani pečat koji je oslikanje Kupole na stijeni (ili kružne kupole Crkve Svetog groba) s jedne strane, a Simbol reda dva viteza na jednom konju i slovna oznaka Sicillum militum Xpisti , s druge strane . Historija kaže da je ovaj pečat prvi upotrebio Bertrand de Blanquefort, šesti Veliki majstor reda, 1158. godine, četrdeset godina nakon njegovog osnivanja, i ostao je u uporabi do nogiranja reda 1312. godine.

Postojao je i manji, jednostrani pečat, koji je prikazivao samo Kupolu na stijeni (ili Sveti grob). Sada bi na tržištu starina dostizao bajkoslovne brojke.

Povezivanje templera sa Svetim brdom ima historijsku utemeljenost , ali logika akcent stavlja na srebreni novčić . Hramovci su skupljanjem i umnožavanjem pečata , kako to obično biva , vremenom od “siromašnog , poštenog i časnog” , pomalo ili poviše krvlju nevinih opterećenog vatikanskog reda , postali oličenje grijeha , lihvarstva , silništva… do vjerske i moralne prevrtrljivosti. I na kraju spaljivani na lomači , odbačeni i utjerani u vukoderine .

Mrljastim i mahalskim asocijacijama i analogijom dolazimo do Kalvarija ( Kavalerija ) rusticana . Vjerodostojnost i nepretencioznost nam sugerišu i nalaže da hipotetišemo mogućnošću da je kalvarija i kavalarija imaju ne samo isti fonetski podložak , već i etimološki predložak o da je greškom i svećeničkom škrtošću došlo do permutacije i manka jendog jedinog slova a.

Na to nas je uputio pečat Templarskog reda slikom konjanika i rječju Sicillum militum Xpisti .

pov.vojn. jedinica sastavljena od konjanika ( laka kavalerija; teška kavalerija ) ; konjaništvo, konjica ( tal cavallerija od cavallo : konj što nikako nema veze sa bosanskim : konju jedan. )

Cavalleria rusticana  su preveli ka Seosko viteštvo . Moguće ispravno isto koliko i da je to u verističkom izrazu glupost .

Golgota kao geografsko religioznni toponim je bila odrednica i zajednički imenitelj tisuća i tisuća odrednica umjetničnog stvaralaštvo . Mislimo da je Giovanni Varga kao jedan od začetnika verizma ( u prevodu na francuski : naturalizma) bio opčinjen sve svjetskom kalvarijom blaženih jadnika i siromašnih sretilka.

Konji i vitezovi ( viteštvo ), pogotovu sicilijanski nemaju blage veze sa kalavarijom , osim što ponekad i mafiozi i seljaci jašu konje , a pođeđe su konji plemenitiji i od templera i od vitezova , napose sicilijanskih .

Neznanko ,

nećemo neuke upućivati u sadržaj tvoje omiljene jendočinke , samo se ipak moram zapitati da li je  Pietro Mascagni uz pomoć Tozzettija i Menascija , na poticajnosti Đovanija Verga ,ciljao na kodeksovani templarski zdrav razum koji nalaže – za muškarca „žensko je društvo pogibelj “ . U svakom slučaju Santuca i Lola su skuvale pogibeljnu papicu Turidu i Alfiu Ženi je ljubav sve . I ako je neko izmanipuliše i iznevjeri osveta može biti nezamisliva do tragike .

Ne bih bio u koži hablečine kome se žena sveti. Ne bih bio ni u koži blažene osvetnice. Uz ljubav ; čast i poštenje su dvije vrednote koje osveta ponižava. Ljubav ostaje ljubav i kad je u blato bačena. Uspravlja se i u sjećanjima ima svoje mjesto. A možda to i nije bila ljubav . Bar ne ona prava ; koja je i akutna i hronična u isto vrijeme. Akutna jer povremeno zna da vrišti bol do molitve Nebu . Hronična jer je neuništiva , plemenita i trajna .

Daklen , dvije žene u borbi za naklonost jednog mulca koji nema blage veze šta je život , vjernost , čast i poštenje , i koji je u svakom slučaju sebe učinio gubitnikom. Prvo je izgubio Lolu , pa onda ljepot Santucu , na kraju i život.

Hoće to !

Osveta jest ” slatka ” , ali ne mora biti . Zapisano je u neukih ko se zadnji smije najslađe se smije. Skoro uvijek osveta nosi obostranu žalost i bol ili u najmanju ruku postaje tužni , nesvrshishodni i čemerni mač sa dvije oštrice, koji sije sejeme tragike.

Znašte onu: Sve se plaća , sve se vraća jer i činjenje i nečinjenje ima svoju nagradu.

