Zona Zamfirova i Tatjana Larina

Sleđena rijeka

Snježno jezero

Duša od kristala

Savršena ljubav

I pad je let

Nikad ne iznevjeri obećanje dato Bogu , djetetu i ženi , grijeh je.

Ipak , posvećeno Zoni

Igrom slučaja ili višom silom (?) , jedna ljepota nas zaskoči vrlo neobičnim razmišljanjem ( dovoljnim za poetsko muzičko slikovni prosede) : sučeliti dva ženska lika u njihovoj književnoj opstojnosti i divergitetu . Duboka sklonost , poštovanje i ljubav prema ženi , anđeoskom biću nebeskih visina , nas malo zabrinula ( Ne bacaj kam na ženu , anđela nebeskog ! ) :
– Kako ćeš bolan porediti ženu sa ženom i donositi sud i izbor, kad je svaka mirisni cvijet , dostatna sebi i nama , na našu radost , a da ne navučeš malo sjene na jednu od njih.

No , nećemo upasti u zamku i do u sitnice analizirati konkretne akterice ili bilo sta drugo , bez da se to ne postavi na šire osnove sveukupnog konteksta autora , djela i epohe u kome su nastajali, makar u crtičnim naznakama.

Puškin i Sremac?

Ma, dajte molim vas.!

Svjetska poznata književna riječ i pisac iz srbijanskih školskih slovarica ; reklo bi se? Iluzorno je porediti njihove umjetničke , estetske , književne i iskustvene domete i opuse..

Istoznačno im je što su na neki način obojica postavili osnove savremene književnosti jedan ruske , drugi srbijanske književnosti . I više nikakve sličnosti, osim posvećenosti književnosti.

Kosmopolit , aristokrata , oficir , ljubavnik koji je počeo da piše sa 15 godina , nasuprot palančkom učitelju i činovniku koji je čari pisanja otkrio u 33 godini .

Život pod svjetlom velegrada , plemićkog elitizma i laganog lebdjenja od žene do žene , uz zvuke valcera i mirise bjelokosne nagosti , u pauzama između dvoboja nasuprot života uz gusle i vjekovnom mitu o izgubljenom ratu u učmalim okovima palanačke malograđanštine ! Iz potpuno različitih miljea i spisateljskih predispozicija rađaju se dva ženska lika. Romantizam spram realizma ? Ne ! Romantizam je preteča realizma i takođe takođe priča o stvarnosti ili je podražava i jedina je razlika u emocionalnom i iskustvenom autorskom pristupu djelu.

Obrazovana , tanana , suptilna , bez izrazite ljepote , ali bogougodna i prirodom ponesena plemkinja , ma , djevojčurak , Tatjana Larina (17 godina ) , odrasta na selu , susreće umornog i rezigniranog , nešto starijeg i usporenog pjesnika, svjetskog putnika i zavodnika iz metrople.

Ništa starija ali prelijepa palančanka mezimica bogatog oca i miljenica zaljubljenih palančana poklanja svoje srce mjesnom zavodniku i srcelomcu, sitnom zanatliji u uzdizanju .

U tadašnjoj ruskoj književnosti baziranoj na stvarnom životu ekcesi na klasnoj i staleškoj osnovi su skoro nezametljivi. U palanačkoj stvarnosti silom prilika to je skoro svakodnevnost , jer se društvo poslije vijekova robovanja nalazi u fazi nacionalnog buđenja i tranzicije .

U svijetu valcera djevojka sa sedamnaest godina se tek predstavlja društvu i svečano uvodi u koloplet sjaja i raskoši balova i dvorskog života . U palančkom i ruralnom svijetu , bilo srbijanskom bilo ruskom djevojka sa sedamnaest godina je prezrela udavača.

U tim godinama hormoni lude . Djevojke ponesene pričama , romanima , famama , maštom , tračevima sanjaju o vječnoj ljubavi i nesagorivoj strasti , princu na bijelom konju i žive u nadi da će one biti miljenice sudbine koja će im ispuniti snove i želje. U toj vulkanskoj procesiji i razmeđi prirodnog buđenja i htjenja , neiskustvu je teško prepoznati Princa od šićardžija , ubleha. ispraznosti…

I desi se ono što je sudbina ( u ovom slučaju sveprisutni pisac ) skrojio svojim junakinjama.

