Danas je 14. Decembar / Prosinac  2018. nove ere.

/Nije ali biće.Ako Bog da.Koliko sutra!/


Dakle , konačno smo utvrdili da je bila i neka stara era.


Preskočili smo srednju eru, što ne znamo jal' dobro, jal'nije. Kažu ko žurio , vrat slomio.

Šta se dešavalo u tim srednjim godinama , to nam još niko nije otkrio.

A vrlo smo tanki danima ove godine. Svakim danom sve tanji bez nade da će se stanje popraviti.

Eto, samo je 17 (i slovima  sedamnaest dana ) ostalo do kraja godine. A zaždilo , za nevjerovati, okruglo 348 dana. Joj, kako zaždivaju to nije normalno.Ha se okreneš, a ono život prešo na novi nivo. Ono kako kome.

Bili su berićetni dani ove godine. I vako i nako. Vako,  nama dobri. Nako , nekima nikako nije dobro . I vako i nako. Vako glad , suša, bijeda, ratovi, nesreće. Nako, hejbet njih se rješilo belaja. Vako i nako. Vako , ode pola njih u hladovinu. Nako, pola njih pržun strefio.

Sve vam je u životu vako i nako. Nema treće , pa da se kaže ni vako ni nako ,nego nešto između. Zapravo ima , ali o njoj nije danas riječ. O kojoj ; saznaćete neki drugi put . Kad na vas dođe jal vaki , jal naki red.

A kod nas je vazda i vako i nako. Mi se svaki dan družimo sa njom. Šta će te ? Tako nam grah pao.Zaslužili smo, jer smo je zadužili.I vako i nako. Nikad ružne riječi o njoj nismo progovorili. Samo bi je mazili, pazili , i tepali. Sa naglasko na ovo e'. Taki smo mi , i vaki i naki, ali te'pavi. Može i te''pavi.

I snijeg nam  je ovih dana vaki i naki.

  Najavljuju ga ,  a on se sakrio , te hoće te neće. Ni minusi nisu kakvi. Kažu tuhafli , đah hoće . đah neće da smrzavaju vodu. A voda se smrzava na nula stepeni. Joj,  jes to neko pametan skonto. Ako je plus jedan nema leda. Ako je minus jedan guta leda. Ono na nuli tek se počelo lediti, ha pirne južni vjetrić , nema leda.

U višim predjelima i zabjelasa, a kod nas samo kose bjelasaju, a srca zebu.

A srce zebe na 35, 6 stepeni. I to je neko pametan skonto, par stepeni gore  –  dolje i ima da te ima i    ima da te nema . Zato vam je ponajbolje ne kupovati toplomjere.

Mi skontali dobar fazon. Ako ne mjerimo tjelesnu toplotu ( joj jesmo pismeni, k'o veterinari) nećemo znati koliko nam je ona toplota. Ako ne znamo koliko smo vrući , nemamo bojazni od jazuka. Plaho nam dobra ova računica. I to bez kalkulatora. Joj, da smo upotrebili kalkulator gdje bi nam kraj bio.

Što bi rekle poete:

Na kraju krajeva kraj.

U prevodu :

Ne slušajte blentovije, ipak vi kupite mjerač tjelesne toplote. Nikako termometar. Dok njime izmjerite tjelesnu toplotu mo'šte riknuti.

Neko kaže i crknuti. A ima pametnjakovića pa kažu krepati.

Oni koji o vama imaju lijepo mišljenje kažu moš'ete umrijeti. Oni koji vam loše misle reći će vam:

Joj , jeste se natakarili.

Taki vam je današnji svijet , nakrivo nasađen ili natandaren.

A može se komotno  reći i belejsuzli.

Mjesečeva ruža







Noć Makova







Vodopad strasti







Ah ta magična žena







Ponos



Puni mjesec je uplesao u utrobu žene

žena je mjesec mjesec je žena

žena mejsec  plavi

u svjetlosti sinajskog drveta

goreći nemirnom krvlju 

čežnjom nemilovanih skuta

u noći makova što  prolazi

a čovjeka obećanog nema

zapleo se u vodopadu

što se obrušava drugim bedrima

žena mjesec nedorečenim latima

osvetu u ponosu sprema

a nema ljubavi

gdje srce sa mjesečinom mreže plete

Neminovnost



 



Krhka ruža



 



Zelena tuga



   