No , sve te neznankine dubokomislene riječi , pojmovi , rebusi i sinonimi su opominjući uvod u poetski , arheološko – antropološki zaplet i epilog ( uslovno rečeno ) sa možebitnim psihološkim nagovještajima nalik Dostojevskovom Raskoljnikovu . (Ukratko : Bez imalo griže savjesti , mladić morbidno simboličnog imena , u svojoj “neobičnosti i napoleonštini ” čini strašan zločin . I skoro namah shvata da nije ni neobičan , ni Napoleon , već samo jadni zli komleksaš podvojene ličnosti sa trivijalnim lupeškim osobenostima .

Butna kost je fiziološki najčvršća kost humanoidnih stvorova i vrlo rijetko podložna lomovima i arheološki je najtrajnija . Lubanja je jako krhka , ali je osnov bibliotekarstva i čuvar ljudske opstojnosti čime doseže skoro do bezvremenosti. Znači spada u red najvrijednijih i najtrajnijih čuvara ljudske evolucije i katarze .

Zahvaljujući Golgoti / Kalvariji Ljubav je iskonski prisutna . Kod Žene ona je uvijek mnogo idealnija , iskrenija i postojanija. Ali prezrena nema više svoju svetost i vječnost. Gubi autentičnost i smisao .

Želja da griješim i zaustavim misli je neizmjerna , ali objektivnost u slijedu slagalice me “sili” da guram logičku motivaciju i mahalsku percepciju “već viđenog ” ( kojoj mnogo dugujem ) .

Bol će u sjećanju prevagnuti i moglo bi se desiti : briši i spašavaj se ako možeš , jer tu blatno srce kukavičke , prevrtljive , petparačke , graktave i izdajničke kreature ne pomaže .

A Žena uvijek ostaje žena . Mirisni nježni cvijetak koji skoro nikad neće pobjeći od svoje vjerodostojnosti.

Nije bitno što joj se sada priviđajiu crni cvijetovi.

Zbog svoje baršunaste mekoće cvijetovi crne boje ne moraju nujno predstavljati smrt . Univerzalnim pristupom tamnoj boji uvijek se može naslutiti radost ponovnog rađanja ili jednostavno okretanje novog životnog lista ( početak novog razdoblja ) , iako neke crne lati mogu i dalje mogu kolaborirati sa opsesijom.

“U svako slučaju pominjanje crnog svijeta ne sluti na dobro ” . Tako tumače neupoznati sa tajnama kojim se cvijeće rađa , miriše i raduje.

Ako žena pismenije završava cvijetom , nije bitno koje boje i u kom kontekstu , moje iskreno srce prepoznaje njenu ljepotu i plemenitost i znam da će se okrenuti svojoj raskošnoj nutrini i nepatvorenom blagu koje joj je poklonjeno.

Svaka slijedeća “pametna ” bi prethodnu pisaniju obezvrijedila. Zato zadržavam pravo da na ovom mjestu fanfare oglase pobjedu razuma i najave sretan završetak Neznankinih putešesvija.

**

*

A ja ? Uh! I ugh ! Najveće i stvarno i ljutito Sveznaličino d'bro, dobro.

Koji li me ” autista ” sa vjerodostojnom dozom idiotluka prevesla na ovo . Moj djetinji um , a ko će drugi. Il magalski ego . Nije ni jednom vjerovati . Trebaće mi , barem sedam dana skijanja i valjanja , dakako po snijegu da se rashladim i šta ti ja znam …, da kao svako ubavo momče dojdem vo sebete.

Ovo sa skijanjem je u redu. Unuk mi je na morju , zaslužno ; neće se vrnut tri hefte , klepiću njegove skije . Ako ih skršim kupiću mu veće i nove ( uz Božiju pomoć raste ) i biće zadovoljan , a i vakat mi za darivanje . A bolje bi mi bilo da ih ne skršim , jerbo imaću više penezi za valjanje.

Ma kaki ste , odma se zaibretili i nahorozili . Nije to što vi mislite . Poslije valjanja uvijek potrebuvam havljanje i tople napitke , hejbet raznog havljenzija i coktavih tekućine, da ne dehidriram ili navučem kakvu virozu . A ima ih hejbet , ili pučki rečeno pregršt ( joj jesam se ljekarnički naštelija ) . Meni za veljanje ( bliži se februar oliti veljača ) treba više para nego drugima . Dg. Sindrom slabog imuniteta ab ovo.

E sad sam vas ufatio . Zlokobno se cerite . Mislite kalendari . Jok boni , gluhi i ćoravi ne bili !

Uvijek sam, od kada pamtim za sebe , a to je bilo dok mi je pupčana pantljika slike i pamet slala , bio slabijeg imuniteta prema ženama. U majčinoj toploj utrobi , zaštićen od svih zala i briga sam najviše naučio o ljubavi , ljepoti i ženama . Gledo ih i slušo a one nisu slutile. Sad bi me trebalo biti stid i trebao bih priznati da sam vaojer. Nema govora . Ne bih posto vaki kaki jesam da nisam bio dobar posmatrač , sudionik i učenik.

