gradcednostizemljebozjemilosti

Dobrodošli na moj blog

19.10.2017.

Biseri bjelavskih mahala 79.-84.







79*Za sofizam smo mislili da je  to turanje izuvenih nogu na sofu. Đe'š ba obučen u kuću ulećet. Nije higijenski , a i papanski je.


80*Eto oni nama , zapisano je u knjigama da se ne smijemo brijati.Jes’  im to  jak fazon. Lijenčine lažu . Mrsko im se brijati i upristojiti da liče na ljude , a ne na pogančere. Pa k'o biva hajmo svi na  homoprimogeniuse ličiti.  Primogeniusi su imali opravdanje. Vrlo je bolno brijati se kamenim sjekirama.


81*Paradoks je skonto neki glupak , k'o da mi ne znamo da nam treba nešto para za Doxu.


82*Eklektičku filozofiju  je garant  izmislio neki elektičar. Nema veze sa vodom , ali ako je dodirneš u njoj,  strefi te struja. Stvar slobodnog izbora.


83*Letologiju smo opet upisali kao nauku o let lampama. Ako nekog mlatneš ili ošuriš let lampom on zaboravi bilo koje sjećanje i riječi za uobičajeni način govora.


84*Odavno smo hvatali da nas ženske vole. Valjda radi Visokog i piramida. Uvijek uspravno stoje. I rad pismenosti,jer valja sve to zapisati i po potrebi praktično ponavljati.




17.10.2017.

Biseri bjelavskih mahala 73.-78.







73*Raj je bio uređen kako treba i po tabijatu. Ali ona "firaunka" Eva, naša pramajka , nam natakari praoca Adama, k+o najvećeg levata i dobiše nogu iz raja. Nama k'o , biva , mrsko zbog toga,biva.


74*I ko kaže žene nisu moćne."Jesu , samo zaboravile svoje moći. Ili čekaju pravi vakat?Dobili smo dojavu da Lizistrata , negdje na visinama, kuka ko godina ,za njenim slavnim vremenima.


75*Čudno,  zamišljeni smo ,   dani su ko leptiri procvjetaju u jednom danu i nestaju kao pupoljci, na njegovom isteku . Nikad niko nije zabilježio da jedan dan traje dva dana.


76*I oni nama zemlja ravna. Popadali bi ko olovne kugle izbačene iz topa koji slijepljuje eskadrilu u komadu.Ova metafora je zapisana da bi se neuki ibretili odakle nam i š'a nam to znači.


  77*Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza...Vlast je bezobrazna jer njeni predstavnici nemaju obraza...Ne bojte se, nismo skrajnuli. Samo se vježbamo , da ne zaboravimo.


78.*Mi pametni kao i uvijek, mudro šutimo o mudrim stvarima. O ljudskoj gluposti meremo po vazdan tabiriti i naglabati,ali čemu i kome.




07.10.2017.

Biseri bjelavskih mahala 67.- 72.







67*Pokloni svoju milost neukim.Neće ništa naučiti, ali će se bar  glupavo smješkati.



68*Ima glupih i pritom neukih ljudi ,koji misle da su jako pametni. Reći za njih da su idioti je vrijeđanje jedne populacije , koja se odlikuje i šarmom i pameću.



69*Divimo se bezgraničnoj ljudskoj gluposti. Ali , molimo vas , nemojte je podcijeniti. Ona se vraća još gluplja.



70*Ljute  se neuki zašto umiru mladi i djeca.

Šta mislite kada bi tamo u rahatluku boravili samo đuturumi ,kako bi to izgledalo?



71*Vulgarizmi i ružne riječi nikada ne dolaze sami. Prate ih  poganluk , nevaspitanje i plićak ljudskog uma.



72*Oduševljavaju nas bezgranične mogućnosti vulgarizama idiota. Ali, njima je i Mil0stivi okrenuo leđa.





07.10.2017.

Jesen u meni ljepotom njenih snova zbori













Jesen je, a ljepotom zbori

jedno prelijepo dijete dok u meni sni.

