Postanje Galerije Bosna zemlja Božije milosti

Lako je biti mahalski nadobudan i slatkorječivi šarmer i pričati o

slikama i Galeriji Bosna zemlja Božije milsoti ,

kada je ona bivstvovala već godinu dana.

Iza njenog postanja je mnogo rada i čarolije.

a bome i koja prosuta djetinja kapca krvi i ogrebotina.

Pa da se prisjetimo slijeda , očima nekoga ko ne voli neuko prihvatanje

konceptualizma ( prepisivanja i dorade tuđih radova ),

ali itekako podržava njeno umjetničko , opravdano persistiranje:

Dvije godine su tren.

Tri mjeseca je tek jedan san.

Kad bih morao birati između trena i sna

odabrao bih san.

Životom mojim lebdjeli  su kalendari ,

a da ih se čestito nisam ni  nagledao.

Ne znam ko je trgao listove umjesto mene ?

Nikako nije pošteno!

Prebrzo su bucani, možda i hejbet njih istovremeno.

Ja sam jedva  uspijevao darivati ljubav zapretenu

u nestašnim mahalskim damarima

i usput , gomilati slike.

Jednom , u predahu između dva davanja ,

ili lutanja ako već ne znate šta je to,

slučajno primetih na slikama prašinu , pođeđe i decenijama betoniranu.

Bojažljivo otpuhnuh .

Nekim čudom zaplesaše uspavane ljepote.

Žene i ljubav.

Cvijeće i raskoš. Razigrane boje , đardini i nestvarni

ali i ostvareni snovi.

Shvatih  milost Božijeg davanja.

To veče usnih težak san.

U snu mi se javi glas :

-Otvori tu Galeriju , već jednom, Konju jedan.

Uplašen, jer nisam prorok , već samo sanjar , i kako me prozvaše Konj, odgovorih:

-Ne mogu sam. Malo sam vremešan i umoran.

-Ništa se ti ne brini . Poslaćemo ti Anđela.

I poslaše! Anđela ljubavi.

I tako se zakoračilo u … neizvjesnost … ma ne, u čaroliju.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti posta  svijetli krajolik čednosti i ljepote i ljubavi.

nalik milom Anđelu , koji  udahnu dašak  svoje čedne dušu u njeno postanje.

Hvala i slava Gospodu Milostivom.

Iz ničega , prazne ljušture  bijelih , golih zidova krenu Galerija Bosna zemlja Božije milosti.

Maja 2017 počeše se slagati obrisi  jasnog obzorja.

Mahalaš mora sve znati

I nered,

i zbrku praviti

A onda,

Neke nježne ruke male i čarobni štapići i rijetko viđena magija može da počne.

Slikarev život se pretvara u razigranu ,nadnaravnu  djetinju igru svjetla i sjene.

Ina – Iluzija I

Ina – Iluzija  II

Ina – iluzija III

Iz iluzije u realnost ,

vraćanje svijetu ovom ,

u kojem je sve manje mjesta za snove i ljubav,

da bi mu se podarili snovi i ljubav.

Ina – Zid X

Ina – Zid y

I napokon završna tahta.

Ugh ,  jedna , ne i jedina ,

nepojmljiva i nestašna , ali nesalomljivo teška i vrlo zahtjevna ,

a reko bi čojk – obična drvena tahta.

Eh , moje ruke male , baš ste ograisale;

vidjeh i krv i žuljeve,ali i osunčani  djetinji osmjeh .

-Mogu ja to.

I spoznah veliku  hrabrost , upornost i nepokolebljivost.

Djete saburu sviklo, mnijem i šutim

Inina tahta  iskušenja

I na kraju :

Ugao,

po ugao.

zid

 

po zid,

i još bukadar zidova…

i …

Rezultat slika za Galerija Bosna zemlja Božije milosti otvaranje

Inina magija

I am zabezeknut. rekao bi pjesnik.

Ali slikar nijemi i obara pogled

i njenu ljepotu hoće da oćuti.

Ručice male, nježna djetinja duša, imaginacija i ljubav.

Slike postaju samo dekor, ram za snove i postament prelijepog života,

ispunjenog dobrotom i ljubavlju ,

koji  obasjavaju Galeriju od prvog trena njenog začeća.

Tri prelijepa mjeseca jednog daha , u jednom dahu ,

je sasvim dovoljno za čitav vijek čovječiji,

za nauk i za vječnost Galerije.

Hvala ti na čaroliji, kreaciji  i nemjerljivoj pomoći Anđelu mili,

i sretna bila gdje god sada dobrotu darivaš.

Bez tebe ne bi bilo ni Galerije ,bar ne bi bila ono što jeste;

ljepota, bjelina  i jednostavnost;

čedo Bosne zemlje Božije milosti i Grada Čednosti.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti i ja na koljenima mnijemo,

znajući da nas osjećaš:

-Neka je na tebe spas Božiji i milost Božija mili Anđelu

A vala , po mahalski , il’ bogumilski ,svejedno je ,

red je , poslije rada i osmjeha , barem jednu suzu zaiskriti,

i pjesmom zaboravljenom , Galeriju obasjati.

5 komentara

  1. Dobar veče Mila,

    U galeriji Galerije , u vrhu zida snova i uspomena,

    Et circulos , et colorum , zaštićene od neukih ,

    uspravne kao okamenjeni cvijetovi,

    ponosne poput kolekcionarke kojoj pripadaju,

    pomno iščekuju nježni dodir ruku suđenih.

    Hvala na sjećanju Mila Djjevojčice.

  2. Hvala Mila damo , od srca.

    Dobro opažaš, , vidjela si i znaš koliko je ljubavi , dobrote,

    milosti, a bome i truda uloženo u njeno postanje.

    Vremenom koje klizi , zahvaljujući nježnoj ostavštini i

    plemenitim dašcima i dodrima u danima postanja ,

    Galerija sve više poprima patinu nedokučivog trajanja,

    što se odražava i na njenu ljepotu.

Komentariši