gradcednostizemljebozjemilosti

Dobrodošli na moj blog

02.10.2018.

Eh svjetlosti moja















Pogled kroz staklo



Vali



Vali







Suton i vali







Vodopad suza







Ah,to proljeće







Svijetlost







Svileno ljeto



Ponoć je

već odavno minula

pogled kroz rasuto staklo

u srcu uvijek suton je

muzike mladosti tvoje

miris prošlog proljeća

srećnih dana bega

jedan čovjek je sam

sa olovkom u ruci kleči

pisaća mašina se kvari

nešto bilježi

rječ mu bježi

čini se o ljubavi pjeva

maslinova sjetiljka

kao vodopad njneih suza

blješti sjećanjem

slomljeni ram

njemu je drug

zato ne primjećuje

da ni slova više nema

sve je otišlo sa djevojčicom bezgrešnom

eh svjetlosti moja

neka bude

prolaze svilena ljeta

ovo poslednje čuvam za tebe

anđelu mili



30.09.2018.

Večeras voli me















Svjetlost u violetnoj noći







Molitva za ljubav







Sarajevo Grad Čednosti







Ples svjetlosti




Srca naša

jedno u drugom

ti prelijepa

u vječnosti mojoj zasjala

a ipak tužan sam

bojim se Suđaja

odvojiće nas

ponizno se molim

obećanju

nenadano jednom

ukrašću te

pristankom tvojim

d'bro dobro

odvesti u Grad nježnosti

jedne violetne noći

pokloniti haljinu bijelu

plešući tango ljubavnika

poslednje uspomene bojiti

ljubavlju i ljepotom osmjeha tvoga

u nevinosti slomljenih kristala

na platnima naše galerije



da ostarim

ne daj mi

pomiluj bore umorne

ako te život i zaboli

preteškim teretom kalendara minulih

zagrli me

jako snažno

i još čvršće

večeras očajnički voli

sutra će već biti novi dan

nad Gradom čednosti

nova zvijezda zasjaće

iskriti milost tvoju

samoći uspomena što će doći

mili Anđelu moj




27.09.2018.

Ne bojim se sjećanja budućih , kad bi samo...














Nevinost






Neizmjerna milost






Djetinji đardin






Snovi u vrtlogu duge






Prozračna milost






Tananost






Savršena ljubav






Nevinost i krv






Svileno ljeto







Vali i suton






Noć želja






Prozračno i cvijetno






Ružini titraji






Duša jeca



A krhka Nevinost kad bi samo smjela

neizmjernom milošču oslikati

djetinji đardin ljubavi

snovima zavesti vrtlog duge



u prozračnoj milosti

a bdije skršena tananost

savršena ljubav nevinom  krvlju

obojila bi svileno ljeto



lepršavi vali i safirni suton

gubili se u noći želja

a sve postaje prozračno i cvijetno

dok ružini titraji cvjetaju ljubavlju



ne bojim se sjećanja budućih

prelijepa su

utkana u damare i boje

a duša jeca kad bi samo...





26.09.2018.

Odiće rijeke











 


Blistava modra rijeka



   


Rastanak






Tango zvani čežnja



Odiće rijeke

i rijeka

Modra



Plakaće zore

i zora

nedosanjana



Tebe neće biti

i biti

ludice mila



Ja ću sniti

i sniti

djevičanske ljubičice



Lepršaće prelijepi život

i život

za tobom





24.09.2018.

Sonja Savić - Anđeli odlaze skamenjenog srca















Rezultat slika za Sonja Savić



Rezultat slika za Sonja Savić



Sonja Savić 15. septembar 1961 - 23. septembar 2008.



Sonja Savić je bila veličanstvena glumica,ali nije glumila kada je jecala:


Ne stidim se suza.

One često naviru zato što je to taj,

verovatno, prelazni period,

kada se polako pretvaraš u tu stenu (…).



Znaš onog klinca što je došao u manastir

I vikao –

Oče, ja volim ljude! Ja volim ljude!



A ja sam zaista toliko volela ljude.

Bože, koliko sam ih volela..."



**



I ta, neuzvraćena ljubav je zaledila ,pretvorila se u stijenu.

I šta će mila grlica!?

Nije imala izbora.

Usnila je.



Bože mili ,

koliko je samo bila lijepa,

nenametljivo svoja i puna duše,

prozračna i mila u svojoj dobroti i ljubavi.



Kako je nju bilo lako voljeti.

Ali nismo imali sreću da je sretnemo,

Njena  tuga i tihi vrisak prekasno su doprli do nas.

Krivi smo .

Nismo je smjeli ostaviti samu,jer voljeli smo je.



U anđeoskoj nevinosti svojoj vrištala je protiv zla,

koje je zadesilo njenu zemlju Jugoslaviju.

Morala je bježati da bi spasila ljubav koju je osjećala.

A mi ratnici , djetinih srdaca , se umorili i nijemo vrištali za

pobijenim anđelima ,

svoga Sarajeva grada čednosti

i svoje Bosne zemlje Božije milosti.



