Noćas mi radost treba
kao dodir tvoj mekši od jutra
što nam snove briše
a lagali su te
jer
kako si me voljela
nikad te nisam varao
ne znam ja to
ja sam samo lutalica
što novi dan traži
iza onog drugog brda
koji još nije uveo
kao jesenje lišće
pred sniježne oluje
nisam kriv
ne nikako nisam
kriv
ako me neki proljetni vali
sustignu
neka djevojčica uz zid
pritisne
znajući u meni ljubavi ima
za sve ljubice djevičanske
tokom ljeta prošlih
krhka ružo moja
ostani uvijek dama
a nisi mi ni obećanje dala
samo me je tvoja čežnja
tijelom misirsnim dotakla
a si mi ljubav poklanjala
zla se uplašila
netragom nestala
