gradcednostizemljebozjemilosti

Dobrodošli na moj blog

13.02.2018.

Djevice











Rezultat slika za Horoskop



Najnepodnošljiviji horoskopski znak su Djevice.

Tako odredio mag Nostradamus.

Da li mu triba virovati?

Ko mu je do sada vjerujovao vjerovaće mu i pošljen.

Ko ga nije šljivio, neće se popišmaniti.

Za djevice on reče:

Hladne, lukave, proračunate,manipulatorke, stisnute, koja će vam mozak smotati u čvor .


Ovo stisnute, nije pojasnio.


Srtisnute gore, dole , takulinu, svome ili vašem, svojoj ili njegovoj recimo kupki, ili džid-midžici…Ma nije boni ni sankanje ,ni džiu-džica.

Vi k'o bekan u djevičanskim ljubičicama, a ona nožekan u leđa, prevarom za ginisove antologije , koji će učiniti da mislite da ste im oko uzjenici , jedini na svijetu, a onda će otperjati uz zakletvu da ste vi krivi i izdati vas na najgori mogući način.

I u glavi i u srcu stalno kalkuliraju mislima i emocijama. Ako se ne uklapate u ono što im je cilj, držat će vas kraj sebe neko vrijeme dok vas ne iscijede, a onda otrati noge, odbaciti kao istrošeni , beskorisni upaljač i okrenuti se prilikama koje više obećavaju.

Nostradamus vejruje ( nije zvanično napisao, ali kuloari su vjerodostojni) da ih nakon vremene život dobro natakari.

Perfidne. lažljivice i kritičari svega što postoji, one se ne svađaju više od janjeta i ne glasaju jače od siktanja zmije, već vas cinizmom kao skalpelom mezete , tačno tamo gdje vas boli. Pametnice su to, jer su vas, naravno, prije toga do gola slikali.


**


Take su vam djevice.

K'o da nisu junferice.

A vaskoliki dunjalak se fura na njih.

I natakare se. Obavezno.

A nisu ni okusili.

Šta?


Ne znate!

Joj, blećaka majko mila.


Šerbe , boni.

Šerbe.

Još vam i to trebamo slikati.

E, ne mere.


Bolje nam je odit za kreposnicama .

Ili se kaže krijeposnicama.

Ono prvo malo tukne.

Ovo drugo miriše na raskorak.

A raskorak je kod svake žene lagan i blagodatan.

To je ono kada noge vise u zraku, a one nestabilne,

pa se često zavale, što sa namjerom, što sa voljom.

Nenamjera?

Đes’ ba to vidio.

Slučajnost?

Ma ko bi pametan u razgrnutim nogama vidio slučajnost.

I sada će nam neko prihelvetit seksizam ili feminizam.

E neće, vala, nsms neće,ni slučajno, jer imamo tuš zaključak:

Al’ džab džabe insanima pričati.K'o hajvani ,samo njuhom misle.

Svaka sličnost sa stvarnim djevica je slučajna i upitna?

O djevcima nemamo šta zboriti.Junfer je uvijek jungfer.Što znači : mlad i zelen,uglavnom hadum , a i "fer". Ne bi taj žensko tako , da mu život od toga visi na…




12.02.2018.

Biseri bjelavskih mahala 145.-150.






145* Dosta pljačke i šupljanja, u zatvor sa lopovima, vrišti gladni narod.Svi se prave da ne  znaju kome je rečeno, i svi se raduju : nama garant nije.


146*Valeri su kao i žene.Oslikavaju nečiji život.Što ih je više, to je život bio vredniji življenja.


147*Ima i onih koji bacaju kamenje i riječi na insane. A ne bi trebali. Barem ne prvi. Mogo bi se kamen vrnut.


148*Eto ,četnici se ne briju. Nisu ni krstaši. ni ISIS. Ni Kaida. Ni Marks i Engels. I onaj Darvin što je od majmuna nasto, ni on se nije brijo. Ni većina katila i nevjernika.Što bi poete rekle:Joj grdoba majko moja.U prevodu:-Nalet ih bilo.


149*Dani postaju sve kraći.Životni vijek duži, a moral sve plići.


