Elegija blažene Luce

Moje dijete je umorno

Leglo je da spije

Moj dragi je mene ostavio

Krv svoju umiruću

Ljubavi jedinoj malenoj

Njenoj vjenčanici je poklonio.

Usud je tako htio

Da umre na njenim rukama

Da glavu svoju pobucanu

Na njene grudi položi

Izusti samo jedno tiho

Volim te i pođe u drugi svijet.

Molim te ljubavi moja

Oprosti mi što umirem

Nije krivac dragi tvoj

Smrt svojoj samo me nestaše

Tako to biva grlice moja

Prevelika ljubav ubija.

Sleđena i mirna gledam

Vijekovima poslije

Položen na mramornom odru

Dragi moj spije i snije

Moje djevičanske ljubičice

Sanja da ubire.

Tu predstavu neće gledati

Osta Luca sleđena neubrana

Bijela neokanjana bez jauka

Kliču ubice u CK kolonama

Ni briga ih za duše dječije

Skršene što lepršaju.

Šenkrat plaho je to

Eno kiselico molim

Komentariši