Nježno, umilno , zlaćano

kao i moji kalendari .

Jesen ,

ugodna i blaga.

Titrava i uzbibana.

Prelijepa.

Pada lišće zlatno.

Sve vodi ljubav sa zalazećim suncem, nudeći nestvarnu bujicu koji opija i zavodi.



Kao čarobna Djevojčica a Žena . Kao prelijepa ...eh, rano moja.



Dobro?

Idemo dalje!

Dlanovima ispruženim prema Levantu.



Boje pripisujem magiji,

Te ,

nestvarne milosti

anđela boli moje.



Poželim da se nikad ne mjenjaju.

Ni moja tuga djetinja , ni jesenje boje .



Ni moje svilene ručice.

Da uvijek nose radost mome srcu .

Uz nježnu pjesmu razbijenog stakla

slika što tvoju ljepotu kradu



Ponekad jeseni nosi kišu i tmurnije , nešto hladnije dane.

Kiša. Kapljica . Svaka kap je jedan život.

Jedna radost. Ljubav.

U meni jesen je.

A zima ide.

Osjećam je.

Dani postaju kraći. Noći duže i hladnije.

Grijalice ne rade.



A ta ljepota , to milodarje ne može nastati iz vedra neba.

Od Milsotivog nam darovi stižu.



Ko je Tebe meni poslao Malena?

Kazna za grijehe?

Ne želiš to biti.

Boljeće te.





06.10.2017.

Djete me boli , Oprost molim













Jedno dijete

jedna bol

djetinja



Jedna djevojčica

jedan san

očinji



Boli dijetinja duša

boli očev život

slomljeni



Nerođeno dijete

ljubav očevu sni

oče pomozi mi



Otac kleči

hvaljen si Gospode

vratiše je



Al to ne bješe ona

jedno dijete jedna bol

djetinja



Horski bučno

neuki bezumno

nego ko



aha jes kako ne

otac ćuti drugu dječiju bol

odgovor nijemi



Zajedno kleknu

otac i djetinje boli

Milostivi prosti grešni smo





05.10.2017.

Brišem zaborav













Brišem zaborav

u bistrom potoku

blistavim sjajem

njene plave kose

zabludjelom srcu igrokazi

rude nutrinu djetinju



blentovija krenu

mirise da krade

nevine ljepote

u zelenom đardinu

gdje njene ruže cvatu

proljetnim svitanjem



koji vjetar sruši

kristalnu čašu

od jantara i žada

prosu snove zaborava

provalijom dana

što se smiraju kreću





04.10.2017.

Zapis o Josephini Fox , Indexima i Sarajevu













 „Davati jednu pjesmu po jednu je jedan štos koji mi je prije 15 godina,a možda i više otkrio divni Đorđe Novković.“

Uz dužno poštovanje primadoni jugoslovenske i hrvatske muzike, moramo dati neka pojašnjenja.

Taj štos je mogla čuti od Đorđa Novkovića, ali on je samo samo prenio filozofiju kojom su ga Indexi pokušavali ,ali nisu uspjeli naučiti. Na početku svog autorskog rada, davne 1967.godine, on je svirao u Indexima i ostao je otprilike, ali tačno i samo godinu dana. Otišao je jer nije imao strpljenja da radi kao Indexi, kvalitet prije svega.

Po odlasku Zagreb objavljivao je u prosjeku 60 kompozicija godišnje, da bi zavšio bogati opus na broju od oko 2.500 kompozicija lakih nota. To nije davanje jedne po jedne pjesme, to je šapirografsko štanjcanje muzike. Ova opaska nije pokuda već pohvala, jer na ovim prostorima nema nikoga ko se može pohvaliti takvim učinkom , ali i posljedičnim efektom. Imalo je tu dobrih hitova.