Tatjana doživi strasnu strasnu ljubav ne znajući da je to samo prolazna avantura za Evgenija Onjegina , puškinovskim likom . Post festum dolazi svijesti da je bila naivna žrtva serijskog zavodnika , koji uz to nema hrabrosti za neke konkretne životne odluke. Zbunjena , iskorištena i bolna od ljubavi , vraća se prirodi koja u njoj budi razumnost i ona sazrijeva i odrasta u mladu damu koja čini se zna šta hoće od života i logično , nadrasta nezrelog ( iako životno mnogo iskusnijeg ljubavnika ) . Shvata sve zablude mladosti i vraća se tamo gdje misli da pripada , porodici i prihvatajući uzanse ustaljenog načina života , udaja , djeca i vez , poneki bal , možda flert ili avanturicu bez obaveza i bez obzira na sveukupnu prozaičnost i ispraznost.

Zona živi u zlatnoj krletci okružena svitom kao neka dvorkinnja. Čitava palanka je pod njenim nogama. Može da bira koga i šta hoće . Treba samo da upre prstom u izabranika i da to njen otac hadži Zamfir aminuje i poploča joj životnu stazu dukatime. Latentna i uznemirujuća nelagoda u grudima , u skutima , u venama , nošena mirisima proljeća i sveopštim buđenjem života i uzburkana vatrenim pogledima palanačkog ljepotana ; nagovara je da upre prst u izabanika . Mane je perspektivni , mladi sitni kujunđija ali Zonino srce upire prst na njega.

Avaj! Otac ludi , rodbina i čaršija se zgražavaju , ali eto , dvoje mladih se poslije silnih peripetija , zamki , izdaja , podmetanja, protivljenja sjedinjuju bračnom zakletvom.

I tu se dešava ono što lično zovemo nedovršenim romanom. Oni su se uzeli i čiča miča gotova priča. A nije ! Mladost nema pojma o životu i ljubavi . Uzavreli damari zamagljuju um , i on se rasprskava kao sapunski balonćići na vjetru. No , nećemo širiti priču i gledati u šolju budućnosti , jer možda je i bolje ostaviti čitaocima nadu da sve bajke imaju sretne završetke.

I sada se postavlja pitanje analize likova. To je urađeno kako to nalaže komparativna književnost , sceobuhvatno , nepretenciozno i podložno subjektivnim intervencijama..

Svakoima pravo da bira svoju junakinju; odnosno analizira i prihvata junakinje i djelo na svoj način. Intelekturalni , emocionalni , statusni … i ini srazovi čine svaku jedinku drugačijom i ona se na osnovu tih predispozicija ( određuje ili ne određuje ) prema datoj junakinjama i djelima.

Prije nego obznanimo svoj izbor , osjećamo dužanost objavljivanja još nekih natuknice . Puškinovski / Don Žunaovski tipovi ( suvišni ljudi ) su čest gost svjetske , posebice ruske književnosti. Nažalost ta slava svjetla pozornice često prebacuju na Bajrona , Vronskog , Rodolfa …

Puškin u genima i poetici nosi sve predispozicije da odškrine vrata za serijsko štampanje ženskih likova tipa Tanje Larine. Ana Karenjina , madam Bovari, Ana Snjegina , pa čak i Lare iz Dr. Živago …Iskustveni senzibilitet svakog autora određuje način kako dekrešendom ugasiti malopređašnji krešendo.

Zona je postala sinonim svih žene čija sudbina , ljepota i odabir slobode izbora treba biti utamničena strogim stegama malograđanštine . Sudbina balkanske žene?

Prvenstveno zbog njene nasljendice Koštana i njene nepatvorene ljubavi prema muzici , pjesmi , općenito prema životu , a manjim dijelom zbog Mitketa , bekrije , pjesnika , filozofa , naš izbor uz dužno izvinjenje i sućut Tatjeni Larinoj je Zona .