Stari jedrenjak



Odio je pravo

ne oklijevajuči ni lijevo ni desno

došao joj na vrata

prosjak

likom oronulog jedrenjaka

za velikih zvizdana

sklonjen u prelijepoj sjeni

dubokog hlada dugo zvekir odjekuje

poznatim kricima vremena



izroni ljepota  mila

stegom uplakana

nevjesta nesuđena u udovičkoj bjelini

sa mirisom ljubičica u očima



za koricu hljeba zamoljena

dade mu novčić srebreni



vranu ga

hljeb je hljeb

novac kvari ljude



pogleda ga u oči

zadrhtaše joj usne

tako je gledao

tako je zborio

onaj sa nježnim rukama

što bez ljubavi disati nije mogao

a brane mu da joj se javi



ona se vrnu

donoseći posnu pogaču oblika srca



saplete se

o snove tužne

o poderane djevičanske halje

on je prihvati iako ne smije

izdajničko srce joj šapuće

moja si i ti to znaš



nije ga prepoznala

ni srca riječi oslušnula

pomisli

starac ludi

još uvijek ljepotu neku sanja

Noć milosti i sna



 



Vodopad suza



 



Svjetlost u violetnoj noći



 



Svitanje nad visovima



Oprosti mi Malena

ali vremenom shvatih 

pomalo sam ljut na tebe

u noćima milosti i sna učila si me

svjetlosti

svoj ljepoti

osim

kako kristalno čista

suza

slazi niz lice



  znam

reći ćeš

ratnici ne krše led

u očima

a i noći su prelijepe

nestašne i čedne



  umoran  je tvaj ratnik

Mila

za vremena puno je leda

u vodopadima suza nakupljenog

samo još srce odoljeva

ne znam kamo ću njim

a druge da ne povrijedim

u svitanju violetne noći

   

4.decembra 2011.u 21 sat sve je stalo

Zvijezde su pojačale sjaj

Zviježđe se razmaklo

Bilo je veoma svijetlo

jer

kristalnim suzama Mjesecc je slavio.

Vesna Višnjevac je usnila.


Još jedan Anđeo se uspeo na nebo.


 



Vesna Višnjevac -28.02.1978. - 4.12.2011.



*



*      



Ona spava/Nevinost







Proljeće u oblacima



   



Ruže i još ruža



 



Dodir usana i pobjeglo proljeće



 



Rijeka rastanka



**

    Ćao Malena



  Princezo ,


vrijeme prolazi , a …



  Ne čitamo tvoje nove pjesme sedam godina.

Mnogo je to neispisanih riječi

kojima si mogla ljubav sniti,

našim srcima radosti liti

i bar jedno dijete roditi.



  Ne čujemo tvoj glas 2556 dana.

Mnogo je to dana bez glasa radovanja,

bez nježnih  ruku dobrote i milovanja.



  Ne gledamo predugo ,tvoje oči boje radosti.

Dugo je to zaustavljenog vremena

bez tvojih snenih očiju boje ljubavi.



  Mnogo je to nedostajanja.

Još više boli.



  Niko da prošapće - nedostaješ nam.

Nijemimo.



Sleđeni smo.



Lako je meni.

Ja svoju bol u pjesme,snove ,slike pretočim.



Naslikam  oblak i vidim Te.

Naslikam zviježđe

i znam da gore si ti


  Zamislim Modru rijeku,

a Ti ploviš njom,

bijelim čamcem nevinosti

Nije  nimalo lakše , ali eto živi se.


  Najteže je tvojoj sestri.

Boliš je mila,

a bol ona ne smije bolovati.

Mora biti hrabra,majci ti,

jedino radovanje na ovom dunjaluku biti.

Teško je to breme.



  Mora biti jaka , kažem,

a vidim , srce si joj sledila.

Hrabra je i šuti i radovanjem zrači ,

ali  da ne niko ne vidi ,svaki dan  otplače.

Ubija se radom i čednošću.


  Bojim se ,život će proći pored nje,

a ne zna , da ti je najveća želja ,

da joj daškom anđela pomiluješ kćer.

Biće Tebi ,Vesna  nalik.


  Bojim joj se  reći: Nema u tebi grijeha Mila.

Neće razumjeti. Dijete je još.

A majka Ti šuti. I radi što nikada radila nije.