Slušo hin i gledo in , ibretio se i odmahivo glavom. Ne od srama , niti straha , jer je žena tako čedna i uzvišena , graciozna i nevina bića da sam se nevjerovanjem pitao da li ja to sanjam. A pupčana me vrpca oko vrata stezala i ja ostajao bez daha. Zato sam ko neki i lijevi i desni autista i (o)srednji idiot rođen. Bez damara za sve drugo osim za …, i još …, i na kraju …. i napokon …!

A žene ko žene. Čim u blizini nema insanskih hajvana , kao da tone bukagija skinu , oslobode se , zalepršaju i postanu meleke : slobodne i lijepe , mazne i stidne , djetinje i raskalašne , iskrene i možne , tanane i raskošne , razuzdane i smjerne , Taide i Helene ( Jelene) , Eve/Have i firaunke , amazonke i svetice i jošten …

Boli glava od ljepote i uzvišenosti , što bi reko moj drugi unuk. Konzilij , ma ne nego harem , milosti i ljubavi dodo bi prvi .

Ma ća vam ja jemam pripovidat . Ko vam kriv kad ste neuki slijepci vazda bili , da proste ljepot anđeli.

*

Nana Miskuri – Amazing Grace / Song – Lyrics i Prevod

2 komentara

  1. Premisa prva: Vive diu sant amur, loše je prevedena.
    Živio Bog sveta ljubav.

    Butna kost – lobanja obrazložene potpuno u kontekstu, bravo!

    Osveta je ubistvo. Nema ali. Tako je u mojoj knjizi. Jedna u nizu omaški zbog vankontekstualne premise prve.

    Bez obzira na sve, bilo je zanimljivo čitati. Nije se shvatilo da je zapis o starome čovjeku (čovjeku starih eona), ali se jeste naslutilo da je o njegovom preobraženju.

  2. Neznanko

    Imaš pravo . Pogriješio sam u premisi prvoj. To je kazna što sam više vjerovao univerzalnom prevodiocu nego sebi. Naime stoljećima prije završih svoje druženje sa latinskim bez objektivne potrebe da se veza održava , čak i u najmanjem obimu. Neovisno o tome morao sam obratiti veću pažnju na opće poznate riječi Deus i Sanctus ( te riječi iz poštovanja uvijek pišem (o) početnim velikim slovom ) koje se u svim zapadnim jezicima ( osim kod univerzalnog prevoditelja latinskog ) prevode u značenju koji si ti dala.

    No , izvadio sam se bar malo postavljajući odu Zadivljujuću milost , koja slavi Boga Milostivog , prepoznavajući bit Lobanje.

    Nažalost nisam čitao tvoju knjigu . Ovih nekoliko inserata nedovoljno je da povežem motiv osvete sa nužnošću ubistva ili motivacijskim konceptom romana.

    Moram malo negodovati , moj Bog je Bog Milosti i Ljubavi . ON nikada ne bira osvetu , niti sugerira ubistvo , iako daje možnost opravdanog ubistva. Takvu mogućnost ostavlja čovjekovu izboru , ali kroz Hrista i ostale proroke/propovjednike Uči da je plemenitije i bogougodnije oprostiti … Takav stav sam blago i nježno sugerirao ženi osvetnici , jer osveta bilo koje tipa degradira Božanski dah u nama.

    Moram se malo i sučeliti.

    Ja sam se oslonio na Kurosavo/Akutagavinim modeliranju događaja i stanja kad se ne može saznati prava istina, i kada se pokušava saznati (odabrati ) prava verzija između više istina.

    Kurosava je našao veliki oslonac i pomoć u Akutagavinim pričama , uvodeći pet likova , pet svjedoka u pokušaju da spozna istinu o jednom silovanju i jednom ubistvu koje proisteče iz njega. U nemogućnosti da se događaj prepozna u istinitom svjetlu , Kurosava naa kraju je taj posao prepušten čitaocu / gledaocu.

    Ja sam se , jadničak , upućen samo na sebe morao nasloniti na naslov i pet rečenica jednog romana ( odabravši par misli iz poetskog zapisa Druga stanica pored groblja ) i izboriti između cirka ba desetak i više solucija od nuđenih stotinjak , uz nekoliko mojih istina koje se naslanjaju na tematiku , sve spakovati u što tečniji zapis i nadati se da se da ću bar nešto ” ubosti ” i štivo učiniti pitkijim. Normalnao ja svoj posao i obaveze nikada nisam mogao , niti želio dijeliti sa bilo kim

    U ovom slučaju ti si sveznajući narator , a ja nepretenciozni učenik Mare gatare .

    Veoma sam zadovoljan tvojim kratkim osvrtom na moj zapis, jer mi to sugerira da sam poprilično prepoznao dešavanja o kojima sam pisao .

    Hvala Neznanko.

Komentariši