Iz Arhiva
BY ADMIN15. JANUARA 2016.GRAD ČEDNOSTI, LJUBAV
Ona spava
Svjetlost
Ljubav je , ah samo ljubav
Jednom davno , u vremenima kada je Čednost bila sluškinja neba , Anđeli krhkih svjetlosnih krila lebdjeli Sarajevskim mahalama i krvlju se rosila nježna ljubavna pisma , napisah svojoj čarobnoj prijateljici jedno pomalo tužno pismenije .
Nažalost . čast ili um mi zabraniše da joj ga dam. Srce nevjerno i izdajničko se samo tišinom povuklo i sa tugom plesala oproštajni tango ljubavi .
I dan danas se borim mišlju da li sam pogriješio? Ne samo neslanjem pisma .
U sjećanju duši njenoj blaženoj dadoh joj ime Innocence , bježeći od njenog krsnog imena Kosara . Bješe žena prijatelja mog , a i intuitivno ( valjda ) sluteći i ne želeći poistovjetiti njenu sudbu sa zlom kobi Dizdarove Kosare.
“Innocence, čudesna drugo zviježđa i maglica , nježna prijateljice mojih besanih noći ,
Dugo se ne dodirnusmo. Čitav jedan život , svih tvojih svijetlih , nebom obasjanih , nevinih zemaljskih dana . A ostadoh ti dužan bar jedan lahor poljubac .
No , … ća se mere…suđaje … a prelijepi život gre dalje …
Poetika je veoma moćan ali i beskrajno strpljiv posrednik između sna i jave , radosti i tuge , jala za propuštenim i žala za iskorištenim . Moćan hranitelj iluzija i slabašan zaštitnik zaljubljenih .
Ne smijemo izbrisati i zaboraviti ruku prošenu , nemilovanu a isprošenu.
Možemo malenu zlatnu bukagiju maljem lomiti . Uzalud! Ona zapret kliče.
Usud !
A vrlo često , čitav ovozemni život je utkan u onom nepostojećem i bolnom – samo JEDNOM !
Ugh… kada bi blo bar…
Ali nije Innocence moja ! Iako su lijepim anđeoskim imenom mnogi spelovali tvoje ime i u taš se pretvorili…
Eh , nekada nam ne bude dato ili nam korijeni nisu dali .
A ponekad se ne sjetimo da imamo moći da zaboravimo ( ono ko fol ) da imamo korijene .
Da možemo skočiti u vis i letjeti.
Ali časnost i nebo nas priječe. I zaboli nas .
A mi se tada čitav život pitamo zašto bar JEDNOM nismo smogli hrabrosti i skočili sa litice koja ponorima vlada i poletjeli u visine Oceanu tišine koja sni i gdje nas ona , mila i čudesna ljepota , s ljubavlju čeka.
Čak se i ne pitamo da li je to pravedno? Samo ko najveće blentovije klepimo ušima i mučimo …
Nije važno ako nam se srce prospe u hiljadu ledenih kristalnih komadića i ako zaboli do suza . Naše srce je nevino i čisto . Opraviće se . Ili neće . zar je to bitno? Ali biće zahvalno što smo mu dali nadu i možnost da voli.
Neuki kažu da su riječi : Volim te zauvijek , precijenjene.
Nisu , Malena ni slučajno
Širom svijeta , kišom i suncem , bjeluju , samuju i mirišu mirijade stećaka i svjedoče : Voljela je i voljena bila . A svaki taj uspavani Kameni svjedok ima presliku u jednoj zvjezdici na nebu .
I budi sretna Anđelu mili što ti je lahorac snova i nade milovao i mrsio kose vrane.
Znači , voljelo se i živjelo se. Nije bitno koliko snovito ili skrovito . Ili kojim dobrom ili bolom .
Vrijeme je tek jedna iluzija koju su izmislili ljudi i ono ne može da obujmi ljubav.
Sjećanjem i snovima , i poslije zemaljskog usnuća ljubav živi vječno , kao i miris kose , mršene i ljubljene.
… avaj …
Tako je to Innocence i nikako drugačije zapisano u mojoj hipofizi i nježnom djetinjem srcu.
Sretno i čuvaj se , ljepoto mila. “
*
Dopisano
ne završih riječima
Ja ljublju vas navsegda …
Sudba je to nanijetila za neku drugu bajku.
Kosara je naprečac usnila i pretvorila se u svjetlost , par dana prije nego je zlatnu zavjetnu bukagijicu stavila na prelijepi klavir prst i pošla u novi život obavijena bijelim velovima lepršave čednosti .
