Radi se o narodnoj izreci:
Razumije se u to ko Mara u kriv anamo onaj.
(Kraj I dijela)
****
Pučanstvo je takarli insanluk. Ono ima svoje tokove koji proističu iz jednostavne inačice:
-Takarim, dakle postojim.
Ima onih ciničnih pa kažu:
Takare nas , dakle ne postojimo.
Nikad svijetu ugodit.
Pošto smo pučanstvo, mi vjerujemo da među svakakvim tandar aparaturama ima i poneka kriva blentovija. Tu ne bi trebalo biti ništa sporno. Blentovije su blentovije. Insani , dabome.
Ako ima mali i veliki; jaki i slabi, crni i bijeli, žuti i crveni, plavi i ružičasti, čokoladni i sladoledni, tvrdi ko abobnos i mehki ko friško pače, a poneki se i visuljak zove…
Zašto se ne bi među njima zakofrčio neki pravi ili neki krivi. Ništa on ne bio drugačiji od onih koji se hoćkaju i blesavo glavom klimataju: gore dole , ko hajvani bez mozga. Ljudski hajvani.
Nikad jasno i pobliže da Mare konkretizuje svoje umotvorine. Zato smo se uvijek pitali , kakvo žensko je ta ženska koja se ne razumije u poglavatog krivog bezmozgaša.
Dvije nam Mare povećale dilemu. Dva puta jedna dilema to su otprilike dvije dileme. Otprilike ali tačno toliko. Gdje ćeš iz dva puta fulat. Iz više puta se mer jednom malo skrajnut, pa reći pošlo u krivo.
Koja se od dvije Mare ne razumije u ono, o čemu znanje samo po sebi dolazi, ha se žensko čeljade šteke dofaća , nismo nikad prokužili. Joj , jes vam fol išta pitati. Nije ovo basna da ima naracoučenije. Iako je anamo onaj neke vsrta čudne zvjerčice..
Mara Gatara je uvijek imala frculet na glavi i ohrndani svileno cvijetni šlafruk na kabastom tijelu. Navlačila je i najlonke na bretele ili haltere. To nema veze sa tocilom. Ne moš ti nju izbrusti da je devet života brusiš. Mačka je mačka.
Nismo zavirivali, dlakava ko svaki srodnik primata homo erectus bila. Jedna joj najlonka uvijek pobjegne i sleti na kaubojke,nekad lijeva nekad desna. Imala je brčiće i po neku dlačicu na licu,da se zbude ko u priči:
-Starija ,dobro stojeća i držeća pobrkata gospoja. Nije bila rospija. Tek takarli čeljade.
U kom smilsu, ća vi ga ja znan. takara ima hejbet i… Ma pustite sad takar, šta ste se toga prifaćali. Verbalno.Takak pa takar. Ne pitajte ništa , nego se igrajte. Čega , jal čovjeće ne ljuti se jal trule kobile.
To je vješto krila , jer je po vas cijeli dan nosila masku za skidanje dlaka. Kit ili neku dugu cjepidlaku. Noću, u radno vrijeme bi palila samo jednu svijeću ,pa prorokovala. Gatanje bi uvijek ,u inat Mari daskari započinjala:
-Gospodarica mraka, grada i svjetova. (Vatikanski joj dobro ležo. Mater familijas oskuro urbis et orbis. Mi kontali vatikanske tetkice joj rod. I oni se vole kitovati, to jest stavljati kit. Na lice da im dlačice iz nosa ne vire.)
Znala ona to i na latinskom prozboriti ,ali nije htjela da je porede sa onim individuama koje se sikstinskom svodu mole. Opis ove upečatljive osobe je sasvim odgovarao vješticama Nativitas Solis Invicti (Rođenje nepobjedivoga Sunca), koje su se posvetile otimanji love od naivnih budaletina. To nam je dalo naznake da nju nije briga ni za šta, osim za gatanje.
Kasnije smo skontali da je pogriješili. Imala je ona i te kako brigu za nečim. O tome još kasnije ako se sjetimo.
Mara Daskara je jopet bila ravna ko taraba od fino izdeljanje bukve , na koju se polažu friški insani koji više nisu taze. U prevodu meiti.
Nikud se nije micala bez širokih farmerskih pantala i blejzera sa tri reda zlatnih dugmadi, raznih gravura. Oko vrata bi vezala svileni šal cvijetnog dezena, impresivnih boja, radi uroka.
Daske koje je prenosila morale su biti čiste ko dječija guza poslije kupanja. Nije željela da se uprlja dok tegari. Nikog nije zavarala. Kad bi pučanstvu dosadilo da je zovu Mara Daskara, radi promjene zvali su je Košćata Mara. Zbog istih razloga su Maru Gataru zvali Vještica Mara.
One bi se ponekad osladile.
Maru gataru oliti Vješticu Maru je dosta ćesto obhodio Deba. Htio je da mu gata. Zbunjivala ga njegova indolentna sudba. Ona ga vrnula, jer mu je sve bilo jasno zapisano i ona tu nema šta tražiti; a ni on.
Deba ko deba; vazda inađija i uporan,pa se navadio. A i znatiželjan bio, nisu ga ženskinje išle tih dana. Navadio se svaku veče da mu Mara Vještica gata. Mi se nismo čudili šta mu je ,jer takav je on. Samo se navadi na žensku.
Jednom on došo na gatanju , a osto na rimi. Maru,jal Gataru tu veče Vještica plaho prisvrbila. Deba nikad nije bio veliki đentlmen, tek osrednji. Međutim za rješavanje vještičijih svrabeža dušu dao.
Poslije se komšiluk čudio kakve su to Debu teške muke propale kad mora svaku noć na gatanje. Mara jedno vrijeme prestala da prima drugi svijet , što u kugli pomoć vide.
Narod se pobunio, transparenata se dohvatio pa na bjelavske džade. Morala Luca intervenisati. Možda joj se tada Deba zamjerio.
Oma opet prolazio pored komšinice Mare Daskare i pozdravio je. Ona se zacrvenila ko bulka u cvjetanju i moli ga da joj pomogne dvije tri bukove daske pomaći. Ne može sam teške joj. Oma se ne bi prljo, ali odbiti molbu komšiluka ,u mahali ,je veliki jazuk.
Ono nisu bile dvi tri daske, nego sto dvi tri. Lipso Oma ko ker kad vija fiću. Lipso i zaprašio se. Šefica od daski ga uvede da ga raspraši, a ispalo je da je Oma nju dobro isprašio. Poslije se kleo da uopšte nije daskara ,većme iza široke odjeće skiva čusto i savršeno usjedeličko tijelo.
Bi nam lakše. Deba i Oma se nisu fačali neznalica po pitanju krivog sudionika takar priče. Ali i dalje smo tragali za Marom iz narodnog predanja. Možda vam jednog dana ispričamo kraj.
Naravoučenije :
-Sabur , saburli , najsaburli ili kraće ; strpljen spašen.
Djeca jopet mudruju: Dođe Cica na tro – kjoljica.
Mahalaši su baška ponavljači.Sve nešto i svako malo ,vole da utvrde umeko preko nekoliko puta:
Tandar je pola zdravlja.
Ne može se čovjek snaći. Sve neki učeni takarli svijet.
