Pametna je Čaršija. Ništa manje mahala. Normalno rodile se i vijekovima žive jedna uz drugu.
Davno prije nego što je izraz eskurzija saživio u svom današnjem obliku, riječ je rabljena na čaršijskim kaldrmama i makadamu.
Nismo baš poznavaoci žargona, pa moramo nabadati da bi došli do pravog značenja izletničkog pojma.
Znamo da je riječ stranjskog porijekla, a kad je tako, onda mora označavati nešto stranjske, nešto što ne priliči ovom dunjaluku.
Da bi sebi zacrtali osnovne smjernice, ( mi s'e ko ona komunistčka ili ova nacionalistička pogan počeli šicati izrazima ) , moramo zaviriti u takulin i izvaditi potrabl riječnik.
Prije se to zborilo džepni, ali ga mi malo modernizovali. Šta ćemo, ukorak sa vrimenom.
Potražimo pod slovo e , nismo levati pa tražiti , recimo, pod šlj. Znamo da je tamo upisano šljaka i šljiva. onu riječ između , šljaga, sa strahom pominjemo i sve se osvrćemo. Moglo bi nas zbog ove čepri neđto po glavi zasvrbjet.
Od ove tri riječi plaho zaziremo.
Od prve bježimo… recimo ako znate o onu o đavolu i krstu , sve će vam biti jasno. Ha se rodili od nje se noge fatali.
Druga nam se mere dopasti (nećemo o onome prije), a islamske ažbahe pripremaju vatikanske lomače za taj grijeh . A plaho mirišu na šljivove grančice. To je njima narodska sadaka šljivu za maršala dala. I onog riđobradog.
Nađemo zadati pojam:
-Ekskurzija (lat.)
Izlet, izlazak; relaksirajuće obitavanje u prirodi, izletničko putovanje, još i boravak u prirodi pod stručnim vodstvom, sa znanstvenom, zabavnom, kulturnim ili sportskom svrhom
U govoru, predavanju ili sl., skretanje s glavne teme.
Pod jedan garant nije , jer za to mahala i čaršija imaju hejbet svojih sočnih izraza za izlet: teferič, dernjek, tarapana, fešta, makljanje, takar u dvoje u prirodi i bez nje, đardinisanje, tarapana opet u dvoje i uvijek muško i žensko…
A ovi rječnik sve to izostavio. Nije neki pametan riječnik. Šta možemo, kad smo cicije. Kupili riječnik na buvljaku da uštedimo.
Pod dva nikad nije , jer u mahali ne m'reš skrenuti sa teme i kad je fuliš sto posto. Uvijek neka caka ima da je zakačiš , i gdje mereš i gdje ne mereš. A merak prikačiti, mislimo tu caku.
Potražimo srodan izraz dvokurzija, ali ne pod slovom dc , jer tamo ništa nema osim dcidcati, i čitamo ono što nema ni u jednom riječniku:
-izlet u paru , žensko sa muško , ( zamalo nam izleti na umjesto sa ) sa posebnom namjenom, boravak para u prirodi sa nekom svrhom.
Malo nam sinu, ali ne previše. Nismo vam mi indiskretni. A i što'š ići u prirodu kad imaš đardin oliti bukadar minderli šilteta i jastuka.
I tako ne skužismo prvi dan, ni drugi. Treći dan nas od sekiracije čir safato, pa morali malo na čaršiju ,napiti se ljekovite vode sa nekog šadrvana. Kažu ova voda je za sve lijek.
Lejtno je doba , vrijeme ugodno, sarajevsko, pun grad eskurzija. Djeca hodaju i za ruke se jamili , da se ne izgube u njima stranom gradu.
Pogotovu djevojčice. Čule one da u Saraj'vu imaju njaki mahalaši, kojima jedini merak dohvatiti se ženskog čeljadeta i tjerati ga da mamica.
Privlačno je ta mahalska mistika, ali djevojčice kontaju lakše je sa jaranicom tom nekom mahalašu zalegnuti.
Pogled na mladost nam srce ispuni milinom. Eh, nekada…Joj, mamo mamice.
Prođemo malo dalje, ispred nas dvije strankinje, za ruke se drže. Znamo da su stranjkinje jer im govor ne anlaišemo. Malo nam stare za eskurziju, iako nemaju ni tri banke. A dobre su ko deset u po somuna. Ne treba ti jogurt. Znači u top su godinama, top ih mile zažago. Nije bitno čiji. Samo nek se beba. Plavuše su, napriliku sa sjevera ili sjeverozapada. Sa juga garant nisu. Tamo se ženske
puno sunčaju pa su preplanila.
Oša'cujemo ih , iako nas đuturumluk mazno posred glave, nije bitno koje, ne bi valjalo obadvije, i kažemo: eh, nekada…
One ni mukajet , i …
Mahalo moja, jel’ to moguće. Zveknuše jedna drugoj jezike, posred usta ,do krajnika, i još dalje, do pluća ko da su se na otorini rodile.
Pih, nalet ih bilo.
E u tren nam se prosvijetli. Taki smo mi. Trebana nam tri dana, voda sa šadrvana, da nam u trenu nešto sine, u blentari pametnoj. To nas rastuži. Znači ona je u redu.
Sada sve znamo. Eskurzija je mahalski izraz za tribadije. Kako se domaći izraz nije udomaćio, kod domaćih domaćica i ženskih ženskinja, i bio malo pogrdan, mahalaši se igrali pogančerske poetike.
Vala su mogli jednostavno reći lezibejke pogančerke.
Jok , oni svoju neku filozofiju furaju. Ha se dvije jame za ruke, oni kažu:
-Vidi ekskurzije.
E, vala vidi se da su obrazli i poetični ovi mahalaši.
Mi bi ih jednostavno nazvali pogančerske istokurvoazije. Po dobrom francuskom rubinovom blagu. Ali nećemo. Obećali sebi ; o ženama samo lijepo.
Muškarci su krivi za sve. I za ovu bolest.
Zato posrnule grlice molimo:
Mile pogledajte ljepote oko sebe. Pa nebo , i dnevno i noćno.
I šta vidite?
Veličanstveni sjaj Božije milosti i ljubav prema vama.
I harmoniju.
Ne dozvolite da On bude tužan radi vas.
Samo sagnite glave, zažmirite, skupite ruke i recite:
-Mili Bože oprosti…
I sve će biti u redu.