Izađe na livadu , motiku u ruku

i bubaj i krhaj po zemlji,

k'o ona joj kriva što te uzela.


  Kopa ,Mila, toliko krvnički rinta, da je leđa , kičmu slomila .

Eno je  kriva, jedva hoda.

Narod misli boli je noga.

A nije Princezo, boliš je ti i nedostajanje tvoje.

Niko ne  vidi - život je boli.


  A ponekad,  kada dvije sleđene kamene gromade boli,

slomljena majka  i sleđena sestra Ti, pobjegnu sobama svojim,

tada ja , na drugom kraju grada ,osjetim te vrišteće boli,

zarovljene u posteljinu,natopjenu suzama što  krvare

i odćute  izgrižene usne.


  Oprostiće mi tvoja  majka, slomljena tuga  ,

mene malo više boli tvoja sestra.


  Pred njom je život , a ukopala se.

Pred njom su radovanja , a postala je plemeniti stećak.


  Sve vidi i opaža, a šuti.

Svoje misli samo razumnim nudi.

A takvih je sve manje. Znaš i sama.

Oni nerazumni su i tebe boljeli i otjerali.


  Znaš da prelijepa je tvoja sestra,

jer svaki dan je gledaš,

a ona se boji pogledati u svoju čednu dušu.

krijući  da u njoj živiš Ti i vapiš ,

da želi da ona umjesto tebe živi,ono što Ti nisi mogla.


  Malena, Vera je ista je  Ti.

Nevinost –  Anđelu nalik.


  Moja pogled se osramoćen vrati,

jer ne mogu vas razlikovati,

a ne mogu sjesti pored nje,

kao ni do tebe Tebe ,

zagrliti , kosu pomirisati ,  poljubiti i pričati:


  Prelijepa si, kao djevičanska ljubičica ,

sa livade pokraj kristalne Modre rijeke,

na kojoj na terešnjinom stablu,

još uvijek vaša se ljuljačka  njiše.


  Nježna si, kao kapljice rose na mirisnoj crvenoj ruži ,

nalik tvojima,kojima nisi dala  dala da procvjetaju ,

iako vrijeme joj bilo.


  Da znam , uvijek si krhki pupoljak bila  i o ljubavi snila.

U svojoj čednosti , ljepotu i čaroliju si  u svima   vidjela.


  Često se zateknem kako pomišljam na tugu i postidim se:

-Bože Milostivi ,

koliko je ljepote ,dobrote,svjetlosti i nevinosti ,

u toj djetinoj duši  bilo.


  A ja neuk, u svojoj žurbi ne stigoh da te upoznam.

Oprostićeš mi Mila,znam to.


  Uvijek nekud lutam i sanjam. Ponekad se zaboravim.

Uvijek si mnogo praštala ,

 svima, a  svoje boli vješto skrivala.


  Oprostila si , i sestri Veri i majci Radi ,

što ne mogu da ti oproste tideset tri godine tvoje nebu poklonjene ,

što ne mogu da te puste, da odiš tamo gdje pripadaš .


   I ponekad me posjetiš u snovima.

Tada shvatim  da nedostajanje nema smisla.


  Blago i tiho kako si samo ti znala,

pričaš mi o sebi, o ljubavi, snima,bolu…

kao o trenucima koji su se morali desiti.

Možda je sve moglo biti drugačije , a ipak nije.


  Žao ti majke i sestre.

Kažeš, tebi je dobro gore.

Oprostili ti djetinji  nerazum , jer Anđeo si.


  Tebe više ništa ne boli.

Tebi se više ništa loše  ne može desiti.

Napokon sretna si.

našla željeni mir.

Tamo gdje si  , sve je svijetlo,

Puno ljubavi i milosti.

  Čista ljubav.


  Tvoj otac te za ruku drži.

Ti sada devet godina imaš.

Tačno onoliko  koliko si imala, kada je on morao otići,

a ti ga čitav život bolovala.


   Dobro Malena , shvatio sam.

Reči ću usamljenim ženama:


  Vesna je dobro.

Voli vas.

Nikad prestajala nije da vas miluje svojom dobrotom.


  Mama, ti si bila život moj, ne plači,živi,

i manje se sveti zemlji.

Pazi mi na Seju,najnježniju drugu moju.


  Sejo,moj ležaj čuvaj za moju netjaku

koju treba da mi rodiš.

Mater mi svako jutro čvrsto stegni.


