Dođem u neko doba sa kuluka vrlo umoran. Uđem u kuću. Ako imam koga poljubiti poljubim. Onako sa vrata i ovlaš, još malo pa reda radi. I onda skinem cipele. Joj rahatluka majo mila, ne m're se ta sloboda naopisat. Poslije još devet sati, na moju radost i naravno cipela – one mogu da dišu. Ma ne da dišu ,one plivaju od od radosti.
Do one plivaju i moje oslobođene noge , ljubavnim korakom tanga me vode u moju gasulhanu gdje imam dvije mogućnosti. Biti sebićan i samo nogamo prištiti ugodno druženje sa vodom. Biti velikodušan i cijelo tijelo obradovati opuštajućom blagodati vodenom masažom.
Neće ručak nigdje pobjeći, ako petnaestak minuta odovijim za milost tijelu i osvježim ga i mirisima prirode ga obojim. A i ženi preko puta sofre ću ljepše mirisati. Možda mi se i posreći. Nema hanuma izvlakuše glava me boli. Zna da je sevap čistoći sadaku udijeliti.
Što je najbitnije neće mi noge tuknuti na kiseli kupus, a tijelo na prdež krepane mačke. Cipele će se malo odmoriti i ispustiti malo nafajtovanog smrada, što tukne na mjesečnicu.
Petnaest minuta opuštanja a ti hajruješ ugodnost, zdravlje, miris, čehru i pride žena koju voliš, prede ko ptica pjevica joj,mamo mamice.
A opet na ekranima gledam svašta. Mnologo loših, krvavih a i gadljivih stvari. Čovjeku pamet da stane, kakvih sve zvijeri i hablećina ima. Zbog toga je kontakt sa ekranskim dušmaninom sveden na prijeku potrebu. Isti slučaj kao sa ćenifom; samo kad baš moraš.
Rezolucijom broj 1 (jedan) uduge kućnih korisnika staklene uslužne djelatnosti , pod nazivom “ono strah nose” izričito zabranjuje kontakt sa sadržajima takvog tipa. Godine nisu faktor obveznosti. Svako ko se može uspeti na šćemlijicu ,a se zna priključiti na takarli staklo, ni za živu glavu ne okreće tandarli strane.
A šta ako se desi sudnji da a ti ne znaš za to. Još bolje, možda me profuli. Ono kad bi se zezali! Ako dođe šta će ti ba staklena kutija. Ima ljepše mjesto, a bogami ima i gore pržunastije mjesto. Nema tu biranja. Ni plava koverta, sa svim blagom svijeta tu ne pomaže. Ideš tamo kamo si sam sebi za života pute pripremio.
I na onom prelijepom mjestu, a i na onom vrelom mjestu će se čovjek zabaviti . Sretni i dobri ljepotom i blagodatima novog dunjaluka.
Bogati i mahom vlastohlepni će se sobom zabaviti. Nigdje hlada ni vode, a prži li prži. Treba odraditi zemaljska trpanja blaga, mučenja i pijenje krvi. Nek osjete pakao koji su svojim podanicima prinosili.
No odosmo mi daleko od kućne idile okupanih i mirisnih bića što ljubavlju i molitvom svoj život grade i špoštuju.
Svaka slika ima svoje naličje,jer sve je u parovima.
Ta druga slika je nešto bljutavija i zato ćemo je zvjezdicom dvojiti od ove.
*
Da bi higijenska slika bila jasnija moramo ispričati i naličje slike iz prvog dijela. Ovo što slijedi ispričaćemo opet u prvom licu. Upiranje prstom u druge je nekad jako dosadno, a mogu se ljudi i uvrijediti pa nam nešto opsovat ili ekološku policiju svezat.
Ustajem u 730, nova spika.Naučio me unuk.Donio ga iz obdaništa. Strašno pametna djeca. To vam je isto ko i sedam sahata i tri'set minuta po starom tabijatu. Malo tuknem , juče sam propustio vodu osim plakanja tepavica,obrva i noktiju. Vjerovatno i dan dva prije.
Ima ih koji se nisu kupali po sedamdeset i kusur godina. Boje se da se ne bi Islam zakačio za njih.Više vole brabonjke.
Ti muslimani su toliko prljavi, da se moraju svaki dan ,minimum pet puta na dan svojski oprati.I opet tuknu na orijent.
Ako tuknem nije greda, a ni motika. Zato imam na polici hejbet dezodoransa. Ima ih za svaki dio tijela i svaki dan posebice. Ko ona finta sa ženskim gačicama :Sunde,Mande … U raznim bojama, ukrašene cvjetićima i nonama i onom između. Za slučaj havarije ili neočekivane sabotaže.
Prskajuća sredstva su poređana po boji i veličini. Sa strane čuvam one istrošene. Kad gost uleti u bat'rum ima da se načisto ožvalji, koliko pažnje higijeni posvećujem.
Za noge najveći, one najviše smradaju. Za pazuh bo'cu manji, za međunožje skoro isti,za vrat i usta nešto manje. Za otorinu koristim mirišljavi kaladont i štapiće sa vatom. Nehigijenski je prst turat gdje ne treba. Rukama sam nanijetio one maramice što su hem vlažne ,hem mirisave, hem meke ko ženska guza.
