Snježno jezero
Savršena ljubav
Nikad ne iznevjeri obećanje dato Bogu , djetetu i ženi , grijeh je.
Ipak , posvećeno Zoni
Igrom slučaja ili višom silom (?) , jedna ljepota nas zaskoči vrlo neobičnim razmišljanjem ( dovoljnim za poetsko muzičko slikovni prosede) : sučeliti dva ženska lika u njihovoj književnoj opstojnosti i divergitetu . Duboka sklonost , poštovanje i ljubav prema ženi , anđeoskom biću nebeskih visina , nas malo zabrinula ( Ne bacaj kam na ženu , anđela nebeskog ! ) :
– Kako ćeš bolan porediti ženu sa ženom i donositi sud i izbor, kad je svaka mirisni cvijet , dostatna sebi i nama , na našu radost , a da ne navučeš malo sjene na jednu od njih.
No , nećemo upasti u zamku i do u sitnice analizirati konkretne akterice ili bilo sta drugo , bez da se to ne postavi na šire osnove sveukupnog konteksta autora , djela i epohe u kome su nastajali, makar u crtičnim naznakama.
Puškin i Sremac?
Ma, dajte molim vas.!
Svjetska poznata književna riječ i pisac iz srbijanskih školskih slovarica ; reklo bi se? Iluzorno je porediti njihove umjetničke , estetske , književne i iskustvene domete i opuse..
Istoznačno im je što su na neki način obojica postavili osnove savremene književnosti jedan ruske , drugi srbijanske književnosti . I više nikakve sličnosti, osim posvećenosti književnosti.
Kosmopolit , aristokrata , oficir , ljubavnik koji je počeo da piše sa 15 godina , nasuprot palančkom učitelju i činovniku koji je čari pisanja otkrio u 33 godini .
Život pod svjetlom velegrada , plemićkog elitizma i laganog lebdjenja od žene do žene , uz zvuke valcera i mirise bjelokosne nagosti , u pauzama između dvoboja nasuprot života uz gusle i vjekovnom mitu o izgubljenom ratu u učmalim okovima palanačke malograđanštine ! Iz potpuno različitih miljea i spisateljskih predispozicija rađaju se dva ženska lika. Romantizam spram realizma ? Ne ! Romantizam je preteča realizma i takođe takođe priča o stvarnosti ili je podražava i jedina je razlika u emocionalnom i iskustvenom autorskom pristupu djelu.
Obrazovana , tanana , suptilna , bez izrazite ljepote , ali bogougodna i prirodom ponesena plemkinja , ma , djevojčurak , Tatjana Larina (17 godina ) , odrasta na selu , susreće umornog i rezigniranog , nešto starijeg i usporenog pjesnika, svjetskog putnika i zavodnika iz metrople.
Ništa starija ali prelijepa palančanka mezimica bogatog oca i miljenica zaljubljenih palančana poklanja svoje srce mjesnom zavodniku i srcelomcu, sitnom zanatliji u uzdizanju .
U tadašnjoj ruskoj književnosti baziranoj na stvarnom životu ekcesi na klasnoj i staleškoj osnovi su skoro nezametljivi. U palanačkoj stvarnosti silom prilika to je skoro svakodnevnost , jer se društvo poslije vijekova robovanja nalazi u fazi nacionalnog buđenja i tranzicije .
U svijetu valcera djevojka sa sedamnaest godina se tek predstavlja društvu i svečano uvodi u koloplet sjaja i raskoši balova i dvorskog života . U palančkom i ruralnom svijetu , bilo srbijanskom bilo ruskom djevojka sa sedamnaest godina je prezrela udavača.
U tim godinama hormoni lude . Djevojke ponesene pričama , romanima , famama , maštom , tračevima sanjaju o vječnoj ljubavi i nesagorivoj strasti , princu na bijelom konju i žive u nadi da će one biti miljenice sudbine koja će im ispuniti snove i želje. U toj vulkanskoj procesiji i razmeđi prirodnog buđenja i htjenja , neiskustvu je teško prepoznati Princa od šićardžija , ubleha. ispraznosti…
I desi se ono što je sudbina ( u ovom slučaju sveprisutni pisac ) skrojio svojim junakinjama.