Koncept Indexa, grupe koju Josipa jako dobro poznaje, je bio svima poznat:

„Dajemo pjesme redosljedom kako i kada one nastaju. Ne određujemo mi kada će pjesma isplivati. To određuju srce i duša. Ne možemo sebe prisiliti , ući u studio i reči:

E idemo sada , kad smo već ušli u studio , napraviti sedam-osam pjesmica za ploču. To bi bilo nepošteno prema nama i prema našoj publici. Pjesma se rađa i daje kada sama dođe i ispliva iz vaših damara.I mora da bude - p j e s m a .“

Ovaj koncept su u ime Indexa javno objelodanili: Đorđe Kisić, Davorin Popović, Slobodan A.Kovačević i Fadil Redžić polovinom šezdesetih godina. Tih godina počinje poznanstvo Josipe Lisac sa Indexima.

Indexi su se svog koncepta uvijek pridržavali, iako su mu mnogi prigovarali; nazivajući taj odnos prema stvaralaštvu ; imenima poput lijenost ili nemar.

O ovim neukim zamjerkama neki drugi put.

Već početkom karijere 1968.godine, Josipa Lisac se dva puta srela sa Indexima. Prijašnji susreti nam nisu poznati.

Na festivalu Vaš šlager sezone, ona je ,sa grupom Zlatni akordi otpjevala Hello taxi. Indexu su izveli kompoziciju Pustinjak. No to je bio susret kada su se oni već poznavali.

Onaj prvi susret i bitnije vezivanje za Indexe je bo njen polusatni nastup u FIS-u u okviru redovne sedmične svirke Indexa.

To je bilo vrijeme studijskog snimanja pjesme Hello Taxi u produkciji RTV BiH u ulici Danijela Ozme. Snimanje se dešavalo dosta prije završne šlagerske večeri , koje su se održavale u dvorani Đure Đakovića.


Skenderiju je tek trebalo izgraditi.


Fis je bio plesna (i fiskulturna sala) sa binom za izvođače, podijumom za plesače i galerijom za sjedače. Svi su uživali u muzici Indexa i njihovih gostiju. Sjećamo se Josipe tada i danas. Nama uvijek ista.

Lijepa krhka, malo uplašena djevojčica koja svoj strah i neku neodređenu tugu skriva u jakom kristalno čistom glasu, kojim manipulira unjkavošću pjevačice svjesne svojih glasovnih mogućnosti.

Bila je u čizmama, nama se činilo dokoljenicama sa kačketom na glavi, mini suknjom i kožnom jaknom. Prava pravcata Školarka.

Rokerka a djevojčica, školarka a ima tako raskošan glas. To se namah vidjelo. I kako ne zavoljeti taj glas i tu energiju koja je izbijala iz krhkosti bića koje želi da se dopadne.

Koga Grad Čednosti zavoli taj neko to zaslužuje.

Dakle, te 1968.godine su Indexi su prvi ugostili Josipu Lisac i pružili njoj i Sarajevu priliku da se upoznaju.

Da li je ljubav bila obostrana. Vjerujemo da jeste.

Slobodan A.Kovačević je bio potrešen Jasninom smrću i nosio je žute cipele.

Davorin Popović je znao šta mu se sprema i nije znao šta će obući. Bilo mu svejedno i kosu je zapustio; neprimjerno.

Indexi su pripremali rekvijum za Tanju; Jutro će promjeniti sve, iako se znalo da se pjesmom malo toga može promjeniti. One su za snove.

Poznanstvo Grada čednosti, Josipe Lisac i Indexa počelo je da se gasi smrću Pjevača. Metbol Josephine Fox misli da je poznanstvo dotukla Bodina smrt. Osobna poznanstva, vjerovatno.

Sarajevo njeguje svoja iskrena poznanstva zauvijek .

Voljeli bi je bar još jednom ugostiti. Nadamo se da ima dovoljno snage za susret sa divnom i zahvalnom Sarajevskom publikom.

Pao bu tu neki buket cvijeća i poljabci. Odavno je ne vidjesmo.

1973.god snima se Josipim legendarni album Dnevnik jedne žene.