  Mnogo me bole boli vaše.

I molm da mi oprost date.


  Hvala ti Malena,

Dašku proljeća nalik

što još o nama brineš.

Takva si ti.

I kad nas boliš,

i kad nam tugu nosiš,

ti si naše radovanje.


  Vesna ,proljeće naše,

Hvala ti za sve

**


Neobjavljena epizoda serjala : Oni jašu a Mojsije harmoniuke baca



Poklon za rođendan našoj domovini Jugoslaviji


Dobro smo prošli



Onomad po zdogovoru,negdje malo prije akšama, slučajno , u njegovoj bašći sretosmo Lenjeg u hladu jasmina sa nogama u velikoj kadi , u kojoj nekoliko punih gajbi piva, pletaru brlje i dva bocuna kurvoazijea šlaufom zalijeva ko najljepše đule.


Ne znamo kako i zašto,ali žena mu se zaista zvala Emina , a po porijeklu je lako mogla u miraz donijeti bar jedan džugum.Jedino nikad nije stajala u hladu,više je lepršala po mahali, od kone do kone.




Po običaju klipača pred njim.Dugačka slamčica iz boce viri .

Ništa neobično , mislimo mi.Ko će na ovom zvizdanu dizati bilo šta teže od čačkalice.

Za Lenjog je i to jazuk. Preteško.

Progovori , a mi se zagledasmo, nije njegovo da govori od kako je prohodo ,progovorio u sedmoj godini i reko:

- Ja gladan.

Sada ko iz topa odape:

-Znajte da ste dobro prošli!

-Znamo ,kako ne znamo, ha smo se u mahali rodili.

-Ma ne to blečci , nego eto sve nešto danima dumam i ibretim se,kako je sve sređeno do savršenstva.

-Šta to?

-Skonto sam zašto snijeg ne pada ljeti .

-Mora da si nešto , beli pametno skonto.

-Normalno da je pametno. Šta čojk u hladu jasmina, čija se žena zove Emina, a udala se sa ibrikom u ruci, duška u kadi , oko njega đenetske blagodeti ,mere skontat nego pamet.

- Pa reci!

-Ma ne znam kako ću, stid me .

. -Hajd nemoj se prenemagati ko magare na tuti ili junferica kad se treći put udaje. Kada je tebe bilo ičega stid ,osim nešto radit.

-E u tome grmu leži sova.

-Daj ne beri kvake,niko nije pomeno rad i ne baljezgaj nego zbori.

-Koji bi luđak po ovom zvizdanu čistio snijeg?

-I to je po tebi razlog što ljeti ne pada snijeg.

-Ja vala, vela havle vela kuvetile, ja koji bi drugi bio.

-Nisu ti sve na broju.

-Normalno da nisu.Sluđen sam.Eto ,kažu ,tamo gdje su najveći zindani , čojk može vjenčat više hanuma.Nikako nije pravo. Vljada im zvizdan mozak ispio.Ja sve gledam , kako mi se valja kutarisat ove jedne jedine.

-Daj ne budalesaj.Nije Emina baš toliko loša.

-Ne kažem, ali uvijek ima bolja. Eto recimo...

-Koja ti je bolja , crko dabogda crkotino jedan ... - odnekud zabrunda Eminin glas.

-Oklen bona ti? Ja mislio ti još razmjenjuješ recepte sa konama.Nije još vakat akšamu.

-Šta te briga oklen ja.Nego kojom bi to ,majke ti,mene mjenjo.

-Nikojom .Ne bi te bona mjenjo ni za četiri hamamske djevice.

-Jesi mi plaho pametan.Otkad to u haremu ima djevica.

-Pa zato kažem.Ne bih te ni za jednu ,a kamoli za sve četiri mjenjo.

-A zašto ne bi , šta im fali?

-Ko bi mi bona čistio snijeg iz avlije ,ako se slučajno potrefi da snijeg zapada ljeti, po najvećem zvizdanu. A bome i sa krova.

-Ma ,ti si moje jedno veliko pametno srce.Znala sam ja.Odok na još jednu turu recepata ili heklanja.Ne znam šta je sad na redu u našem mahalskom kružoku.Čuvaj mi se.Nemoj da bi gdje mrdno ili nešto teško podigo.

-A ako zapada snijeg?

-Ne brini se eto mene , ponijela sam metlu , očas ću doljećet.

