Moje djevojčice sniju
















Zimska noć punog mjeseca







Ona spava







Pada snijeg







Plavetni ledenjaci







U đardinu ljubavi sniježi







Snježno jezero



Bila je ponoć punog posrebrenog mjeseca

jedne davne raskošne zime bogate prtinama boli

kada je Malena neopozivo odlučila da usnije



sjećam se k'o da maločas sklopi oči

prelijepa bješe plavetna djeva moja

i još uvijek snivjući dobrotu njenu srce voli

ponestaje mi daha a u očima pada snijeg



umorna je bila ljepota mila

jako umorna

slomila se nedugo prije

uznesenjem naše krhke djevojčica



slutilo se neće dugo

sleđena ko plavetni ledenjaci

koji ne znaju gdje će

da ostanu zanavik  ko sleđene gromade

ili da se skrše ko krhke pahuljice o hridi



u ponoć kad se Božić radošću umiva

rubinove usne položi na moje zabezeknute

osjetih titraje odlazećeg daha

volim te mili moj

zagrli me još jednom

budi jači od rastanka

i nemoj da bi mi suzu pustio



i nisam

nikako nisam

nema svjedoka

čak nisam ko godina zaplakao

ako znate kako je to



od rose u mojim očima

pored našeg đardina ljubavi

izlih čarobno snježno jezero

u kojem nikad ne sviće zora

orošeno u pet  tisuća boja

za svaki naš dan  jednu

nježnu i čednu

mojim prelijepim  djeovjčicama nalik



a nad zaleđenom rosom

još uvijek plavetni snovi sniježe

strpljivo čekajući osvit





Komentariši