Majka
Ruka ljubavi
Majčina svjetlost
Majčina duša
Majčina ljubav
Prolaze praznični dani
očekuju se nove radosti
i opet tužni su mi sanji
nema tvoje ruke milosti
Sanjam te Mati mila
još sam malo dijete
željno zagrljaja i bila
tvog srca punog sreće
Volio bih bar jedno pismo
od tebe bez stida i kajanja pročitati
u kojem zapisali bismo
ono što nikada ne uspjeh izgovoriti
Znam dobro je tebi
anđeli su plavetni sa tobom
i onaj starac moj sijedi
što uvijek bježao je gorom
Ponekad osjećam dodire tvoje
kako proljetnim lahorcem zbore
u sve prelijepe dane moje
kao titraji koji nježne sviću zore
Pišem ti pjesmu mati mila
u njima riječi sanjajuće
koje si ovdje žedna snila
nemar maladosti čekajuće
Oprosti mila Mati sinu lutalici
što u nevakat se tvoje ljubavi sjeti
vlastitih prohujalih dana ubici
valjda ću znati pokloniti je svojoj djeci
Oprosti mi mati mila
za djetinjii nerazum moj
gdje god sada snila
još sam maleni dječak tvoj