150*U bosanskom braku uloge su propisno podijeljene.Ženi kuhinja i djeca.Muškarcu kafana i ljubavnice.




11.02.2018.

Lepa Radić - Zaboravljena heroina











Najmlađi heroj Jugoslavije Lepa Radić ,imala je 17 godina kada je fašistička zvijer objesila.

Bilo je 11.Februara/Veljače 1943. Prije tačno 75 godina.

Poslije tri dana mučenja , bez cipela, u vunenim čarapama, na velikoj hladnoći,ruku vezanih telefonskim kablom , njemački dželat je stavio uže oko djetinjeg vrata.

Naša heroina se nije ničega plašila. Ni smrti !

U času vješanja , lijepa Djevojčica je . vrlo mirnim , sabranim glasom  prozborila i nama poruku poslala ,   a mi je prigrlili:

„Bori se narode,za svoju slobodu ,ne daj se zlikovcima u ruku. Mene neka ubiju ,imaće ko da me sveti...“

„Ja nisam izdajnik svoga naroda...“


Umilni djevojački glas je prekinula grobna tišina.


Izvještaj o egzekuciji:

„...Banditkinja , obješena u Bosanskoj Krupi ,pokazala neviđen inat...“


Dijete ,boni ,dijete!

Kako vam nije grehota. To je samo mila djevojčica koja je voljela svoju zemlju , kakva banditkinja. Monstrumi; putnici za pakao , zar ste slijepi, to je samo Goluždravo tiće .

Pedeset godina poslije i nas su pritisle zvijeri, lažu da su iz njenog naroda. Nisu.Dobrota i zlo ne može doći od istog naroda.To su izrodi.

Nas nisu vješali,nas su klali drvosječkim sjekirama, umlaćivali macolama ...

Nismao se plašili, znali smo i nas ima ko da sveti.


Što ti je kob!


Njemački zlotvor koji je namakao omču pao je u Zagrebu na Savskoj cesti. Karma mu nije dozvolila da se u izvoru zla hvali svojim „junaštvom“.

Tako to biva sa svakim zločincem. Kad - tad stiže naplata dijela, čak i u generacijama koja slijede.Nebeski zakon.

Bezvremena , prelijepa Bosanka, neopravdano  zaboravljena Partizanka, rođena je 19.Decembra/Prosinca 1925. u Bosni ,zemlji Božije milosti , u selu Gašnici kraj Bosanske Gradiške.




10.02.2018.

Grlice umiru pjevajući











Prema jednoj aboridžanskoj legendi u australijskim prostranstvima postoji prelijepa, nježna, malena ptica čija ženka zapoje samo jednom u svom kratkom životu.

Ona ima perje duginih boja i izgled grlice. Oko vrata joj nizovi od tri prstena. Jedan je safir plavi, drugi je rubin crveni , a treći iskričavi, brilijant prozračni.

Glas koji pusti je nešto najljepše što se može čuti na ovom dunjaluku.

Nagovještaj krajnjih sahata , maloj ženkici udahne nagon za pjesmom.

Prelijepo stvorenjce se uznemiri, usplahiri i svo zadrhti. Tada napušta svoje gnijezdo i leti i leti, i drhti i drhti, i jeca i jeca; ali još uvijek ne pjeva. Ona traži drvo sa najviše trnja , sve dok je ne pozove onaj koji će joj pomoći da dostojno završi život.

Pronašavši drvo smrti , krhkost se uvlači među njegove isprepletene bodljikave grane, provlači se i traga za najvisočijim i najsnažnijim krvnikom. Provlačeći se biva sva izbodena i izranjavana , ona ne obraća pažnju , već se nazadrživo provlači jer ide u susret ka poslijednjem ljubavniku.

Kada dođe do samrtnog dragana ; ona ga nježno kljucne ko ljubavnica snena i polako se namješta na njegov oštri vrh. Iako je spremna za poslijednji čin ptičica još ne pjeva, kao da oklijeva. Međutim to je samo privid jer ona zna svoj usud.

