Neminovnost
Krhka ruža
Zelena tuga
Stari jedrenjak
Odio je pravo
ne oklijevajuči ni lijevo ni desno
došao joj na vrata
prosjak
likom oronulog jedrenjaka
za velikih zvizdana
sklonjen u prelijepoj sjeni
dubokog hlada dugo zvekir odjekuje
poznatim kricima vremena
izroni ljepota mila
stegom uplakana
nevjesta nesuđena u udovičkoj bjelini
sa mirisom ljubičica u očima
za koricu hljeba zamoljena
dade mu novčić srebreni
vranu ga
hljeb je hljeb
novac kvari ljude
pogleda ga u oči
zadrhtaše joj usne
tako je gledao
tako je zborio
onaj sa nježnim rukama
što bez ljubavi disati nije mogao
a brane mu da joj se javi
ona se vrnu
donoseći posnu pogaču oblika srca
saplete se
o snove tužne
o poderane djevičanske halje
on je prihvati iako ne smije
izdajničko srce joj šapuće
moja si i ti to znaš
nije ga prepoznala
ni srca riječi oslušnula
pomisli
starac ludi
još uvijek ljepotu neku sanja
