Eh svjetlosti moja















Pogled kroz staklo



Vali



Vali







Suton i vali








Vodopad suza







Ah,to proljeće







Svijetlost







Svileno ljeto



Ponoć je

već odavno minula

pogled kroz rasuto staklo

u srcu uvijek suton je

muzike mladosti tvoje

miris prošlog proljeća

srećnih dana bega

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci kleči

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

rječ mu bježi

čini se o ljubavi pjeva

maslinova sjetiljka

kao vodopad njneih suza

blješti sjećanjem

slomljeni ram

njemu je drug

zato ne primjećuje

da ni slova više nema

sve je otišlo sa djevojčicom bezgrešnom

eh svjetlosti moja

neka bude

prolaze svilena ljeta

ovo poslednje čuvam za tebe

anđelu mili



2 komentara

  1. Sve prolazi nekako…Samo uspomene ostaju.Sjecanja.Za njih se neko veze a neko ih od sebe lako pusti. Neka zabiljezi taj covjek sve sto moze,neka ruka ne klone.Od toga mozda bude jaci a mozda i sam sebe rani. Kako bilo,samo neka ne zaboravi.
    Lijepo,hajrobleki.

  2. Ljubav nikad ne odi zaboravu,jer nas boji sretnim vremenima.

    Zbog toga i tuga i plemenita sjećanja žive sa nama.

    Čak, ako nas i bole, prelijepa su, jer naša su.

    I uvijek se pitamo:

    Da li voljena osoba zna koliko je voljena.

    Hvala na posjeti Mila Volutas.

Komentariši