Listajući kalendare
nijemeći zapisujem
jednom obećani
ničim izazvani
životom obilježeni
nokturno
žene su žene
od blata i cvijeća
takve su kakve su
uvijek nove
kao djevojčice
uvijek mlade
kao život
prelijepe i nepredvidljive
planinski potočić bistri
razuzdane i mirisne
krhke ljubičice rošene
proljentim lahorcem
zaljubljive i rasplakane
blistavim nježnim dodirom
vesele i jogunaste
janjeći svilene
raskošne sanjalice
bajkovitih dana
osvetoljubive i podatne
ljubomorne ljubavnice
očajne rasplakane majke
otkrivenih okrvavljenih grudi
u naletu strasti
zaboravom nudeći med
umjesto usahlog mlijeka
tužne umorne utopljenice
u sivilu pločnika
ali uvijek
i prije svega
tanana bića
veloviti anđeli naših duša
Dok tiha muzika
prebire valovite uspomene
jedna suza
izdajnička
bojena dugom
nošena tugom
slazi niz lice
milujući usne umorne
ljubljene uspomenama
a ja sretnik
neodlučan i beo
ne znam koji cvijet dozvati
da mi ruku noćas pruži
