Ona sanja
Ne osvrći se Malena
Violetna ruža
Plamteći đardin
Čari djetinjstva
Snježi nad đardinom
Umor iza rešetaka
Klupa u đardinu ohrndana
snijegom sjećanja popločana klize
jedna djevojčica čarima bjlješti
ne osvrći se malena sniježi
odi putima nevinosti tvoje
pored nje drug joj
umorni starac lagano se ledi
niko na njih pažnju ne skreća
a ne znaju ona je čedo
violetna ruža njegova
druženje
zaista čudno
ali nebu normalno
dvije daljine jedna pored druge
djetinjim igrama vriju
on se topi u nestašnosti
tijela od mramora
što veselo se lomata
zidinama starog dvorca
Princeza je to
u svilenoj haljini čekanja
sa nitima srebrenog konca na leđima
opraštaju kose sive i vijele
plamteći đardin
snijeg u lice
valjanje po ledenim kristalima
dok snježna kuća za dvoje
sama se radi
da smijehom i vriskom
čarima djetinjstva
ispune toplinu bivka
klupa će jednom biti usamljena
kad zasniježi u đrdinu
djevojčica odlepršala
starac više neće mirisati grudve
radovanja njinih
umorom će se radovati
nepremostive rešetke daljina
