Djetinja duša
Lepršavo nebo
Snježno jezero
Ljubav
Bolna praznina
Neuzvraćena ljubav je zaledila ,
pretvorila se u ledeno jezero.
I šta će mila grlica!?
Nije imala izbora.
Usnila je.
Bože mili ,
koliko je samo lijepa bila,
nenametljivo svoja i puna duše,
prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.
Kako je nju bilo lako voljeti.
Ponekad sjećanja navru,
ne dijeleći snove i javu.
A opet…
Godinama poslije
teško je uspomene dozvati
jer bole puste tratine naših susreta
obilaze požutjele sjene đardina
tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven
presahnuli žubor šedervana
cvijeće pognulo glavu
mjesec okrenuo lice
i plovi bez svog Anđela
zviježđe šuti
snove njene sakriva od zlih
moje srce djevojčicin bol
još uvijek ćuti
kleknem i molim:
Bože Jedini oprosti nam
toliko ljubavi u nama ima
a nikog da je primi
(Odlomak iz Zapisa : Anđeli odlaze skamenjenog srca )