U predjelu grudi gdje ustreptalo srce bezumno kuca i ludi ; polagano i usporeno ; sasvim polako i još usporenije; počinje da se nabada na oštrinu najvišeg trna. Tak kad osjeti prvu bol, kada prva kap krvi padne na hudo trnje ona počinje da pjeva.

Drugo trnje , poprskano krvlju, kao opečeno; se povlači i pravi prostor malenoj jer ona ga treba. Želi u bušna pluća što više vazduha da usisava, za što više boli koja joj pomaže da pusti pjesmu ka nebesima.

Nastavlja da upija trn u svoje tijelo i ljubavnik njen joj dolazi do srca.

Sad je sve lakše i bolnije i njemu i njoj.

Njemu je bolno , jer ljepšu i krhkiju ljubavnicu nije i više nikad neće imati. Lakše što ga ništa ne sprečava da se skroz zarije u maleno srce. Ipak to je njegov posao, posao krvnika, a i kasno je za predomisliti se.

Njoj je lakše jer je pri kraju puta i sada će moći osloboditi puni sjaj i ljepotu poja . Bolnije, jer će to trajati tako nježeno kratko da se nebo neće moći nauživati te ljepote.

Dok probija srce glas joj se pjačava , postaje i bolniji i nježniji ; ona se jače, i još jače nabada i nabada, trlja , i trlja srce malo , na veliki trn. Krvnik se ne povlači i on je u ekstazi, on se predusretljivo predaje i srce do kraja probada.

Ona još ne umire jer srce još titra i polako, sasvim polako počinje da se gasi. Svjesna da umire ona pogledava ka nebu i poslijednja joj je želja da se tići njeni na vrijeme izlegu.

Takve su majke.

Umirući bol je prejak i nepodnošljiv. Iz grla , iz bušnih pluća , iz probušenog srca izvire pjesma ljepša od bilo kjoje znane. Samo joj poj nebeskih putanja i maglica ravan.

Taj poslijednji poj malenog bića je alelujah njenom Stvoritelju.

Pojem nam poručuje ;

Ni jedna bol, patnja i žrtva nije velika kada se slavi Ljubav i Milost Ja Jesam Jedinog.

Nažalost, niko osim neba nikad nije čuo taj vrisak, tu bol , taj vapijući jecaj.

Ljudi su oglušili od silne boli i krvi koje rade.

Tako ,bez svjedoka umiru i naše grlice. Niko da čuje njihov bol i vapaj izgubljene duše. A samo malo , sasvim malo ljubavi , ljudskosti su htjele iskamčiti.

Zato je svijet; uskraćen za te nježnosti, tuge i pjesme; ogrubio i u zlo se uputio.

Ljepote pjesme čini , da žrtva malene i nije prevelika , jer Stvoritelj Milosrdni sa neba je raznježeno gleda i šalje joj anđele u susret, da je povedu u njegove rajske bašte, kraj njegovih dvore.

Sve što je lijepo skupo je i bolnm se plaća, ali se još ljepšim vraća.



**



In Memoriam svim Grlicama koje su usnile pjevajući i sanjajući o ljubavi.



09.02.2018.

Preklane nevinosti











Stađun za stađunom boli nas

živa nevinost zakovrnutih očiju

pogleda tužnog put beharli nebo

bekani preklanog grla bleje



potoci krvi gradom

crvenim bujicama klize

vjerski objed je na stranu položen

siti oholo grad krvlju boje



nesreću priziva pomor janjadi

želja je Neba gladnoga nahraniti

nije dobro javno krv puštati

već tajno milostinju  dijeliti




04.02.2018.

Prever









Jesnje lišće / Mrtvo lišće



Oh, željela bih da se uvek sećam

Srećnih dana naše ljubavi

Tada je život bio mnogo lepši

I sunce blistavije bilo no danas.

Jesenje/Mrtvo/ lišće slaže se po zemlji

Jesenje/Mrtvo/ lišće slaže se po zemlji

Sjećanja i kajanja

Hladni vjetar ih odnosi

Sve zajedno u noć zaborava



To je pjesma koja nas podsjeća,

ti, koji si me volio

I ja koja sam te voljela

I mi smo živjeli oboje zajedno,

Ti koji si me bolio

ti koji me voliš,

i ja koja sam te voljela

Ali život razdvaja one

One koji su se mnogo voleli.

