Sanjar
Njena ljubav je kao modrozelena rijeka
Ljetna ljubav
Uzburkano podvečerje
Rijeka vjernosti
Muzika stara
Kad me tuga u srebreno čelo strefi
sjetim se tihih podmoskovskih večeri
jednog davnog zaljubljenog ljeta
kada osviti i sutoni bjehu jedno
blagorodni nijemi svjedoci
očaja bez mnogo riječi
znadoh tada reći samo
djevuška ja ljublju vas
i dala mi da je ljubim
u trošnom Kaštelu bez sna
pored tihe rijeke zakletve
smijala se srcem
dizala obrve tugom
uzvraćala nadom
navsegda
uh munjom ode to
neizbrisivo i djetinje
ja ljublju vas
navsegda
i evo čitav život poslije
još uvijek šume
u nježnoj duši mojoj
i djevuška i rijeka
kao muzika
kao ljubav
kao eho
prelijepog života
pored vječne rijeke vjernosti
u podmoskovlju
u nezaboravu
u riječima
što duši zvone
ja ljublju vas
navsegda
ljepoto mila