Jedna umorna žena ima demenciju.
Njena unuka ima prelijep glas i mnogo ljubavi.
Unuka se ne želi pomiriti sa bakinim zaboravom.
i pjeva joj:
…Uvijek ću te voljeti
Uvijek ću te voljeti…
Pjesma Vitni Hjuston je dio bakine mladosti,
i čudesno, na tren je vraća svijetu ovom.
Svako od nas ima nekoga ko se povukao u sebe.
Ili je jednostavno zaboravljen i usamljen.
Jer ,eto ,u ovom svijetu žurbe ,
odakle nam vrijeme za one koji odlaze.
Nama se čini da nas ne prepoznaju,
da su izgubljeni u svom svijetu,
da im više ne trebamo.
Ali nije tako.
Oni nas itekako čuju , vide i osjećaju ,
samo su izgubili moć prizemnog ljudskog (ne) razbora.
Postaju anđeli Tišine i sna.
Pomozite im na tom putu.
Pomilujte ih, grlite i ljubite.
Pričajte im i pjevajte ,
kao što su to oni vama činili,
dok ste djeca bili..
Vjerujte ;
dobrota, iskrenost i ljubav iz vaših srca će biti prihvaćena,
čak i ako vam se čini da odjeka nema.
Nebo uvijek sluša i upija naša milostiva osjećanja.
A vaši voljeni ,iako zatvoreni u umu svom ,
otškrinuće vam dveri ljubavi,
da se zajedno sa srećom vama vrate.
Prava ljubav
