gradcednostizemljebozjemilosti

Dobrodošli na moj blog

07.04.2018.

Sretan i Blagoslovljen Uskrs











Svim Vjernicima  Pravoslavne vjeroispovjesti  želimo



SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS




06.04.2018.

Sretan ti rođendan Grade moj











Sretan ti rođendan Sarajevo Grade čednosti,

rođeni grade moj.



Uh ,

valja nama preko Modre rijeke bola.






Bosna zemlja Božije milosti sanja






Grad čednosti - Čežnja






Modra rijeka moje mladosti






Modra rijeka Čežnja




05.04.2018.

Logor smrti














Bosna je  zemlja Božije milosti






Sarajevo Grad čednosti






Modra rijeka sanja






Ulica prkosa



44 mjeseca , ili tačnije 1425 dana u logoru smrti se dešavale monstruozne , ljudskom umu nezamislive stvari.

Logorska statistika broji:

-14.o11 ljudskih bića ubijeno

-1601 dijete razneseno

-50 000 ljudi izmasakrirano



  Vi mislite radi se o nacitičkim konc  logorima najcrnjeg fašizma.

Varate se!

Ipak, možda pogađate?

To se dešavalo u Sarajevu , Gradu čednosti , najužasnijem svjetskom logoru smrti , a na očigled hriščana, Vatikana, SAD, EU i ostalog "demokratskog "svijeta

Svaki dan 10 ljudi je ginulo, jedno i 1/10 dijeteta razneseno, 35 ljudi ostavljeno bez udova i nade.

Sve se to dešavalo u New age vremenu na pragu trećeg milenijuma.

Zvijer projicirana iz grada, smještenog na sedam brežuljaka, se okomila na Bosnu zemlju Božije milosti i Sarajevo Grad čednost.

Zlo skupljeno na još jednu krstašku bojnu protiv iskonskog  Dobra.

Slabo im znanje, još tanja snaga.

Ne mo'š ti bolan Bosni i Sarajevu , ni Bogu milim ljudima opepeljiti.

Na današnji dan 5.Aprila/Travnja 1996., monstruozna kukavička neman je podvila repove i otperjala u guslarske vukoderine iz kojih je izmilila.

Milostivi svoja čeda štiti, a zlo vraća putima odakle dolazi, da tamo pokaže snagu.

Učinci su već uveliko  vidljivi , iako se slijepci prave nijemi i gluhi.

Ali to još nije kraj.

Čekajte vi , a čekamo i mi!

Milostivi su puti Gospoda Silnoga.



Dopisano


Prelijepe, proročke stihove uvodne pjesme - Sarajevo će biti , sve drugo će proći ,napisao je i uputio opkoljenom Sarajevu, veliki čovjek Đorđe Balašević.

Sarajlije nisu imale izbora. Uglazbili su ih i otpjevali.




03.04.2018.

Hag pesah sameah!











Svim Jevrejima iskrene čestitke povodom obilježavanja Pesaha.





02.04.2018.

ČESTIT I BLAGOSLOVLJEN USKRS












Svim vjernicima katoličke vjeroispovjesti želimo

ČESTIT  I  BLAGOSLOVLJEN  USKRS




01.04.2018.

Margita Magi Stefanović - Memento vivere











Iduće godine na ovaj dan ćeš imati 60 godina.

Lijepe godine.


Neuki će nam zamjeriti što ti nastavljamo slaviti rođendane.


A nama  je bitnije da si sa nama, jer...



Nisam te zaboravio, mila.

Ne mogu ja to.

Još uvek , te ne mogu pustiti.

I malo sam ljut na tebe,

tek toliko da stišam tugu.


Bila si malo neobazriva.

Mislila si da ljubav može sve.


Eh , nekad je mogla,

kad su anđeli hodili dunjalukom.


Ali više ne.
Sada je previše tuge

smrti

bolesti

i sve se dešava jako brzo.



Nećemo reći mogla si.

Da si mogla ne bih ovo pisao.

Neću  reći ni žao mi.

Znam da si našla smiraj.

Takav ti usud.



A za čim žaliti.

Živela si kako si voljela, ili morala.

Prebrzo!

Dok si mogla.



Bila si hrabra i ponosna.

Pokušala si,

kušala ,

sve što si mogla.

Ali , bila si sama.

Sve tvoje ljubavi su otišle pre tebe.

Osim mene.



Kasno su te našli jer tako si htela.

Znala si ,

tvoje vreme da odeš došlo je.

A moje da držim jednu kapljicu

da ne slazi iz oka,

jer ako klizne postaće Ocean

a listovi moga kalendara tužni.