I ode Emina, možda odletje,šta ga mi znamo, mahaluše mogu sve ; ne reče nam ni mu, ni hu, ko da smo njenog Lenjeg lanjski snijeg.

Kada zvekir zazveči, što je biljeg da je Emina zaždila, Lenji, osvrčući se na sve strane iz potiha , bojažljivo progovori:

-A ja bi jope' volio da ponekad velikii snjegovi zapadaju kad je najveći zvizdan.

-Zašto konju jedan konjski? - ne mogaše da oćuti Mojsije.

-Znaš ga kakav je ,šta se namah ljutiš.- ubacuje se Deba.

-Hajd reci mi ti, ondak ,kad si tako mozgali.

-Pa reko nam je,zar nije.Vidiš ako padne snijeg po najvećem zindanu ti i ja smo pravo naj...grabusili.

-Hajd ti ,nije me briga , a zašto ja?

-Zato što bi ti moro skidat snijeg sa krova i iz avlije.

-A ti ne bi?

-Normalno da ne bih.

-A zašto ne bi?

-Platio bih hamala .

-Ta ti valja.A zašto i ja ne bih mogao platiti hamala.

-Jednostavno ne bi.

-Kod tebe sve nešto jednostavno i normalno.

- I jeste.A i ti znaš da od tvog hamala nema ništa.

-Ma znam , samo srcu odušku dajem.

-A zašto ne bi mogo platiti hamala.Ako nemaš penezi možemo ti mi posuditi.-pravi se nevješt Dobri.

-Ma nije to imam cekina.

-Ma nemojte čojka na belaj pristavljati, đe će se insan na krov sa ramunjik penjati.Može se otkliznuti i vrat slomiti.Zalud osta harmonika pusta.Nije lud.-Lenji je zabrinut za svog horovođu.

-Šuti konju konjski i ko je reko da ću se ja penjati i čistiti snijeg.

-Zlata .-Sva trojica horski.

-Jes vala , tu ste pravo potrefili.Van taka je u svemu , ali cicija je što se penezi tiče.Što će hamala plaćati kad ima mene?

Lenji će:

-Ko da je čifutkinja!

Deba će:

-Ma nije ,subotarka je.

Dobri ih ispravlja:

-Nemojte tako ,Jevrejka je iz dobre kuće i u pravu je. Mojsiju ništa ne bi bilo da se popnena krov.Ne mora harmoniku nositi sa sobom.A ako se strmekne ,ko mu kriv što mora slušat ženu.

Deba će:

-E ta ti valja , ako hekne sa krova,neće biti velike štete, barem će harmonika ostat čitava.

Lenji se zamislio:

-Zlata bi je garant prodala.

-Da plati Mojsijevu dženazu?

-Nije luda.Što će plaćat pogreb .mere ga u kakav jendek heknuti, a ima i veza u La benevolencija.

-Ja, imaš pravo, ima i u Dobrotvoru i Merhametu.

-Ma bistra je Zlata.Od svih bi uzela ukopninu , možda i od komunista.

-Ma šta to baljezgate mazgovi jedni.Vi to ko biva mene riješiste i nađoste pare za preseljenje na ahiret.Neće biti velike štete?E ta vam baš po jaranski valja.

-Ma nismo mi krivi, ne griješi nam dušu,nego je sve zakuhala tvoja Zlata.

-Zašto bi me se ona kutarisala ?

-A šta misliš ko će te sahraniti kad otegneš papke?

-Odakle vam ta ideja da ću riknuti?

-Možda neš riknuti,možda neš crknuti, a ako budeš čistio snijeg, koji ljeti zapada po najvećem zvizdanu, garant si obro bostan.

-Kako znaš?

-Reko ti Lenji , a i ne znaš bez harmonike ravnotežu držat.

-Pa onda se neću penjat bez harmonike.

-Aha.

-Zašto aha.

-Taj film nećeš gledati ovaj put.

-Nego koji.

-Ni jedan.Ja čuo kad neko jal rikne,jal crkne nema više filmova.

-A ako krepa?

-E baš si pametan.Što bi krepaština imala privilegiju.

-Ma krepaština mi nekako tugaljiva.Ja bih svakom krepanom, odredio da ima pravo ponijeti barem na jedan portabl tv.

-Ko da tebe neko pita za take stvari?

