Lako je biti mahalski nadobudan i slatkorječivi šarmer i pričati o
slikama i Galeriji Bosna zemlja Božije milsoti ,
kada je ona bivstvovala već godinu dana.
Iza njenog postanja je mnogo rada i čarolije.
a bome i koja prosuta djetinja kapca krvi i ogrebotina.
Pa da se prisjetimo slijeda , očima nekoga ko ne voli neuko prihvatanje
konceptualizma ( prepisivanja i dorade tuđih radova ),
ali itekako podržava njeno umjetničko , opravdano persistiranje:
Dvije godine su tren.
Tri mjeseca je tek jedan san.
Kad bih morao birati između trena i sna
odabrao bih san.
Životom mojim lebdjeli su kalendari ,
a da ih se čestito nisam ni nagledao.
Ne znam ko je trgao listove umjesto mene ?
Nikako nije pošteno!
Prebrzo su bucani, možda i hejbet njih istovremeno.
Ja sam jedva uspijevao darivati ljubav zapretenu
u nestašnim mahalskim damarima
i usput , gomilati slike.
Jednom , u predahu između dva davanja ,
ili lutanja ako već ne znate šta je to,
slučajno primetih na slikama prašinu , pođeđe i decenijama betoniranu.
Bojažljivo otpuhnuh .
Nekim čudom zaplesaše uspavane ljepote.
Žene i ljubav.
Cvijeće i raskoš. Razigrane boje , đardini i nestvarni
ali i ostvareni snovi.
Shvatih milost Božijeg davanja.
To veče usnih težak san.
U snu mi se javi glas :
-Otvori tu Galeriju , već jednom, Konju jedan.
Uplašen, jer nisam prorok , već samo sanjar , i kako me prozvaše Konj, odgovorih:
-Ne mogu sam. Malo sam vremešan i umoran.
-Ništa se ti ne brini . Poslaćemo ti Anđela.
I poslaše! Anđela ljubavi.
I tako se zakoračilo u … neizvjesnost … ma ne, u čaroliju.
Galerija Bosna zemlja Božije milosti posta svijetli krajolik čednosti i ljepote i ljubavi.
nalik milom Anđelu , koji udahnu dašak svoje čedne dušu u njeno postanje.
Hvala i slava Gospodu Milostivom.
Iz ničega , prazne ljušture bijelih , golih zidova krenu Galerija Bosna zemlja Božije milosti.
Maja 2017 počeše se slagati obrisi jasnog obzorja.
Mahalaš mora sve znati
I nered,
i zbrku praviti
A onda,
Neke nježne ruke male i čarobni štapići i rijetko viđena magija može da počne.
Slikarev život se pretvara u razigranu ,nadnaravnu djetinju igru svjetla i sjene.
Ina – Iluzija I
Ina – Iluzija II
Ina – iluzija III
Iz iluzije u realnost ,
vraćanje svijetu ovom ,
u kojem je sve manje mjesta za snove i ljubav,
da bi mu se podarili snovi i ljubav.
Ina – Zid X
Ina – Zid y
I napokon završna tahta.
Ugh , jedna , ne i jedina ,
nepojmljiva i nestašna , ali nesalomljivo teška i vrlo zahtjevna ,
a reko bi čojk – obična drvena tahta.
Eh , moje ruke male , baš ste ograisale;
vidjeh i krv i žuljeve,ali i osunčani djetinji osmjeh .
-Mogu ja to.
I spoznah veliku hrabrost , upornost i nepokolebljivost.
Djete saburu sviklo, mnijem i šutim
Inina tahta iskušenja
I na kraju :
Ugao,
po ugao.
zid
po zid,
i još bukadar zidova…
i …
Inina magija
I am zabezeknut. rekao bi pjesnik.
Ali slikar nijemi i obara pogled
i njenu ljepotu hoće da oćuti.
Ručice male, nježna djetinja duša, imaginacija i ljubav.
Slike postaju samo dekor, ram za snove i postament prelijepog života,
ispunjenog dobrotom i ljubavlju ,
koji obasjavaju Galeriju od prvog trena njenog začeća.
Tri prelijepa mjeseca jednog daha , u jednom dahu ,
je sasvim dovoljno za čitav vijek čovječiji,
za nauk i za vječnost Galerije.
Hvala ti na čaroliji, kreaciji i nemjerljivoj pomoći Anđelu mili,
i sretna bila gdje god sada dobrotu darivaš.
Bez tebe ne bi bilo ni Galerije ,bar ne bi bila ono što jeste;
ljepota, bjelina i jednostavnost;
čedo Bosne zemlje Božije milosti i Grada Čednosti.
Galerija Bosna zemlja Božije milosti i ja na koljenima mnijemo,
znajući da nas osjećaš:
-Neka je na tebe spas Božiji i milost Božija mili Anđelu
A vala , po mahalski , il’ bogumilski ,svejedno je ,
red je , poslije rada i osmjeha , barem jednu suzu zaiskriti,
i pjesmom zaboravljenom , Galeriju obasjati.
“Noli turbare circulos meos” i nadam se da jos uvijek uredno vise.
Dobar veče Mila,
U galeriji Galerije , u vrhu zida snova i uspomena,
Et circulos , et colorum , zaštićene od neukih ,
uspravne kao okamenjeni cvijetovi,
ponosne poput kolekcionarke kojoj pripadaju,
pomno iščekuju nježni dodir ruku suđenih.
Hvala na sjećanju Mila Djjevojčice.
Bitno je da su unaspraćene i van domašaja šapa slonice u staklarskoj radnji tj. na sigurnom :))
Prelijepa galerija.
Hvala Mila damo , od srca.
Dobro opažaš, , vidjela si i znaš koliko je ljubavi , dobrote,
milosti, a bome i truda uloženo u njeno postanje.
Vremenom koje klizi , zahvaljujući nježnoj ostavštini i
plemenitim dašcima i dodrima u danima postanja ,
Galerija sve više poprima patinu nedokučivog trajanja,
što se odražava i na njenu ljepotu.