****


Poklonio sam ti jednu bajku.

Znam čitala si je.

Ali meni je lakše kada je ponovo čitam ,

jer me manje boli,

odlazak tvoj ili rastanak naš,

sada već sasvom svejedno je.



****


Grlice umiru pjevajući


Rekvijum je za djevojčice, koje su umirale pjevajući i svirajući.

Neke osobe ostave duboke tragove u nama i kad ih nismo  sreli. Nesusretanje ne znači obavezno i nepoznavanje ili manje tuge zbog rastanka.

Pomislili smo da je ovaj dan kao stvoren za  za rekvijum i alelujah. 

Blagi je dan. Jedna od grlica je tog dana rođena.  Sretni smo,ali i tužni.

Sretni jer su sjećanja u toplino doma ugodna. Tužni jer neke koji bi trebali biti sa nama nisu tu.

Ni vrijeme nam ne ide na ruku.Nema snijega, sve je nekako sivo i elegično i miriše na najtužniji sevdah.

Ni ezani nisu što su nekad bili, ahtungovski zvučnici grme sa minareta.

Plavi sefardski tonovi se sve rjeđe prelivaju Gradom čednosti.

Praznici se slave iza zatvorenih vrata u praznim domovima.

Mladost je odlepršala u potrazi za "boljim" snovima .

Bosnu nam režu , kroje , hoće da je dokrajče.

Kolone izbjeglica sa orijenta , iz Svete zemlje, se vuku ka Evropi. Napuštajući jedan svijet , zbog nemani. Preplašeni ljudi kroče u nepoznato, u neki njima strani svijet.

Tuga je to ogromna, nemamo riječi, još uvijek ne možemo spoznati  razmjere izbjeglištva.

Taj neki dert , ta tuga što nebo nam u dušu unosi, nas vodi u svijet pjesme i tužni život Dženis Džoplin i Margite Magi Stefanović.

Slušamo ih i slušamo ,svih ovih godina kada nisu sa nama.

Četrdeset osam jedne i šesnaest godina druge , i nikad nam se nisu učinila drugačijom. Samo su  nježnije  i snenije postajale.

Janis nas svakom novom poslušanom pjesmom i muzikom uvodi u neka nestvarna sanjanja bola, suza, traganja, ljubavi i radosti. Uvijek je bila naš vodič u te predivne svjetove, što ih samo čarobna muzika može pružiti.

Mi smo nju i njene nebeske darove od srca prihvatali. Napustila nas je prerano ta lijepa, nježna grlica mala.

Jednom, umorna legla je da spije i zaspala i zaboravila da se probudi. Zaspala i odlepršala u neki ljepši svijet.

Otišlja je  jer je pomislila da je darovala sve što je imala pokloniti.

Jedna druga grlica,Magi su je zvali,manje poznate ali ne i manje tragična, joj se decenijama kasnije pridružila.

U svojoj samoći i jadu vakta su nas naglo napustile.

Pominjanje naših grlica predivnog muzičkog talenta  nam pozove u sjećanje jednu knjigu iz Đenisinih,  već dalekih vremena.

Knjiga se zvala : Ptice umiru pjevajući.

Mi ćemo od knjige posuditi okvir, rečenicu dvije da bi ispričali svoju priču o našim  grlicama i svim grlicama koje sličnu sudbinu dijele.



Prema jednoj aboridžanskoj  legendi u australijkim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled  grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti  je nešto najljepše što se može čuti  na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata  maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je  ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi  život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači  među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se  i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se  biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog  dragana;ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi; polagano i usporeno; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi  u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce trnjem glas se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače i još jače nabada  i nabada, trlja i trlja srce malo na veliki trn. Krvnik se ne  povlači i on je u ekstazi, već se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća iz probušenog srca izvire  pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

ni jedna bol,patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja jesam Jedinog. 

Nažalost niko osim neba  nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj. Ljudi su oglušili od one boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice.Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi ,ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme;  ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini da  žrtva malene  i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolno se plaća, ali se još ljepšim vraća.

Dženis Džoplin i Margita Stefanović Magi su bile naše malene ptičice. Naše grlica bijele , što i kad su znale da umiru pjesmu i muziku predivnu su slale i poklanjale.

Taj škripavi, promukli ječeći, unjkavi i jecajući glas  toliko kristalno čiste ljubavi i ljepote, lijepe i nježne i neuprljane još uvijek titra u našim grudima. Njen dar, njen glas  isplakan od srca, bolan i plačan je zaključan u muzičkoj sehari trajnog nebeskog testamenta.