Tatjana doživi strasnu strasnu ljubav ne znajući da je to samo prolazna avantura za Evgenija Onjegina , puškinovskim likom . Post festum dolazi svijesti da je bila naivna žrtva serijskog zavodnika , koji uz to nema hrabrosti za neke konkretne životne odluke. Zbunjena , iskorištena i bolna od ljubavi , vraća se prirodi koja u njoj budi razumnost i ona sazrijeva i odrasta u mladu damu koja čini se zna šta hoće od života i logično , nadrasta nezrelog ( iako životno mnogo iskusnijeg ljubavnika ) . Shvata sve zablude mladosti i vraća se tamo gdje misli da pripada , porodici i prihvatajući uzanse ustaljenog načina života , udaja , djeca i vez , poneki bal , možda flert ili avanturicu bez obaveza i bez obzira na sveukupnu prozaičnost i ispraznost.
Zona živi u zlatnoj krletci okružena svitom kao neka dvorkinnja. Čitava palanka je pod njenim nogama. Može da bira koga i šta hoće . Treba samo da upre prstom u izabranika i da to njen otac hadži Zamfir aminuje i poploča joj životnu stazu dukatime. Latentna i uznemirujuća nelagoda u grudima , u skutima , u venama , nošena mirisima proljeća i sveopštim buđenjem života i uzburkana vatrenim pogledima palanačkog ljepotana ; nagovara je da upre prst u izabanika . Mane je perspektivni , mladi sitni kujunđija ali Zonino srce upire prst na njega.
Avaj! Otac ludi , rodbina i čaršija se zgražavaju , ali eto , dvoje mladih se poslije silnih peripetija , zamki , izdaja , podmetanja, protivljenja sjedinjuju bračnom zakletvom.
I tu se dešava ono što lično zovemo nedovršenim romanom. Oni su se uzeli i čiča miča gotova priča. A nije ! Mladost nema pojma o životu i ljubavi . Uzavreli damari zamagljuju um , i on se rasprskava kao sapunski balonćići na vjetru. No , nećemo širiti priču i gledati u šolju budućnosti , jer možda je i bolje ostaviti čitaocima nadu da sve bajke imaju sretne završetke.
I sada se postavlja pitanje analize likova. To je urađeno kako to nalaže komparativna književnost , sceobuhvatno , nepretenciozno i podložno subjektivnim intervencijama..
Svakoima pravo da bira svoju junakinju; odnosno analizira i prihvata junakinje i djelo na svoj način. Intelekturalni , emocionalni , statusni … i ini srazovi čine svaku jedinku drugačijom i ona se na osnovu tih predispozicija ( određuje ili ne određuje ) prema datoj junakinjama i djelima.
Prije nego obznanimo svoj izbor , osjećamo dužanost objavljivanja još nekih natuknice . Puškinovski / Don Žunaovski tipovi ( suvišni ljudi ) su čest gost svjetske , posebice ruske književnosti. Nažalost ta slava svjetla pozornice često prebacuju na Bajrona , Vronskog , Rodolfa …
Puškin u genima i poetici nosi sve predispozicije da odškrine vrata za serijsko štampanje ženskih likova tipa Tanje Larine. Ana Karenjina , madam Bovari, Ana Snjegina , pa čak i Lare iz Dr. Živago …Iskustveni senzibilitet svakog autora određuje način kako dekrešendom ugasiti malopređašnji krešendo.
Zona je postala sinonim svih žene čija sudbina , ljepota i odabir slobode izbora treba biti utamničena strogim stegama malograđanštine . Sudbina balkanske žene?
Prvenstveno zbog njene nasljendice Koštana i njene nepatvorene ljubavi prema muzici , pjesmi , općenito prema životu , a manjim dijelom zbog Mitketa , bekrije , pjesnika , filozofa , naš izbor uz dužno izvinjenje i sućut Tatjeni Larinoj je Zona .
