gradcednostizemljebozjemilosti

Dobrodošli na moj blog

24.04.2017.

Galerija Bosna zemlja Božije milosti u 13 01 23. Aprila / Travnja 2017.




http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34893


23.04.2017.

Galerija u 08 29 / 24.Aprila 7 Travnja 2017







http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34880




23.04.2017.

Pred ponoćna Galerija 22. Aprila/ Travnja 2017.






http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34845



22.04.2017.

Pred ponoćna Galerija 20. Aprila/ Travnja 2017.







http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34762



20.04.2017.

Pred ponoćna Galerija 19. Aprila/ Travnja 2017.







http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34717

19.04.2017.

Balada : Aišino se srce krši a Eso samo muči















Telefon zvoni.

Vijest je tu, bolje da nije.

Nikako nije dobra.


Napolju Sunce razvalilo osmjeh ,

koji nas podsjeća na lice našeg prijatelja

Ese Mrakovića,

kada ulicama našeg grada brodi i misli

lijep je ovaj grad.


Da li je pritom mislio na grlice

koje mu ispred očiju migolje ,

ili sjaj Grada čednosti ,

nismo ga nikad pitali.


Nije bilo potrebe.


U Sarajevu se ništa ne dešava,

a da to tako nije zapisano.


A zapisano je,

da ovo jutro Eso ne ugleda,

niti vidi koliko ono nalikuje na njega.


Rekoše nam

Ljudina se osjećala umorno

odlučio da usnije i odleti sa ždralovima.


Mi nismo nikako pametni

kako da odimo

njegovoj Aiši

kažemo joj tek tako

Eso otišo i nema se namjeru vrnuti.


Ne ne bi dobro prošli,

zasigurmo.


Ne bi ni Eso,

samo da ga može dokučiti.


Mlatnula bi ga ,uh, ne zna čime,

ali bi ga zasigurno odalamila

tako da ga zaboli, onako kako nju sada boli.


Mlatnula bi ga, uh , ne zna čime,

ali zasigirno bi ga zveknula

tako da vidi sve Zvijezde nebeske,

onako kako njoj u glavi bol iskri.


Mlatnula bi ga tako , bilo čime,

zasigurno bi ga heknula, iz sve snage

da mu na pamet ne bi palo da je ostavlja

i da joj srce krši.


A opet, i ne bi.

To iz nje izvire ljutnja

za ovu nepodnošljivu izdaju.


Da može da ga dokuči,

samo bi ga zagrlila ,

čvrsto jako

. cjelov koji mu dala,

nije znala da će joj se iskrasti,

tako naglo, bez pozdrava.


A bio je uvijek pažljiv i obziran.

I kao muž i otac. I kao čovjek.

Ljudina.


Kad samo pomisli,

šest decenija proletiše kao leptira let.


Joj , Bože mili , misli Aiša...


Bilo nam je tako lijepo,

da vam ne mogu opisati kako.


Znate ono kad se dvoje mladih zagledaju,

a srca im ustreptala ko proljeće što se budi,

obliveno raskošima uzbibane mladosti.


E takav nam je vas život bio.

I još ljepši.


Joj, kako nam je bilo.

Plakala bih da mogu.

Sve mi je suze Eso pokro.

Ne teku one da se vide.

Potoci se u meni slijevaju.

Kristalno jezero u srcu prave.

Jezero radosti ,

u kome je maleno ostrvce tuge.

Samo za mene i Esu.

Njega ne dam nikome.

Ni da se zaviri u njega.


Eso je bio moja prva ljubav

i jedina.


Kada me onomad sprva pogledao,

onim okom iz kojeg radost i čežnja iskre ,

i onim drugim zavodljivim punog ljubavi ,

u koje sam se utapala,

znala sam da će biti moj.


Bio je moj Eso ljubavnik,

čuven po tom zvanju,

dođe sa gitarom u ruci,

i nježnošću u glasu

ispod čardaka da mi pjeva.


A ja Ajka se topim i kažem majci

samo će on i niko više

da mi na grudi leže

često budi i još češće ljubi.


Dođoše nam i dvije kćerke

Joj bože,

koliko je ljubavi bilo u njegovom pogledu.

Koliko nježnosti u dodiru.

Koliko brižnosti u srcu ,

dok ih je gurao da se vinu ka nebu.

Bila bih ljubomorna ,

da ih nisam voljela kao on.


A sada.

A ja?

Šta sa mnom!

Mili moj Eso.


Misliću na usne tvoje.

Onoliki , velikački

čovjek sa planine,

a blago nježnosti,

sa usana svojih si na moje spuštao

i krao me.

A meni nije žao.

Ja hoću još. I dobijam.

I utisno si ih moj Eso za čitav život.


Željeću ruke tvoje.

Joj , kako si me stisnuti i milovati znao ,

sva sam se u njima gubila i nestajala.

Još je toplo tijelo moje , još ih osjećam.


Sanjaću tijelo tvoje.

Joj, kako se oko mene svijalo ,

i kako me bralo .

Joj , majko moja,

znala sam i vrištati i majku dozivati.

Kad pomislim na tebe

mili moj Eso,

tijelo moje još uvijek hoće da bukne i gori.


Znam sada će me kćeri tjerati da napustim dom

neću im zamjeriti

ljubav ih na to tjera.


Ne mogu Esu ostaviti samog.

Sledio bi se.

Sasvim sam gore sa zvijezdama.


A znam

zasigurno znam

on je tamo gdje su moje srce i naše uspomene,

na uzvisini,

u đardinu ,

među ljubičicama,

da ga gledam

sa gitarom u ruci,

osmijehom na licu,

ispod starog trešnjinog stabla,

koje još uvijek cvjeta i rađa.


Ne mogu ja to pustiti.

Svakog jutra i večeri moći ću mu šaputati

Moj Eso ,

joj , toliko te volim mili ,

da me još uvijek boli.


Znam, isprva biće mi malo hladno,

i mnogo prazno.

Dok se ne naviknem.

Tako mi kažu.


Aha , jašta ,

naviknuću se.

Jendog dana...

Imam toliko doživljenih slika

i snova da me mogu obasjavati i grijati

još čitav jedan život.


Šta mi više treba!


A Eso moj će mi ponovo ,

svaki bogovetni dan ,

pjevati o svemu tome

.
Zar ne , Mili,

ljubavi moja.



****

Dopisano :

Danas jegodinu dana od kada je naš prijatelj Eso Mraković usnio.

Aiša je neutješna.

Još uvijek ga čeka i traži.


17.04.2017.

Pred ponoćna Galerija 16. Aprila/ Travnja 2017.





http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34568


17.04.2017.

SRETAN I BLAGOSLOVLJEN VASKRS














Svim Vjernicima Pravoslavne  vjeroispovjesti želimo


SRETAN I BLAGOSLOVLJEN USKRS



17.04.2017.

Blagdan






http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=23657


16.04.2017.

Naš prijatelj slavi uskrs





http://bosnazemljabozijemilosti.ba/?p=34557





Stariji postovi