Unatoč i uprkos svemu svim Evama / Havama , Editama , Zonama , Larama , (Joh)Anama , Koštanama , Taisama … Meme la Bella , u svim vremenima , prošlim , sadašnjim i budućim , sa ljubavlju i poštovanjem poklanjamo anđeosko perje i satenske papuče sa vrpcama iz , srcem tkane , biserne sehare uzvišene ljubavi ,

2 komentara

  1. Zgodno.

    Možda je data samo natuknica onome što je bila poenta iz moga ugla. Možda.
    Pozivam autora da promisli, jer promišljati itekako zna (od vrijedno stečene vještine).
    Čemu poređenje Zone i Tatjane?

    Veoma direktno, minimalistički, sirovo:

    Zona je zamrznuta u vremenu, mi ne znamo da li će ona otkriti čime se zapravo voli – srcem/strašću ili mentalnom energijom/umom?
    Tatjana je otkrila um i zaljubila se, po prvi i posljednji put, u um.

    Tatjana je ono što je Puškin. Dekadentan samo onda kada zaboravi da se svaka ljubavna priča piše umom.

  2. Mila damo

    Uzgredno ali sa iskrenom namjeron i dobrohotnom namajerom pomenuh Zonu , vaša poučenost uzvrati tatjanom Larinom i eto motiva za usporedbu.

    Nažalost nikad ne proučavam likove više od onoga što pročitam , odnosno mimo opnoga što je napisano.

    I Tatjana larina i Zona su produkt pisca i njihove fantazme.. Sve njihove riječi i djela , kob i život su za sva vremena određena umom i perom autora. Mi tu ne možemo ništa promjeniti. Tu ne vrijedi ni kad bi , ni ako ni ili! Sudbina junaka je zauvijek zapečaćena i dok je interesovanja za živjeće onakvi kakvi jesu.

    Sebi dozvoljavam slobodu da pojasnim eventualnom čitaocu , nepoznanice koje nisu romanom zabilježene; o piscu, miljeu , vaktu , običajnim i moralnim uzansama , ali i komparativnim sličnostima sa sličnim , žanrovskim i estetski vokacijama.

    Najmanje želim raspravljati o ljubavi , etici , moralu ,filozofiji , psihologiji … i uzročno posljedičnim vezama na kojim djelo / pisac počiva. Bila bi to čista nekrologija (razgovor i polemika sa mrtvima ).

    Živima ostavljam slobodu da sami donose svoje stavove , bez namjere da polemišem sa njima. Jer sve , ama baš sve u životu je licencioja poetika.

    I dozvoljavam sebi pravo da imam i zadržim svoje mišljenje kakvo god ono nekoherentno bilo. daleko od toga da sam izričit u svojim ubjeđenjima . Čak i u ovim mojim , vrlo poznim godinama se itekako može mnogo naučiti .

    Mene su učili majke , očevi , potomstvo , žene i život/ godine : Dame uvijek biraju i imaju prednost, a moje je da se složim ili šutke zaniječem vlastiti neizbor.

    Iskreno meni je mnogo draža neizvjesnost Zanine sudbe , od Puškinovog okivanja Tatjane Larine u okvire stereotipne malograđanštine . Da li je to njegova osveta plemkinjama ženama zbog hladnoće Natalije Nikolajevne Gončarove i njenog.promicanja vlastite ljepote i koketerije visokog stila sa dozom autoparodije , ne mogu odgovorno tvrditi ,

    Kada se 1831. g. oženio njoj je bilo 17. godina njemu 32 .( zgodne koincidencije ) ,kao i dijametralnost u ljepoti Nataše Gončarove spream Tatjane Larine i samog Puškina . Evgenijee Onjegin je komopletiran i objavljen 1833/ 34 g.

    Moje reminiscencije i opservacije o ljubavi i ostalim subjektivitetima proščosti i date stvarnosti ne izlažem u javnosti , osim u kontekstu svrsishodnosti korektnog odnosa prema ženskim bićima i komparativnih književnih ogleda.

    Tebi , Vrla Damo sam naizmjerno zahvalan na nekim direktnim i posrednim poukama i podsticajima da zaokruženo izrazim neka svoja opšta opažanja i da se sa izvjesnom dozom nadobudnosti napravim dati tekst i oglasim ga na stranici Bosna zemlja Božije milosti i predstavim ga malo širem auditoriju.

    Od srca , Hvala velika Blagorodna Damo.

Komentariši