O, sasvim polako i bez šuma

More briše tragove po pesku

Koraka razišlih se ljubavnika.



04.02.1900.-Rođen francuski pisac Žak Anri Mari Prever, nazvan "pjesnik Pariza". Počeo je pod uticajem nadrealista, ali je vremenom izgradio originalan izraz jednostavne i sažete forme. Njegovu poeziju karakterišu revolt, mladalački cinizam, ismijevanje autoriteta. Napisao je više poetskih scenarija, možda najljepših u francuskoj kinematografiji, za filmove režisera Marsela Karnea "Obala u magli", "Hotel Sjever", "Dan se rađa", "LJubavnici iz Verone", "Djeca raja", "Vrata noći". Djela: zbirke pjesama "Riječi", "Veliki proljećni bal", "Kiša i lijepo vrijeme".


Prever, je umro 11.04.1977.


Tako nam kroničari bilježe jednog od najvećih lirika dvadesetog vijeka.

Mi ga prozvali vjesnikom proljeća, jer malo ko je o ljubavi znao pisati tako jednostavno, pučanski, prirodno ,kao da je ona samo proljeće.

Mi ćemo dodati jeoš par hroničarskih rečenica o Preveru.

1925.godine Žak Prever se venčao sa prijateljicom iz detinjstva Simon Dijen. To je ona djevojčica Barbara, koju je morao pitati da li se sjeća ,kako je kiša neprekidno padala.

Od 1930, zajedno sa mlađim bratom, filmskim režiserom - Pjerom, radio je na realizaciji nekoliko filmova, kao glumac, asistent i scenarista. Tridesetih godina Prever je počeo da piše i za kabaree, kafe-teatre i avangardne pozorišne trupe: kraće drame, monologe, horske recitale i šansone.

Žao nam je što biografi nisu zapamtili više detalja o ženama njegovog života.Nije bitno da li su priče vesele ili tužne,one su dio njegovog života.

Jacqueline Laurent,mlada i prelijepa glumica i dražesna Claudy Carter, su mali predah do Janine Loris koju 1943. godine ženi da bi se 1946. rodila se Mišel, kći Žaka i Žanine Prever.



Žene su žene kaže Prever.

One su takave kakve su.Cvjetne,blistave,nježne,ljubomorne zaljubljene, sanjalice,mirisne,vesele,rasplakane,raskošne,ljubavnice ,majke,žene sa pločnika...

Šta se može, kroničari nisu ljudi sa damarima.Isto kao i kritičari.Oni samo bilježe šture podatke i fabule.Da su kritičari bilo kakvi poznavaoci umjetnosti ,ne bi se bavili kritikom,radili bi umjetnost.

Kritičari će vam za Prevera reći da je nadrealista, egzistencijalista, realista,pa čak i futurista i kubista...zaboravljajući da se on svemu njihovom , pa i svima njima rugao.

Sa nepunih dvadeset godine je sve te pravce gurnuo u stranu,pride još i jednoliki aleksandrinac ili rimu,prezirući deklamatorskeske tenzije.

Nadrealiste će ismijati.

Egzistencijalistima i njihovom šupljoglavom papi Sartru će dati nogu.

Realiste će slati da mu kupuju cigarete.

Pikaso i Dali ga nisu zanimali, jer su se u ime avangardnosti isuviše udaljili od života ,ne prepoznavajući ga i karikaturalno se odnositi prema njemu.Pikasu će pokloniti jabuku za doručak.

On je bio dobar,miran i tih čovjek,koji nije patio od glamura. Glamur se išao njemu pokloniti. Dolazili su sineasti da iskamče njegove riječi. Libreta za najpoetičnije francuske francuske filmove tog doba je pisao upravo on, Žak Prever.

Nije imao ni sedamnaest godina kada su ga poslali da ubija.

Koga će ti, bolan ,poeta ubiti.Stajaće na pustopoljini,gledati metke kako mu pored lica,pored srca zuje ali pucati neće. Njegovo oružje su riječi.Priznao je ni jednog metka nije opalio.Remark koji je imao tek dvije godine više, mu ,sa druge strane ,nije uzvratio.Poeta da kidiše na poetu, na čovjeka?Ne ide to.