Za pamet mi ništa ne treba. Ona sve više poprima dunjalučki karakter. Najčešće je pupa hava, koka zraka ili mozak na pašu. To znači da nam je ugodno ko onima rahat od pameti. Ujedno tako je lakše. Nema sekiracije,ni gubljenja vremena.
O'kle mi vrijeme frajeri. Nemam vi ga ja za bacanje. Vidi molim te! Vi bi da ja bacim 20 minuta češkanja ispod pupka ili iza leđa, da bih trošio vodu koju plaćam krvavo kulučenim penezima. Sem toga mi ove nove krvopije i haračlije svaki minut broje.
Najšprejcan svim mirisima oblačim cipele. Biram one koje su se najmanje uščule od ona dva sezonska para. I njih nahajcam sprejem za none. Takarim ih na noge i ženi tepajući dovikujem:
-Hamšo, Hamšice plakni der mi druge kundure. Valja mi ih iduće hefte tandariti na moje mubarek nogice. U ovim mi već bljuzgavica, a i tuknu ko oveća čenifica.
Iziđem na ulicu. Cipele se obradovale, štrasa prljavija od njih. Znaju cipele da će sada slobodno, bez izbora i neograničeno skupljati sav dunjalučki poganluk. Šarolik je to izbor.
Bacili raznih vrsta se umilno maze ricinus na lajava usta.Ima tu pljuvačke i hrakorine sila ljudska,psećijih i mačijih kakica,životinjskih i ljudskih stražnjih i prednjih izlučevina,ptičiji jutroklik i mišjih brabonjci. Valja cipelamo malo očistiti ulicu prije nego ih vodovod i kanalizacije jednom u par mejseci, a mere i jednom go'nje plaknu kišnicom.
Onda dođem u firmu. Klimnem glavom, svi smo isti. Neoprani i uščuli, mislim na juna'čine. Malo nas mirišljave tvari vade. Od svojih mirisa ne možemo uživati u mirisima blaženih djeva. Svaka blista i čista, oprana, sjajna i mirišljava ko rajski đardin. Mi bi da se omastimo, ali one bježe od nas k'o đa'vo ,k'o fol oko krsta. Nisu lude imati poslove sa volovima ,koji se valjaju u balegama svojim.
Vraćajući se kući pokupim novu, prijekoi potrebnu dozu prljavštine. To vam je isto ko narkomanija; ovisnost od koje čovjek i da hoće ne m're pobjeći. Istovremeno umorno tijelo gubi kontrolu i sokovi moga tijela se izlučuju na radost nataloženih bacila.
Ples prljavštine može da krene. Cipele postaju meke ko doktorske rukavice poslije rada na debelom crijevu. Nije kvalitet cipela u pitanju, nego znojne noge napravile bljuzgavicu kojima je crnilo između prstiju zakon.
Peti dan, ta, svakodnevnica mi pomalo počinje da smeta, ali šta se može. Pravilo Lepe Lukić “će se kupam u subotu” ne smije da s prekrši. Uostalom , poslijednji crnogorski knjaz; kralj Nikola je najednom državničkom skupu izjavio: Niko do smrada nije umro.On bi se kupo , ako bi slučajno pau u rijeku.
Na brzaka provjerismo vikipediju i enciklopedije i ne nađosmo takve slučajeve. Inače ove sabirnice ljudskih takarnica vrlo često znaju dobrano lagati.
A sada zamislite da živite u Americi ili na Zapadu, ono k'o fol (daleko im kuća od misli). Kod njih običaj da se svih tih sedam dana ne pranja i skupljanje svakakvih prljavština i boleština unose i raznose po cijeloj kući. Umorni su. Kažu, nemaju vremena ni skinuti cipelu: a nije ih ni briga.
Cipele meke i prljave ko kaka'li kaka'la dižu se po svim mjestima u kući. Stolice, fotelje, kauči, ležajevi, posteljina, jastuci,…, ni dječija kolica nisu pošteđeni ljepote druženja sa najfajtanim cipelama.
Jako lijepa i kulturna slika. Tačno tako. To se zove pristojno i odgojeno ponašenje emancipiranog čovjeka zapadne “kolijevke” civlizacije.
Nije red skinuti cipele.Smrad i bacili bi pokosili ukćane i pola kvarta. Prljavštine bi preplavile ulice. Ni bageri tu ne bi mogli pomoći. Na kraju krajeva ko bi to trpio.
Ameri smatraju da je bolje povrijediti svetost doma i ličnu higijenu , nego pravilo kupanja subotom i ne skidanja pljesnivih cipela.
Šta se može ima nas svakakvih.Taji je ovaj dunjaluk.Šarenolik.
Kultura , pristojnost, štovanje svetosti domova je isto tako šarolika i lako uočljiva.
Nemojte me popreko gledati. Evo danas je subota,valjda ću se kupati,ako se ne zaločem sa nekim prijateljskim smradom..