Jedini muški gost sa istoka je Slobodan Bodo A.Kovačević. Svoj posao je kao i obično izvrsno uradio. U pjesmi O jednoj mladosti njegova akustična gitara je skinula okove Josipinog vokala koji se pretvorio u eksploziju osjećanja o svijetu nade, svijetu ocvalom i žutom…

Bodo je je ovu pjesmu osobno proživio 1968.god., zato je gitara jecala, i činilo mu se da Josipa njegovu gitaru i pjesmu nebeskim glasom povezuje u sjećanje koje dodiruje obrise suza.

Duboko poznanstvo i tiha ljubav između Sarajeva i Josipe koje je započeto 1968. godine zapečaćeno je 1974.godine.

Bio je to jedan resak, čist, kristalno jak zvuk što se iz dubine duše iznosi slušaocu njegove atavističke pjesme.

Samo u dvije pjesme glas Josipe Lisac nije bio “dvije harmonije i deranje i unkanje iznad toga”. Ovo je naučila od Pjevača, Besi Smit, Bili Holidaje i Đenis Đoplin. One su bile prve učiteljice. Ipak učitelj je učitelj. Bio je živ i umjeće svakom novom pjesmom dograđivao.

Te godine je u novoigrađenim studijima RTV BiH na Alipašinom polju, uz Narodni orkestar i pomoć Indexa, Josipa Lisac snimila dvije sevdalinke Omer beže i Niz polje idu babo sejmeni.

Ostala je desetak dana kao gost Grada čednosti i Indexa . Pjesme su otpjevane tako da ih nikada niko neće moći skinuti sa vrhova sehare gdje sevdah snuje i počiva.

Mojsije je svirao te dvije pjesme kao instrumentale, nekoliko puta je dozvolio da je neko otpjeva i uvijek bu govorio:

-Nema sevdaha do u Josipe.

Bodo je bio fasciniran glasovnim i izvedbenim mogućnostima Josipe Lisac i svakako uzbuđen, recimo, mogućnošću da sarađuje s’ njom.

Pjevač je priznavao da bi ga jedino Josipa Lisac mogla dostojno zamjeniti u Indexima.Ipak se obazrivo okretao.Jer u glavu mu se usadila misao o Lisici.

Fadil Redžić se pokolebao u svom razmišljanju da je Zdenka Kovačićek prva dama đez-rok-bluza.

Indexi su te godine snimili Samo su ruže znale i Samoćo ljubavi moja.

Slijedeće godina je izašla Balada Bacila je sve niz rijeku.

Kažu mi da se i danas spore kome su Kemal Monteno, Fadil Redžić i Indexi posvetili ovu pjesmu. Nemaju razloga za sporenje.

1987.godine na šlageru sezone Indexi su izveli kompoziciju Ti imaš me na duši (ženo kobna fatalna,veza Zagreb – Sarajevo skr.). Autor je bio,ko drugi nego šeret Fadil Redžić. Šeretluk je kompleksna stvar, kada se udruži sa poezijom i muzikom, onda je to crveni mak ili boliglava kako prosti puk rekao.


Indexi su decenijama bili vezani, muzikom i prijateljstvom za četiri zagrepčanke: Zdenku Vučković, Josipu Lisac, Zdenku Kovačiček i Maju Perfiljevu.

To je savim dovoljno za pjesmu i druga razmišljanja nisu potrebna?

Ili jesu?

Šta se pjesmom htjelo reći, to će te morati da pitate pjesnika i kompozitora. Dase mi pitamo , eh…

Ali se ne pitamo i moramo biti Gospoda.

Muzika je muzika , a i ples. Dame biraju, zar ne.


1995. godine u Lisinskom su Indexi održali seriju uzastopnih koncerata zajedničkog naziva „Indexi i prijatelji“.

Josipa Lisac je nastupila sa pjesmom O jednoj mladosti. Pitamo se kojom bi drugom?

Glasanje akustične gitare i vokalna izvedba u aranžmanu nepoznatom za ove prostore , zaledio je dah prisutnih u dvorani. Prisustvo ostatka Indexa se i ne osjeće, oni titraju, šume i žubore, nekad se gasnu i prepuštaju da se gitara i vokal jedno sa drugim izbore i spoje.