Vidjeće i zapamtiće Prever i Remark mnogo smrti.I pisati o njoj i beznađu koja poslije rata slijedi.Preziraće crkve i poretke ,streljaće njihove glavešine i žbirove , na svakom koraku i ići dalje uspravne glave.

Zbog onih dobrih,običnih ljudi pričaće jednostavnim rijećima o onome što su vidjeli,voljeli ili željeli vidjeti i voljeti.Rane su privremeno zacijelile i vrijeme je da pustimo Remarka da radi.Proza je obimnija i tu ima mnogo više posla.

Vrativši se iz rata Prever više nije bio dijete i nije mu bilo do pozerskih šupljanja nadrealista ,egzistencijalista,dadaista i inih ista.On će u pero smotati dah trenutka i prenijeti ga bojama koje istinitu poeziju boje.

Prever se okovati ljubav,poklanjati ružu za jedan dan,a tu ljubav,tako silnu,tako nježnu,tako očajnu, zauvijek. Neće se stidjeti da voli starice koje sa uvelim cvijećem čekaju pobjednike.

On će vidjeti djecu da se vole stojeći,čekajući da bjele grudi postanu podatne, dok puževi idu na pogreb.

Odjednom počinju detalje Preverovih slika gurati u šansone.Mnogi kažu da se francuska šansona, zahvaljujući pitkosti Preverove poezije preporodila i procvjetala.

Pariz i Sena su bili Preverov život.U Parizu su pločnici malo drugačiji. Tamo se djevojčice podaju za su,za koricu hljeba.

Da li je na Pigalu susretao trinaestogodišnju Pjaf.Možda su se u prolazu okrznuli.Ali on je već postajao bard kojeg su napuštale ratne more,a ona je tek za tri godine trebala da izgubi malenu Marselu.

Petnaestak godina kasnije Vrapčić će pjevati njegovo Uvelo lišće.I Iv montan,Žilijet Greko,Barbara Strisend,stotine njih i nezaboravna Paula Cole.

Koliko je tu ,uz Senu, uglova,fenjera ,kaldrme,ptica i ljudi koji bezglavo srljaju.A bome se i ljube,i vole, i još mnogo više od toga. Mnogo više nego što on to može u svoje pjesme kanonizirati.Nije želio da čitaoce pretvori u voajere,već samo u ljubitelje istine, ljepote i ljubavi.

Nekad bi se ulijenio.Sjeo bi u neki bircuz,takve je kafe'e najviše volio, napose one u ulici Kanal sv.Martina,pijuckao i gledao golubice i golubove kako se takare i kako im perje leti.

Nije se stidio.Zašto bi?

On je pjesnik cvijeća,proljeća i ljubavi.Majstor jednostavnosti i trenutka.

Kao vrsni fotograf , zaledi sliku i pjeva o njoj.Na čitaocu je kako će i koliko će od te slike primiti u svoje bilo.

Uvijek će se zaboravljati da je on poeta kakvog Francuska nikad nije imala.

Bio je sretnik koji je preživio jedan rat.Zna preživjet će i drugi,ali neće prestajati da piše o živom pjesku,jutarnjem doručku,jeseni ili lijepom vremenu mladosti.Malo je francuskih pjesnika potrošilo mastila i riječi kao Prever.

Neke od tih pjesnika volimo,neke podnosimo,a neke ne zarezujemo.Sve zavisi od raspoloženja.

Za Prevera vam ne treba raspoloženje.Treba vam minut slobodnog vremena.Taj minut će se pretvoriti u bujicu slika koje mogu trajati satima.

Eto ,to vam je Prever koji će se narugati i smrti phevajući o lijepom životu,ali normalno, neće moći pobjeći od nje.

Ironija , umro je daleko od Pariza bez kojeg nije mogao disati.Ali ,kažu da je pročistio pluća i umro srećan udišući vazduh Bretanje,vazduh djedova.



