A lagana i prelijepa ova 2018. godina bi.
Kao i svaka prije.
I prolaze kao san , kao tren.
Sve su godine lagane i lijepe, ali ih ljudi nagrde.
Debelo, do neizdrživosti.
Posmatramo današnje jutro, suncem obasjano.
Pa se odjednom prosu snijeg.
Milina se dunjalukom širi.
Prohujala sjećanja mami.
Proljeće nam racvjeta behar u srcu.
Mirisi i boje ljeta , um mute.
Sa prvim naznakama jeseni , čarolija se uvlači u krajolik.
Oplemenjuju prirodu.
Gane čovječiju dušu.
Koliko je neizmjerne ljubavi , ljepote i milosti u svakom Božanskom
stvaranju i darivanju.
Um da stane .
Insanu ne preostaje ništa nego da padne na koljena
i da se moli:
Hvala Ti Gospode…
Što bi poete rekle:
Uzvišen je Gospod naš.
U prevodu:
Volite se ljudi ,
ljubav je najveća milost od Boga jedinog poklonjena,
a nikad dovoljno uzvraćena.