I one neshvaćene klavijature još tragaju za svojim putanjama koje će ih odvesti do nekog srca kome je ta muzika potrebna.



26.03.2018.

Đoan Baez











Kao petnaestogodišnja djevojčica je učila o ljubavi,pjesmu i miru od djece cvijeća. Svakim damarom , svojih latino predaka, je osjećala nepravde koje tišti čitav svijet.

Rođena je January 9, 1941 Staten Island, New York, U.S.

Da li joj je kosmopolitizam jabuke, u sprezi sa latino bilom ,pomogao da oslobodi glas čežnje i prospe ga širom svijeta?

Da li je bila ponešena poetikom,iskrenošću i ljepotom mladosti, djecom cvijeća, koja je pjesmom i ljubavlju pokušala da prekine okove i lance mračnih i neljudskih svijetova koje su gradili Vatikan,SAD i Zapad?

Ili je bila samo krhka djevojčica, koju ljubav i mladost nježnog i iskrenog srca vode na puteve lutanja, sa gitarom u ruci i porukom u glasu?

Ili je bila samo grlica koja je od bijede svijeta bježala,lepršajući na krilima svojih riječi i nota?

Da, Baezova je sve to i malo više.

Djevojačko srce će jednom "pogriješiti".Zavoljeti jednog prevrtljivog Donovana ,koji će joj slomiti srce.

Dvoje se nađu pa se poslije ne nađu. Licencia poetika.

Neka ,šta se tu može.Ali Đoan je hrabra djevojka.

Jedno slomljeno srce nosi mnogo sanja ,poezije i muzike.Mnogo ljubavi i čežnje u srcu : A to je mnogo sreće za čitav život.Boli ta sreća,itekako boli,ali je potrebna da bi se bol o nekim drugim stvarima, prenijela tamo gdje je potrebna.

Plakala je i vrištala za narod Vijetnama,Afrike,Amerika i cijelog svijeta.

U pjesmi se družila sa Komandantom Će Gevarom ,osjećajući da je njegova borba i žrtva pravedna.Mi bi dodali i smrt besmislena.Ko se sada sjeća Će Gevare.Nešto preživjelih savremenika,po koje obijeljelo blesavo dijete cvijeća i pjesama koje se u narodu Amerika pjevaju.

Aprila 1993. Joan Baez je dolepršala u samo grotlo pakla, gdje se smjestilo Sveto Sarajevo Grad čednosti , Bosne zemlje Božije milosti da bar na tren podijeli patnju jednog naroda koji je trebao nestati.

Bila je prva od poznatih svjetskih ličnosti koja je to učinila.Ponukala je druga da učine isto.

Licemjerni zapadnjaci su joj navukli zaštitni prsluk.

Gospođice Baez vas su tada varali.

U Sarajevu i Bosni u to vrijeme se niko,ničim nije mogao zaštititi od snajpera i granata bezumnih agresora ,koji su sami za sebe tvrdili da su veliki srbi.

Neki drugi neuki,oni koji su se ispod mindera i u podrumima krili , ničim provocirani su rekli :

-Došla je da se promovira.

Gdje im je pamet?

Svjetska diva od pedeset dvije godine, sa stotinama miliona prodatih ploča,hiljadama koncerata i nebrojeno mnogo pjesama ,dolazi glavu stavljati u ralje pakla,da bi povećala tiraž za par primjeraka.

Idite,boni, pa se liječite.

Žena je došla da zaplače.Da se isplače ,da se izgrli i izuljubi,da se poklponi senima ubijenih i hrabrošću živih.

I zapjeva:

Ima neka tajna veza Sarajevo ljubavi moja.

Hvala ti za posjet u tim teškim trenucima . I za sve ostalo grlice naša.

Za Nadu,ljubav i vjeru u Jedinog Milosnog koje si nam nosila kada bi se mi ratom zabavili .

Tebi koja si imala toliko mnogo plemenitog dara i glasa da ljudskost i ljubav slaviš , želimo mnogo godina pjevanja,o nama i sa nama i o našem turobnom,ali prelijepom svijetu.

Dobro nam došla , kapije našeg grada i naša srca su ti širom otvoreni.





24.03.2018.

Stađuni , stađuni naši














Jesenja fantazija






Jesenji opus I






Ah , to proljeće






Proljetni opus II






Svileno ljeto






Ljetni opus II






Zima






Zimski opus II



Lijep je,proljetni sunčani dan. Zima došla na svoje. Biće i kiše, u planinskim predjelima i snijega.Čini se, sve se pobrkalo.

