Dugo već slutim uplakana jutra
















Svitanje








Nebo ljubavi








čarolija sutona








Tango zvani čežnja






Smiraj




Dugo već

u nevinosti oka tvoga

slutim

uplakana jutra



Kotrljajući ljubavlju

zagrljaje mojih dana

jednom reći ću ti

nemoj da bi mi plakala



Sačuvaj bar jedan  osvit

obojen čarolijom sutona

za radovanje naše




I pleši mila

zatvori oči snene

samo pleši

osjetićeš u svakom okretu

i smirajem dana

uvijek ću biti tu






    
    					

2 komentara

  1. Mila

    Hvala na osvrtu.
    Volim nježnosti,tišinu i mir.
    A kako ljubavi neizmjerno imam ,
    onda prepustim srcu biranje tonova i boja.

    Godinama pokušavam uhvatiti suton i svitanje ,
    u onom čudesnom , nezaštićenom jednom jedinom trenu,
    uplitanja noći u dan , i dana u noć,kada sve postaje snoviđenje.

    Tada se anđeli spuštaju da podare ljubav i snove voljenim Božijim bićima.
    i uzdižu se , počesto tužni , razočarani i slomljenih krila , zbog neobavljenog posla.
    I čini se , sve su ređe sretnice koje obasjava njihova milost, jer se neuki boje prihvatiti
    tu bezuslovnu ljubav i prenijeti je na nježni način kojim je darovana; nevino i kristalno čisto.

Komentariši