Ugh … Ona je svoje brige preboljela i nalazi se na nekom mjestu gdje nema boli .
A ja , neupućen i smjeran , pitam se da li se tamo negdje u tom nebeskom đardinu ono neostvareno JEDNOM postaje ostvareno Zauvijek.
Počivaj u miru Malena , milo djetešce moje.
Alelujah !
*
Dopisano poslije dopisanog
Sjećajte se :
Srce nije džuboks !
Ili jeste ako su svi pristavljeni vinilski nosači zvuka ( za jedan groš ) isti .
*
Enrico Macias – La Femme de Mon Ami / Song – Lyrics-Prevod na Bosanski jezik
Ja ću o onome što vidim na Ljubav je, ah samo ljubav; saznajem da je ovdje adekvatna primjena Roršahove psihološke tehnike u stvaralačkom okviru koji je sve, samo ne mrlja.
Sjajno ukazanje!
Monah u smeđoj togi, podignute kukuljice, što u boj zove uzdignutim časnim mačem jašući natraške životinju koja nije konj, nije ni magarac, pa ni mazga, nego ukopana u mjestu inteligentna kreatura što samo obrisima sluti na životinju.
U pozadini je brdo, uzvišenje, jedno od onakvih gdje na mjestu starog nastaju novi hramovi. Vidljivo je to po gotovo utvarnim zabodenim mačevima, koji samo slute da su pokraj njih (besmisleno?) pali junaci koji su jurišali na tron, možda graal, možda zvjezdočitački opservatorij, a možda i biblioteku srušenog hrama.
Svuda okolo su energije koje iluminira vrhovnije svijetleće biće, drugačijeg (s)pola od monaha i čini se da na tom mjestu stoji vremenima, čudeći se, toliko se dugo čudeći monahovoj upornosti da je zaboravilo na svoje druge zadatke (ukupno poslanje?).
Sjajno!
Mila damo ,
još uvijek lutam u odabiru imena kojim da te oslovim .
Nećeš da si Zona , nisi Tanja , a ne volim da nježna ženska bića oslovljam krsnim imenima ili onim koje im nadjevaju (već viđeno ili ozvučeno ) . No, iskrsnuće već ono!
Roršahovim testom ( kažu ? ) može se proniknuti u inteligenciju pojedinca , njegov kulturni i obrazovni milje , kao i njegov odnos prema datoj ili percipiranoj stvarnosti , ali i prošlosti sa manje ili više jasnim (?) sudom o budućnosti . A u zavisnosti od voljnog momenta , otvorenosti uma i kompatibilnost ispitivača i tumača moguće je pojasniti mnoge slojeve psihe ( svijesti i podsvijesti ) . To bi ( kao ? ) trebalo voditi samospoznaji i samozatajnosti kao mogućem iscjeljiteljskom pokretaču.
No to je mač sa dvije oštrice.
Otvaraju se mnoge dileme : da li je ispitivač dovoljno obrazovan i iskustven da pravilnio protumači viđenje ispitanika ; da li je ispitivač pravilno odabrao mrlje sukladno biti i psihi ispitanika ; da li je tumačevo gledište istovjetno ispitanikovom ; da li tumač ispravno procjenjuje ispitanikovo “ukazanje” (posudih tvoju riječ mila damo , jer mi se učini vjerodostojnijom od umjesto zamišljene – ispitanikove vizije ) ; koliko iskrenosti ili prijetvornosti ima u odnosu tumač – ispitanik…
( Oprosti mi što iznalazim kao neki pufadžija . )
*
Draga moja damo
dugujem ti veliku zahvalnost za izvanredno uspješno i pronicljivo dešifrovanje moje ” mrljotine ” .
Ne plašeći se očiju javnog mnijenja , vrlo hrabro si iznijela vjerodostojnu i slikovitu opservaciju jedne zaista zahtjevne kompozicije. Dala si joj jednu veoma iskonsku , dubokoumnu i nadasve poetsku konotaciju koja prevatilazi puki komentar i navsegda postaje dio slike.
Većina “poklonika” ili samo pukih posmatrača moje umjetnosti se ne usuđuje dati svoj komentar / percepciju viđenog i traže moje objašnjenje .
Ja se često bunim i kažem : Ljepota je u slici , a posmatračevo oko treba da nađe njenu bit. I još češće primjećujem da moje riječi boje slike , a moje slike pričaju priče .