Mi volimo sva godišnja doba i kada su ona u svom elemntu.Ali nama naopakim kaki jesmo, svejedno koji je vakat i zato ćemo malo lamentirati o birvaktile stađunima.



Recimo, ko je vidio jesen a da u njemu jagode blistaju ,a ljubičice nježnošću mirišu krajolike.

Jesen je da jabuke i kruške zriju. Nekada je bilo da njen dragi ide u armiju.To je značilo čim se vrne eto svadbe,eto takarli dana opet u neku jesen. Jer jeseni su za svadbe, i tako to. Za duboko oranje. I brazde. I sve što uz svadbe ide. Kaže Sveta knjiga: vaša žena je vaša njiva. Mi dodajemo i voli duboko oranje. Kako neće voljeti. To je osnov plodnosti i života.



Proljeća su za buđenje života i cvijeće sve je , u beharima i mirisima. Dunjaluk oživi i sve se uzbiba. Arija miriše na ljubav. I povjetarci donesu tu čuvenu, jedinstvenu, veličanstvenu , uglavnom neponovljivu ljubav. Bude i bolnih. Neka , ako nema boli znači nije se ni voljelo.



O ljetu se sanja, jer trava je narasla, miris pokošenog sijena je tu, da se valja u njemu i kupa u suncu. A ono sunce i valjanje? Pa udari sunčanica počesto. I zaboravi se insan.A kad se zaboravi, eto novog života. Ne odmah. Ima određeni vremenski period kroz koji i priroda i insanka postaju bremeniti.

A šta ste vi mislili, sunce vas mlatne u čelenku, vi se zaboraviti i da nema poslijedica. Ne mere to tako. A poslijedice su lijepe i željene. Neke i nisu. Na prvi mah, ali se prigrle. Djeca su najljepše i najnježnije u ljudskim životima. Čedna i bijela kao zima.

A i ta zima. Hladna je i lijepa. Tjera čovjeka da se grli i stišće, da se zagrije. A kada se zagrijava krv uzavrije i onda zna se ,šta je raditi da se insan malo rashladi.Igrati se kamare.Znate ono , treba posteljinu na kamaru, pa u seharu. A kamara ima raznih i uzdisajnih.Te dušeci, te šilteti , te svilene plahte, minderluci ,a napose i meki jastuci. Jer ako je zima, treba grijanje pojačati.Najlakše jastučenjem, a mere i dušečenjem. O kako je to zabavno , da samo znate , a i … (Neki drugi put.)

Lijepi nam ovi stađuni, svaki. A ljudi izvoljevaju.

Neko voli ovo , drugi bi ono godišnje doba.

U nekim – u zemlju propadaju, neka , jopet , mrze i najrađe bi da ih nije.



A ljubav gospodo?

A grijanje i veljanje?

Šta sa pupanjem i bibanjem?

Šta sa zrenjem i dubokim oranjem?

Vi bi i to da preskiočite sa godišnjim dobom koji ne volite.

Mislimo da niste svjesni šta ne volite.



Što bi poete rekle:

Mnogo toga nije volio, pa je zaboravio vrbopuc.



U Prevodu:

Samo jednom se živi, a vrba svako malo puca.

i

Takarli nam bili svi stađuni.




22.03.2018.

Bosna zemlja Božije milosti - Galerija u 14 02 / Sjećanje





Bosna zemlja Božije milosti – Galerija u 14 02 BY ADMIN 1. NOVEMBRA 2016. GALERIJA U 14 02, GALERIJE








Bijela dama



Tako jednostavno


Tako jednostavno






Proljeće






Molitva za ljubav



Roze proljeće


Roze proljeće



Proljeće u žutom


Proljeće u žutom



nestasne-igre-zaljubljenih


Nestašne igre zeljubljenih



Proljetni bluz


Proljetni bluz



**

Ona je tako lijepa

kao proljetni san

ona je tako snena

kao prohujali dan

ona je jedna čežnja

prelijepe sjene dah

njene je kapi oprao

nestvarne kiše trag

od tada gordo lutam

zaboravu nestašno sam




21.03.2018.

Nad starim mostom lebdi sveti čempres











Nad Starim mostom

mjesečinom osrebrenim

bdije sveti čempres

izdanak aleje ponosa

tananog dunjaluka

kruneći krhko sjeme

zapretene čednosti

plavetnom iskonu

Modre rijeke

da priča i raznosi

valima tuge i besmrtnosti

uspavane ljudskosti

starije od ćuprije

na putu do vječnosti





Stariji postovi