Lijepi život

Kada je život završio igru

Smrt sve postavlja na svoje mjesto



Život se zabavlja čitavog trajanja

dok Smrt uređuje kuću

bez obzira na prašinu

koju sakriva pod prostiračem

Toliko ima lijepih stvari

koje ona zaboravlja.



03.02.2018.

BL RISING FEST





BL RISING FEST – humanitarni festival underground muzike







 
03.02.2018.

Prvi humanitarni festival underground muzike - BL Rising Fest 1.,2.,3. mart



Posljednjih godina Banjaluka, ali i drugi gradovi u državi su tanki sa metal svirkama i festivalima, pogotovo kada se radi o domaćim, lokalnim bendovima. Međutim, nešto se mijenja. Za tačno mjesec dana, tačnije 1., 2. i 3. marta biće festival underground muzike „BL Rising Fest“. Radi se o trodnevnom festvalu koji će se održati u već dobro poznatom banjalučkom City Pub-u. Na festivalu će učestvovati 12 bendova od kojih je 11 iz Banja Luke, a jedan iz Prijedora.

Pored podrške autorskim bendovima, ovaj festival će biti i humanitarne prirode, pa će tako sav prihod od prodaje ulaznica ići u humanitarne svrhe.

Kako organizatori navode, nisu mogli više da sjede skrštenih ruku i gledaju, iz dana u dan, sve veći broj socijalno ugroženih, jer je na ulicama nemoguće izbjeći nesrećne ljude koji kopaju po kontejnerima, kako bi obezbijedili egzistenciju. Plan je da BL Rising Fest ima određeni kontinuitet i kako tvrde, uvijek će biti humanitarnog karaktera. S druge stane svjedoci smo kulturne dekadencije, tjeranja umjetnika u ćošak i gušenja onog pokretačkog bunta u mladim ljudima, koji ih tjera na pozitivne promjene i stvaralaštvo. BL Rising Festom žele da daju primjer i poruče da svaka osoba treba da shvati da niko neće ništa promijeniti, dok sami ne uzmu stvar u svoje ruke.

Podsjećam da je posljednja metal svirka bila u decembru 2017. godine u istom lokalu, a u svrhu promocije prvog albuma thrash metal benda Cornix. Prije toga je u martu nastupalo 7 bendova. Dakle, predstojeći fest je značajan i svojim obimom i nastojanjem za održavanjem kontinuiteta. Da ovo ne bi bila jedna strogo banjalučka priča, te da bi dobila jedan širi i jači karakter, tu su i bendovi iz drugih gradova. Odlična prilika za građenje scene, upoznavanje, saradnju i podršku. Ne postoji drugačiji način.

Moram napomenuti da ovo nije prvi put da su pripadnici alternativne skupine supkulture pokazali svoju humanost. Možda ovakvi događaji umanje stereotipe koji u našem društvu još uvijek žive, a koje o njima gaje neupućeni ljudi, koji se možda samo boje nečeg što je „drugačije“.

Organizatori žele da se zahvale svim bendovima koji će nastupati te tri večeri i svima koji su pomogli u organizaciji. Napominju da je interesovanje bendova bilo veliko, jer su se pojedini sami javljali kada su načuli o festu dok je još bio samo u obliku ideje. Žale što nije bilo prostora i mogućnosti da svi zainteresovani bendovi nastupe na prvom BL Rising Festu, što je još samo jedan od podsticaja da se nastavi sa ovom pričom, kako niko ne bi bio zapostavljen. Trenutno su u potrazi za sponzorima, kako bi mogli pokriti troškove, kako bi sav novac od prodanih karata otišao u humanitarne svrhe.

Da se izbjegne stara, svima poznata, priča „piti pivo vani i ne ulaziti na svirku“ organizatori su se pobrinuli da cijene karata budu povoljne. Cijena ulaznice za sva tri dana je 10 KM, dok je za jedno veče 5 KM.


Bendovi koji će nastupati su:


ČETVRTAK 01.03.

MultiCultus // progressive rock

Aberdar // alternative rock

Pod Pritiskom // hard rock/metal/grunge

Alatka // heavy metal


PETAK 02.03.

Darth Vutrax // atmospheric dark horror ambient

My Last Suicide // melodic death metal

Logic Sistem Disorder // system metal

Degenek // nuclear thrash metal


SUBOTA 03.03.