-Ma znam da se ja ne pitam i al ' zato bih ,uinad , svakome uvalio po jedan portabl tv,Ne mora ga nositi,samo neka ga kupi.

-Od kada si postao tako merhametli?

-Ma nisam merhametli ,nego mi Frka uvalila par tisuća portabl tv da ih tušnem.

Mojsije zavapi:

-Dajte ljudi prestanite više ,još će nas snijeg u sred ljeta odvesti u Saharu.

-Eto vidiš Dobri da je sve istina što Lenji skonta, čim to i Mojsije zna.

-Šta ja to znam konji konjski?

- Lenji skonto, ha veliki snjegovi kod nas ljeti ,za najvećeg zvizdana zapadaju, idemo u Saharu sladoled prodavati.

-Ko to mi?

-Ti ,Lenji i ja?

-A Dobri, zašto on ne ide?

-Ne znam, Lenji kaže kvario bi nam prosjek IQ.

-A šta ti je to?

-Oklen ja znam, možda je i to Lenji u čarobnoj nepameti smislio?

-Ne moraš objašnjavati.Mora da je nešto pametno, ko i uvijek.

-Jašta da je pametno.Da nije pametno morali bi Dobrog povesti sa sobom.

-A zašto ga ne bi poveli, jaran nam je.

-Baš zato što nam je jaran nećemo ga voditi.

-To nekako nije logično.

-Kako nije logično?Ako njega povedemo nećemo ništa zaraditi od prodaje sladoleda.

-Kako znate?

-Duga priča,mere drugi put.

-More, ko ga šljivi ,ko mu je kriv kad može da zakoči prodaju sladoleda u Sahari. A znate li gdje bi prodavali sladoled?

-Dabome da znamo!

-Pa gdje?

-Pa rekoh ti u Sahari. -Ma ne to konju ,nego na kom mjestu konkretno, na kojoj lokaciji konju mahniti.

-A to , što ne kažeš?Pa lokalitetu Sahare ,zar ti nisam reko.

-Blento jedan .Evo kod nas, primjerice onaj šiptar Izeti je prodavo košpice na čošku Bjelava,Čakalušei Đižikovca;možda raskršće niže.Na takvu sam lokaciju mislio.

-Joj budale žene, oklen u Sahari Džižikovac ,Bjelave ili Čakaluša.

-A prodavač košpica, jema li on?

-Nema. šta će jedan šiptar raditi u Sahari?

-Pa, prodavati košpice valjda , ili se praviti filozof, a ća ga ja znam?

-Niko nije lud prodavati košpice i pamet u Sahari.

-A zašto?

-Izgubio bi se ili bi ga strefila sunčanica,ili bi ošo u zindan.

-Znači rikno bi.

-Ne znam , možda bi i krepo ako ga na vrijeme ne nađe Bernandinac,ili bi crko ako ne bi naletio na našu lokaciju sa sladoledima.

-Zar Bernandinci nisu specijalizovani za planine i snijeg.

-Ako Lenji može prodavati snijeg u Sahari , zašto ja ne bi poveo Bernandica sa sobom.

-Zašto bi ga ti poveo sa sobom?

-Zbog burenceta.

-A zašto zbog burenceta?

-U njemu bih prokrijumčario kurvoazije.

-Nisi normalan.Zašto ne bi kurvoazije stavio sa sladoledom i poštedio pašče znojave.

-Vidi ta ti je pametna.Nisma se toga sjetio.A opet žao mi paščeta.Šta će on bez burenceta?

-Kupi mu čuturu.

-Misliš neće primjetiti razliku.

-Šta te briga, nemoj mu mjeriti IQ.

-Misliš ako mu ne mjerim neće nam pokvariti pametli prosjek?

-Tako nekako, a možda bi se i Dobri ljutio.

-A zašto bi se on ljutio.

-Ne znam, ja to tek tako reda radi kažem.Ko da je mene briga hoće li se on ili bilo ko drugi ljutiti.

...

...

Dobro smo prošli , sreća da tih godina nisu zapadali veliki snjegovi, usred ljeta po najvećim zvizdanima..



***

Ne , tu nije kraj al' ko će slušati mahnitove kako pametuju.

Al' se nekad lijepo živjelo.

Rahatluk , radost , a bome i mnogo takar ljubavi.


*


A onda , godinama poslije probudi se zverinja pogan, sve sama fašistička i nacistička bagra i fukara i raskomadaše nam prelijepu majku našu , Jugoslaviju.


