Otužni komentar

Juče , po objavi , ukaza se komentar na zapis – Zemljo moja / Vremeplov – Josip Broz Tito i Dan mladosti

” Danas je 25. Maj -Dan žalosti.
“Bolne majke i očevi, uz brojne prijatelje jutros su se okupili u vječnom počivalištu 71 osobe koja je ubijena u masakru počinjenom 25. maja 1995. godine na Kapiji u Tuzli. Suze i jecaji ovoga jutra prekinuli su bolnu tišinu u Aleji mladosti koja se nalazi u kompleksu Slana banja.”

U potpisu

katran / titolarizam ”

Trebalo se napisati : Hvala na komentaru …/ etc. ili prešutjeti ga , da se ne bi narušilo dostojanstvo plemenitog dana i bezvremene tuge koja je prekrila dunjaluk.

“Komentar” se nije mogao prihvatiti , da ne poremeti ljepotu , bezvremenost , smisao i poruku zapisa . A u uzvišenom danu tuge , zaista nije bilo mjesta za bilo kakvu neukus , meukost , ograničenost i malicioznost.

Osim toga , blogovi i stranice poetske , estetske , umjetničke i humane provinijencije i širine : “Grad Čednosti ” “Modra rijeka” , “Bosna zemlja Božije milosti” nisu mjesta na kojem se mogu dozvoliti , makar kratkotrajna tranzicija prepisivačke ograničenosti

Ipak , radi eventualnih i dobronamjernih posjetitelja , daje se kratki osvrt glede konotacije priloženog teksta , koji je , telegrafski , od riječi do riječi prepisan iz sredstava javnog informisanja i nalijepljen kao komentar.

Vremenski , povijesni , humanistički , poetski i emocionalni sraz između zapisa Zemlja moja i blago rečeno siptomatičnog priopćenja je teško premostiv. A “nepremostivost” je skoro , nepoznata odrednica u kortespondiranju autora stranica sa dunjalukom.

Na prvi pogled diskursnu “sučeljenost ” zapisa i teksta ” komentara ” , proročanskom mudrošću i sveobuhvatnošću je unaprijed izbrisana .

Podmukla apelacija na dan žalosti u Tuzli je neprimejrna , neutemeljena , vrlo plitka i neuka , i glede toga neprihvatljiva .

U realitetu svakodnevne dobrohotnosti ukazaće se na par činjenica koje totalno amputiraju nakane proistekle iz neobavjštenosti i neshvatanja uzročno posljedične širine zapisa .

Zapis je i zahvala i pomen Titu i Jugoslaviji . U poetskoj datosti i dubini je svojevrstan nekrolog , koji je uključio tragiku ratnih strahota na ovim prostorima.

U zapisu je debelo podcrtan i okvalifikovan nastanak genocidnog zla , koji je monstruoznim radnjama i nakanama prouzročio i neljudski čin , masakr i tragediju na Kapiji u Tuzli .

Decidno formulisani pokretači i izvršioci genocida i rata , a time i nečovječnog masakra na Kapiji , ne ostavljaju mjesto sumnji karaktera “inkrimisaniog ” zapisa.

Datumska koincidencija je poveznica koja 25. maj , Dan mladosti i Dan žalosti za nestalom tuzlanskom mladošću, čini uzvišenijim .

Pjesma Moja zemlja je veličanstvena oda , himna , svojevrsna rapsodija , ali i rekvijum časnoj Jugoslaviji i vremenu njenog dunjalučkog obitavanja i nema veze sa svakodnevnom muzikom : pogotovo ne sa remećenjem tuge i pijeteta Dana žalosti .

Svaki pomen , svako sjećanje , svaka tuga i bol imaju svoje neizbrisivo i zasluženo mjesto u ljudskim srcima i uspomenama , ne narušavajući međusobni , interaktivni balans i pijetet .

Nek je vječna slava i mir ubijenoj tuzlanskoj mladosti , nevinim žrtvama rata , Titu i Jugoslaviji !

**

Dopisano

Ovim tekstom se niko direktno ne osuđuje , ni žigoše ; niti se ima namjera korespondiranja sa malicioznošću prepisivača i ubleha . Svako ima pravo i slobodu da se kreće i bude kre … ketava žaba . Bilo ko , iole tehnički potkovan znanjem o mogućnostima “miša” i tipki se mogao potpisati u komentaru , i biti ono što jeste : mali kukavički , psihopatski miš..

Svako činjenje i nečinjenje ima svoj konačni sud i neizbježni usud . Kad , tad .

Komentariši