Benefit // groove metal

Cornix // thrash metal

Futurephobia (PD/SM) // thrash metal

Odium Malum // raw black/death metal



Dođite i podržite!



  ** Autor: Danko Kuzmanović
02.02.2018.

Svako sanjivog jutra tragam za čarolijom











Svakog sanjivog jutra tragam za čarolijom

Zaprepašten koliko toga malo znam

A zorno volio slušao i gledao

ljubio svakim trenom upijao

neupoznate ljepote Božije milosti



Ni mi žal nesuđenog

Još lebdim ka zvijezdama

Mnogo toga me ljubavlju milovalo

Ponekad se djetinje mahnitalo

Pođeđe bolom spotaklo



I dalje brodim dunjalukom

Uspravan u Božijoj dobroti

Zahvalan darivanoj ljepoti

U raskoši

Krasotica srca moga



Oh Bože mili

Kada pokleknem

Samo dozvoli da ti se zahvalim

Srcem punim ljubavi

Oprosti mi pramajkine grijehe



**



Prevod

Pjesme Spente Le Stelle - uznesene čarolijom čudesnog soprana Emma Shapplin



Ugasio je zvijezde



Ovo srce te je izgubilo

zbog jedne opsjene

Ovo srce izdao si

Mrzjeti vise,ne mogu!

Moj glas, slušaj

Boli te...ili ne?

Ti nestaješ

I ja,luda,cekam te!



Zaboravi ...

Ili više ne živi

Sada, spasi me ...

Noći... noći ... noći ...

Ah! ...



Ugasio je zvijezde

Blijedom mjesečevom zrakom

Ljubav plače

Pokreće se kao odlazeći val

Prazanina, noć

I nada kratko traje

Sada gorak krik navire

Jedno je srce ranjeno, srce očajno



Znači bježiš

Snovi su prazni

Znači nestaješ

U kratkom vrtlogu



Zaboravi ...

Ili više ne živi

Sada, spas me ...

Noći... noći ... noći ...

Ah! ...



Ugasio je zvijezde

Blijedom mjesečevom zrakom

Ljubav plače

Pokreće se kao odlazeći val

Praznina , noć

I nada kratko traje

Sada gorak krik navire

Jedno je srce ranjeno, srce očajno




31.01.2018.

Poeta nema u koga pucati










Poeta je poprilično nježan

uvijek u najboljim godinama

kada mu Grad Čednosti

okovaše

granatama i smrću

srbaljskog bjesnila



Slikar naivno gleda

iskru snajpera u svojoj zjenici

kleknu moleći se

nemojte

dolje su djeca cvijeće i proljeće



zapjenušana zvijer krvavih očiju

nastavi maloumni nagon

kosovskih gusala da prazni

mahom nestajući

djecu cvijeće i proljeće



šta će

nemoćno slijegnu ramenima

stade na branik

od snova

a rekoše mu dobrostivo

ubij da ne budeš ubijen



poeta ljubavi muči

duša mu krvari

koga će ti

bolan

slikar života ubiti



stoji na pustopoljini smrti

gleda granate kako mu pored lica

pored srca ranjenog zuje

vrište

ali on ne

pucati neće

kud puklo da puklo



poeta života stisne zube

um je sleđen

na koga će ti

bolan

slikar ljubavi pucati



čuti u nišanu

jadnika preplašenog

zverinje što zavede

a kod kuće ima istu bol

djecu cvijeće i proljeće



prst se ne koči

oroz ne treperi

grozota muči

metak se ne raduje

puška je spuštena

nema se u koga boni pucati



Nebo se smješi



22.01.2018.

Milena Gašić 23.10.1955.-15.1.2018. / Oči pune sna










>


Očima punih  sna  u osmjehu anđeoskom

samo prhnu

Ona - Milena

skoro pa moja generacija

nenadano

umorom davanja  napukla

neukošću vjernika začuđena

u ljepoti djetinjoj usni

da se odmora

tamo gdje za ljubav nema granica

a čedne se  duše milošću nebeskom darivaju






Stariji postovi