Ponekad sjećanja navru, ne dijeleći snove i javu.

A opet...


Deset godina poslije

teško je uspomene  dozvati

jer puste tratine naših susreta

obilaze požutjele  sjene  đardina

tišinom nestalog ptičijeg poja prekriven

presahnuli žubor  šedervana

cvijeće pognulo glavu

mjesec okrenuo lice

i plovi bez svog Anđela

zviježđe šuti

snove njene sakriva od zlih



moje srce djevojčicin bol

još uvijek ćuti

kleknem i molim:



Bože Jedini oprosti nam

toliko ljubavi u nama ima

a nikog da je primi



Ljudi joj nisu uzvratili ljubav.

Sebični , opterećeni sobom i svojim niskostima,  zajedništvom ,

nisu znali,nisu htjeli , nisu smjeli ili su se samo bojali ?


Ljude je strah  voljeti Anđele i primiti darove i ljubav koje im nude.

Zla vremena neljudi su bila preteška balast za njeno  nježno biće.


Zato prelijepi  Anđeli umiri tužni i sami.

Njihova krhka duša samo kvrcne i odleprša.



Eh , mila ,mila

Hvala ti što si nas milovala svojom ljubavlju i dobrotom.

i oprosti nam suze tuge naše i ljubav koja prekasno ka tebi odi.



Oh, Bože Milostivi Učitelju naš

koliko neutješno volimo Anđele ... i ljude.





23.09.2018.

Neuko dijete















Zvijezdice







Trešnja u cvijetnjaku







Nebo vjernosti







Violetni izvor u plavom







Vjernost MBS







Ona sanja





Neuk sam rođen

zapisano u zvijezdama

ućile me milošću svojom

samo voli

ne objašnjavaj

lutanja svoja



Bijah prazna lat

trešnjina behara

milovale me dobrotom svojom

samo voli

ne objašnjavaj

beganja svoja



bijah orahova ljuska

u violetnom izvoru plavog neba

ljuljale me nježnošću svojom

samo voli

ne objašnjavaj

snove svoje



blesav kakav jesam

vjerovao sam im

u nevinosti svojoj

ne objašnjavajući

samo sam volio



poslijednji list

kalendara tvojom čednošću obasjanog

ispisujem krvlju srca zaljubljenog

vjernost sam sačuvao za tebe

anđelu moj



hvala ti

i molim te

pomozi oprostom

još uvijek sam neuko dijete




22.09.2018.

Nikako nisam kriv











Noćas mi radost treba

kao dodir tvoj mekši od jutra

što nam snove briše

a  lagali su te

jer

kako si me voljela

nikad te nisam varao

ne znam ja to

ja sam samo lutalica

što novi dan traži

iza onog drugog brda

koji još nije uveo

kao jesenje lišće

pred sniježne oluje



nisam kriv

ne nikako nisam

kriv

ako me neki proljetni vali

sustignu

neka djevojčica  uz zid

pritisne

znajući u meni ljubavi ima

za sve ljubice   djevičanske

tokom ljeta prošlih

krhka ružo moja

ostani uvijek dama

a nisi mi ni obećanje dala

samo me je tvoja čežnja

tijelom misirsnim dotakla

a si mi  ljubav poklanjala

zla se uplašila

netragom nestala




21.09.2018.

Za tvoj rođendan















Jesenji vjetrovi







Plava tuga ledom okovana



Ne plaši se

anđelu mili

jesenjih vjetrova

nisu me naučili slikati

kristalnu kuglu sjećanja

koja odlascima boli



za tvoj rođendan

naslikaću nešto krhkije

tobom bojeći plavu tugu

ledom i srebrom ću okivati

ljubav

da te mnome sjeća

obećava odlazeći

čovjek od riječi



18.09.2018.

Ja čekaću te Nevjesto moja











Onomad kada se stari hrast umori

i usnije

biće veliki snjegovi



Ne pali žigice u snijegu

mili anđelu

znam boljeće te led



Onomad kada stari hrast usnije

zaleđen od čekanja tebe nestvarne

biće raskošne zime



Ne pali svijeće u studeni

mili anđelu

naći ćeš ga u srcu svom



Onomad kada ti lahor poljubac

usred bure na usne spusti

dolazi naše vrijeme



Obuci haljinu bijelu umornu od čekanja

jedina nevjesto moja

bez straha zakorači u oblake



Ja čekaću te




15.09.2018.

Ne diraj u anđela, a duša boli















Malena



  



Ruka ljubavi







Tuga nebeska







Noćni svod







Duša nježne dobrote







Bol



Nakon vremena iza vremena

desna ruka ljubavi

nebom

pomilova lijevu

lijeva u desnoj

mnijem milošću njenom

aha kako ne

moram da zašutim

tugu da oćutim

misao ko zviježđe

srce pritišće

Uh i još jedno

nemoćno uh

a noćnim svodom riječ slazi

ne diraj u anđela

grijeh je

a duša boli

a duša boli





Stariji postovi