Sretan ti rođendan Mila domovino.

Danas je Nedelja 25. novembar/studeni, 329. dan 2018. Do kraja godine preostalo je još 36 dana. Sasvim sitno.


Danas je veoma važan dan. Prije 75. godina je u Mrkonjić gradu održano prvo Zasjedanje Zemaljskog antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Bosne i Hercegovine.


Svi će vam danas pričati da su te, 1943. godine udareni temelji Bosansko hercegovačke državnosti.


Mi smo poprilično skeptični prema toj tvrdnji. Malo joj staklene noge.


Htjedosmo reći čuj molim te, jes im jaka fora. Ali nećemo. Danas ćemo biti fini i uviđavni, kao i uvijek.


Pitamo se šta možemo reći o toj - Bosanskoj državnosti?


Prvo nam pade na pamet Kulinj ban i njegova povelja. Pa onda osnivanje Bosne i banovi prije Kulina. Pa se upitasmo šta je nama Srednjevjekovna Bosna?

Mogli bi natezati Otomansku i Austrougarsku Bosnu, ali nećemo. To bi nas navuklo da koju progovorimo o Bosni jačoj, pismenijoj, tradicionalno utemeljitijoj i državnijoj od genocidne tvorevine Kraljevine SHS.

To bi otvorilo još neka pitanja , koja bi gorila i zborila o Bosanskoj državnosti. No, nećemo.

Pametnim je dovoljna istorijska činjenica da Gospodska Bosna postoji od 8 vijeka i tu su temelji njene državnosti.

Zavnobih je samo udario temelje socijalističke BiH, moderne i demokratskije nego će ova nacionalistička bagra ikad moći zamisliti; i ništa više.


Tako vam stvari stoje, pučanstvo ili rajo draga. hotjeli vi to prihvatiti ili ne.


Što bi poete rekle :

-Nebeski zapis:

Bosna je zemlja Božije milosti.



U prevodu :

-Bog je Silan i Mudar,

a Bosna je, divna , mila i ktomu prkosna od sna.

Naša rahmetli , mnogo blažena tetka Hanifa je znala , napamet , bez kanafa Maja i bez kompjutera neukih, nabrojati sve pretke do unazad 9.999 godine.Ovo nema veze sa njenom djevičanskom osobinom da je voljela po kući i đardinu šetati naga, a ni' joj bilo ime Nagorka.

Sasvim logično .Koliko mnijemo , ako ikada, ikako mnijemo, ni jednu Hanifu nisu zvali Nagorka, čak ni Zagorka, iako su se sve voljele i na gori i za gorom... , ma , valjda šetati,jašta.Ili goriti.Tko da zna.Hoće to kad se upali.Vrućina dabome.


Nije nam baš ni tetka bila, ali smo je svi tako zvali.I što'no bi neuki  posumnjali , poneki incest uradili.

Taki smo mi,pazimo na rodbinske veze.


Lako je njoj bilo. Imala je porodično stablo u dvorištu. Ne pamtimo ga i nismo je pitali jal' je od  bukovine , po bosanski ili od neke druge here  voćke. Kako ga je voljela zalagumati, mislimo da je najvjerovatnije  bilo šljivovo  ili barem kruškino stablo. A mere bit' i od jabuke. A more, vala,  bit i od duda. Svašta je voljela šuknuti. Koliko se razumijemo u pijaču, to stablo  nije bilo od vinove loze , garant ,  iako nikad nije birala šta će salijevati. Jer kako nas je učila,vino se gaji na čokotima , ne na stablu.

Znajući to tetka Hanifa, kad su je zluradi pitali kada će prestati lagumati i pricrvljivati,bi samo odmahnula rukom, nasmijala se i rekla:


-Kad na vrbi grožđe rodi i kad ne bude blentovija!


Kada bi je pitali zašto stablo broji samo  do 9999 godine, odgovorila bi da je pokeraš i da je njoj  poker četiri devetke vazda  lovu nosio. Osim kada nije nosio.


Tada je bila zijan; mislite vi?


Đe će ba,  tetka Hanifa , sa onim svojim raskošnim legitimitetima biti zijan?Jeste li normalni?