Ne usuđujem se , večeras , komentarisati tvoje viđenje , jer ne želim , ovako na friško poremetiti tkanje tvoga zaista sjajno ukazanja! ! Samo ću ponoviti i primjetiti da je ljubav osnov i postanja i bitka univerzuma. Ti si to predočila na sebi svojstven način . pričajući svoju priču , prelamajući dojmove zamršenih dunjalučkih prosedea u glastko tkanje povezanih zbivanja u vremenima iskona , proslih , sadašnjih i budućih . I dala svoju kristalno vizuru ljubavi .
Sada ću ja u par riječi ono što ti o ljubavi redovnio oćutiš :
– Ljubav je i lijepa i tegobna i svijetla ; ponekad nedostižna i mnogo tame krije ( tama je za mene iskon iz kojeg se ljubav rađa ) ; za nju se vrijedi moliti , boriti i umrijeti.
Onaj nadobudni mahalaš prije sjajnog ukazanja bi te pitao:
-Neznanko ,a šta ti čekaš ?
Nažalost slika Ljubav je , ah samo ljubav više nije u vlasništvu Galerije Bosna zemlja Božije milosti , inače bih ti je , dužnim poštovanjem veoma rado poklonio .
Jednom za vremena , ako Bog da , možda sa namjerom dođeš u Galeriju i u njoj pronađeš sliku na kojoj je zapisano ime tvoje.
Dopisano
kad proteknu neizvjesni ledeni dani , potaknut tvojom recenzijom , ako bude suđeno , možda napišem zapis o slici Ljubav je , ah samo ljubav , u kome će tvoji rijeći biti nezaobilazni motivacijski prosede.
Sretno mila damo i čuvaj se
Sistematizovaću i slijediti niz, iako to uzima na zvučnosti zapisa; ljepotu zvuka riječi podrediću jasnoći:
Iskren je opis ukazanja, onako kako je viđen.
Prešućeno je nagađanje o tome šta bi se moglo kriti ispod povećeg kamena (znam da ga vidite, hvala Bogu na sagovorniku!). Ne znam zbog čega je prešućeno, možda jer ne znam o čemu je riječ, a Roršah tehnika je intuitivna, pa da ne uplićem previše uma (od umjetnog).
Drago mi je što smo se razvili iznad mahalaške zone, Vaše visočanstvo Sagovorniče (bez imalo teatra, ovo je titula majstora). Prevazišli smo to, jer ste već osjetili iskrenost – moja priča o ljubavi, na dlanu, nezaštićena, nekriptovana, takva.
Zadovoljstvo je moje.
Naklon.
Tok koji slijedi ostavićemo toku.
Hvala Vam.
Neznako mila ,
laknuh mišlju,
Onaj nadobudni koji se primirio ipak ti pitanjem ime osvijetli .
( Neznanko , a šta ti čekaš ? )
U ovom užurbanom i sivom svijetu skoro se niko ne osvrće na “mrlje “. Ne moraju one nujno biti čak ni slikovne ali vape da se njihova ljepota i tajnovitost prpoznaju i oplemene .
Jedna , zatomljenim , skrivenim i skoro zaboravljenim emocijama bremenita ” neznanka ” , iznenada otškrinu dveri svoje raskošne nutrine.
Zadivljen skoro obnevidjeh i … i shvatih koliko zahvalnosti dugujem Nebu što mi na pute samo anđele šalje. I tebi neznanko mila za svako plemenito nesusretanje naše.
Vrlo često se uplašim disproporcije mojih prebrzo (?) nakalemnjenih kalendara i … i Modre rijeke koja samo ljepote sni u mom djetinjem srcu.
Svaka žena je jedinstvena mirisna centifolija i koja mirisnim laticama ljepota skriva i sni tisućama tajnovitih valera koje treba prepoznati.
Mahalaš bi dodao i jedan po jedan brati.
A strogi kalendari imaju moć da prepoznaju tananu čednost tih valera i da se približe njihovim mirisima ne remeteći njihovu ljepotu i sjaj, i priprijete mahalašu :
-No , no dječaće mili, ruke sebi . Priča o ljubavi, na dlanu , nezaštićena mora broditi tamo kamo plovi . A milošću Božijom tvoje srce već odavno ne pripada tebi.
Nažalost i nebo i korijeni nam priječe običnost i bezrazložnost , učeći da iskrenost , plemenitost i ljepotu nikad za nikad , bez obzira šta nam srce govori ne smijemo povrijediti,
Čudni su i prelijepi nebeski puti . Ima ih mirijade i mirijade i svaki nađe svoj par, jer mora da se zbude : Sve je u parovima. Ali ponekad se desi bljesak :
– Dvoje se nađu , pa se poslije ne nađu.
Sretno Neznako prelijepa i čuvaj se.