Unatoč i uprkos svemu svim Evama / Havama , Editama , Zonama , Larama , (Joh)Anama , Koštanama , Taisama … Meme la Bella , u svim vremenima , prošlim , sadašnjim i budućim , sa ljubavlju i poštovanjem poklanjamo anđeosko perje i satenske papuče sa vrpcama iz , srcem tkane , biserne sehare uzvišene ljubavi ,
Zgodno.
Možda je data samo natuknica onome što je bila poenta iz moga ugla. Možda.
Pozivam autora da promisli, jer promišljati itekako zna (od vrijedno stečene vještine).
Čemu poređenje Zone i Tatjane?
Veoma direktno, minimalistički, sirovo:
Zona je zamrznuta u vremenu, mi ne znamo da li će ona otkriti čime se zapravo voli – srcem/strašću ili mentalnom energijom/umom?
Tatjana je otkrila um i zaljubila se, po prvi i posljednji put, u um.
Tatjana je ono što je Puškin. Dekadentan samo onda kada zaboravi da se svaka ljubavna priča piše umom.
Mila damo
Uzgredno ali sa iskrenom namjeron i dobrohotnom namajerom pomenuh Zonu , vaša poučenost uzvrati tatjanom Larinom i eto motiva za usporedbu.
Nažalost nikad ne proučavam likove više od onoga što pročitam , odnosno mimo opnoga što je napisano.
I Tatjana larina i Zona su produkt pisca i njihove fantazme.. Sve njihove riječi i djela , kob i život su za sva vremena određena umom i perom autora. Mi tu ne možemo ništa promjeniti. Tu ne vrijedi ni kad bi , ni ako ni ili! Sudbina junaka je zauvijek zapečaćena i dok je interesovanja za živjeće onakvi kakvi jesu.
Sebi dozvoljavam slobodu da pojasnim eventualnom čitaocu , nepoznanice koje nisu romanom zabilježene; o piscu, miljeu , vaktu , običajnim i moralnim uzansama , ali i komparativnim sličnostima sa sličnim , žanrovskim i estetski vokacijama.
Najmanje želim raspravljati o ljubavi , etici , moralu ,filozofiji , psihologiji … i uzročno posljedičnim vezama na kojim djelo / pisac počiva. Bila bi to čista nekrologija (razgovor i polemika sa mrtvima ).
Živima ostavljam slobodu da sami donose svoje stavove , bez namjere da polemišem sa njima. Jer sve , ama baš sve u životu je licencioja poetika.
I dozvoljavam sebi pravo da imam i zadržim svoje mišljenje kakvo god ono nekoherentno bilo. daleko od toga da sam izričit u svojim ubjeđenjima . Čak i u ovim mojim , vrlo poznim godinama se itekako može mnogo naučiti .
Mene su učili majke , očevi , potomstvo , žene i život/ godine : Dame uvijek biraju i imaju prednost, a moje je da se složim ili šutke zaniječem vlastiti neizbor.
Iskreno meni je mnogo draža neizvjesnost Zanine sudbe , od Puškinovog okivanja Tatjane Larine u okvire stereotipne malograđanštine . Da li je to njegova osveta plemkinjama ženama zbog hladnoće Natalije Nikolajevne Gončarove i njenog.promicanja vlastite ljepote i koketerije visokog stila sa dozom autoparodije , ne mogu odgovorno tvrditi ,
Kada se 1831. g. oženio njoj je bilo 17. godina njemu 32 .( zgodne koincidencije ) ,kao i dijametralnost u ljepoti Nataše Gončarove spream Tatjane Larine i samog Puškina . Evgenijee Onjegin je komopletiran i objavljen 1833/ 34 g.
Moje reminiscencije i opservacije o ljubavi i ostalim subjektivitetima proščosti i date stvarnosti ne izlažem u javnosti , osim u kontekstu svrsishodnosti korektnog odnosa prema ženskim bićima i komparativnih književnih ogleda.
Tebi , Vrla Damo sam naizmjerno zahvalan na nekim direktnim i posrednim poukama i podsticajima da zaokruženo izrazim neka svoja opšta opažanja i da se sa izvjesnom dozom nadobudnosti napravim dati tekst i oglasim ga na stranici Bosna zemlja Božije milosti i predstavim ga malo širem auditoriju.
Od srca , Hvala velika Blagorodna Damo.