I ta naša  tetka Hanifa je bila posebna žena. Osim što ga je voljela šuknuti , voljela je i  pricvrljiti. Ma, pravo se bacila na nas. Ne samo figurativno.
Ne znate šta je voljela pricvrljiti?


Baš  ste jadni!


Imala je , boni  bili ,  klavir, pa valjda  pricrvljivala dirke na klaviru. A možda i nešto drugo.U svojoj čednosti mnogo naivna bila. Klavir je bio, oni, starinski  od drveta i eto belaja.  Priziva crve da buše rupe. Crvotočine. A to su vam crne rupe u malom. Crv je crv i sve što liči na crva treba pricrvljiti. Inače belaj!Imaš crva , a ne pricrvljiti, namah u crvotočini, koje su male, ali nalik crnoj rupi, i zabiti , veliki jazuk .

A i klavir joj bio oni veliki ,  za četiri ruke , ha sa jedne, ha sa druge strane.


Moš'te misliti , tastature i sa jedne i sa druge bande.


A mogao se urediti k'o francuski ležaj sa baldahinom. I bio uređen u tetkinom zlatnom dobu. Kasnije je preuređen u budoar.Šta se može ,promet se povećao.Hoće to, s godinama, apetiti rastu. A budoar (ih, ne znate šta je to?)je elegantno namešten salon jedne blažene dame , za oblačenje i doterivanje.I normalno za svlačenje.Jer kako ćeš se obući ako se prije toga nećeš svući.I nešto pricrvljiti , ako se pojavi u buidoaru,oliti klaviru.

Voljela nam tetka Hanifa francusku ljubav, a nije bila francuska  sobarica. Mošte zamisliti to!?


Bila sarajevska hadžinica,baš ko i mi, samo što smo mi bili hadažije.Znate valjda da je razlika smao u jendoj stavci.Zato su ljudi vazda sumnjali da smo sa tetkom Hanifom ipak u rodu, samo da bi nam neku mahanu prihelvetili.


Vi mislite , mi nešto izmišljamo!?

Eh,da ste poznavali našu blaženu tetku Hanifu , zabrinuli biste se što  smo jako skromni i možda malo naivni...Aha!

Šta je ta svašta znala i radila. Hoćete da vam nabrajamo? Nemojte, trebaće vam sve do jedne umišljene kreacionističke godine. I pride koja.

Ipak vam moramo priznati porodičnu blamažu. Nisu joj ispunili poslijednju želju. Ne onu , da posljednji časi prođu u veselju. Toga se za života nasitila , nakitila i do poslijednjeg daha upražnjivala.Sve je radila kao da je idući čas onaj garantovani,poslijednji jazuk dan.I jednoć je bio.

Htjela ona da sa njom sahrane jedinog ljubimca kome je čitav život vjerovala. I mladost, neki kažu i nevinost, poklonila.A bome i starost.

Nećete vjerovati, htjela je da je sahrane sa klavirom. Ne ispuniše joj testamentarnu želju. Bojali se , kakva je nahero nasađivana bila,i u tvrdo i u meko,i u sridu; da bi se svaku noć na Barama fešta pravila. A od fešte do orgija je boca. Ono k'o neki otpadnuti nokat tanka. Ne bi Sarajevo imalo mira do iskona.


Ma , pustite više  tetku Hanifu na miru , neka joj je pokoj duši, jer mi ne volimo olajavati.


Snalažljiva je ona, ko svaka mačka.Kako god i odakle god je baciš (nasadiš ili nabaciš ili nešto slično) ,ona se sva sretna , a bome i srećna na leđa dočeka.Ma prava čigra.Vjerujte nam na rič! Znamo o čemu baljezgamo.


I odaćemo njenu najveću tajnu. Valjda nam neće zamjeriti. Nije ništa posebno.


Nameračila se na dženet.Kažu da u svetim knjigama pročitala da tamo imaju rijeke vina koje ne opijaju i od kojeg nema mamurluka.I što je još  poslastica  priko svega , a u suglasju njenih želja , vino služe djevci , ko  netaknuti biseri u niski đerdana.

Joj rahatlika ljudi milu. blago našoj, blaženoj tetki Hanifi!Valjda ste sada skontali zašto je čitav život bila nagaiu blažena.Ili barem veći dio. Nit je glava boli nit...uh dalje ne smijemo.Takarli razmišljanja, a mi smo veoma vaspitani i obrazli mahalaši ,a i bojimo se pržuna.