Bol i čežnja vokala i krik gitare za jednom, sad znano je, izgubljenom mladošću ,je bolero jednoj ljubavi.

Kastanjete nisu potrebne. Glas je moćan i jak , gitara dovoljno senzibilna za krešendo , vraćanje sanja u jednu mladost, kad sve je i nije moglo bit ljubav. Ili je možda bila, ali svijet koji ne pruža nadu brodi dalje.


Pjesma se odjednom vratila, svježija, jasnija i upečatljivija od svih svojih inačica. I stvari dovela na svoje mjesto, u ovom ocvalom i žutom svijetu.

Da li baš?

A žal i ožiljci?

A prosuti životi?

Josipa Lisac je „izrazila zahvalnost sarajevskim glazbenicima na podršku pruženom prilikom nastanka njenog kultnog albuma“.

Sarajevo pamti i voli Josipu Lisac .


A Indexe?

Jeste li vi ludi?

Oni su Grad čednosti.





P.S. U znak zahvalnosti , zapis poklanjamo jednoj predivnoj Sunčici.





04.10.2017.

Djevojka iz Baba Višnjina 4













U Baba Višnjinoj

gore na kraju

centra bijelog grada

koji je slavljem mirisao

bijaše mala kučica

na broju 4

urešena

bojama meda i …



sve je mirisalo na ljubav

šeri i slatko od višnje

usne okusa

boje krhke vočkice

kose od ebanovine

grudi mramorne

oči tužno zelene

nalik modroj rijeci

violina i nježne balade

umilni ženski glas

što ljubavlju žicama stere

bol



jedno nježno djevojačko srce

milosti puno

prigrlilo

blentavo dijete

iz jedne bjelavske ma'le

slične njenoj

i zavoljela



Ali, usud

voljelo se dvoje mladih

dušmani im…



voljela ga

i poslije

kada već nikako

nije smjela

avaj žalosti



a blento dobri

šta sa njim

pitaće neko



tko da zna



poslijednji put

kada se oglasi

pomisli

dani se ne vraćaju

ljubav

sjećanja

žive a bole





02.10.2017.

Rezime na današnji dan 2.Oktobra / Listopada













Danas je ponedeljak 2.Oktobar/Listopad 2017.godine računajući po Isusu Hristu.

Ispratili smo 274 dana upakovanih u devet mjeseci . Još nedostaje 91 dana da se ovaj stađun upotpuni.

Mnogo je novih dana prošlo , pa više nisu novi. Sada su već birvaktile. Ali nemojmo se zavaravati , dani su vječni. Samo se povuku. Nisu sebični. Dozvoljavaju da i drugi dani nađu svoje mjesto pod suncem.

Juče nismo obratili pažnju na konstataciju prepisivača:

-U slavenskim je jezicima listopad dobio ime po tome što u tom mjesecu najviše opada lišće sa biljaka.

Ja , vala su jako pametni. Pa neće valjda lišće otpadati sa hajvana ili insana. Ili recimo ameba. Ono što jes’ jes’. Lišće ima debele veze sa sa insanima i havjvanima. Vjerovatno i sa amebama.

Ali neki drugi listovi. Kalendarski. Neko ih ima gutu, neki nemaju. Oni koji imaju gutu , tješe one koji ih nemaju, ali se na njih ne obaziru. Bilo kakvu gutu. Recimo love. Kažu imaćete i vi jednog dana, ako nam budete robovali kako valja.

I žene vole gute. Bilo kakve. Samo nek je berićetno i dobro gućeno. Ostalo će se sve posložiti.

I mi se volimo posložiti.

Šta ste se zabezeknuli? Volimo red i mir. To snači sve pospremiti i staviti na svoje mjesto. Tada se naše partnerice nemaju šta buniti. Neked se pobune i traže da se ponovo sve složi. I opet. A neke to stalno traže. Znamo to je za naše dobro. Uče nas redu i prirodnom zakonu. Sve valja stalno slagati i pospremati. Osnov higijene i urednosti. A kad je žena uređena , tj. sređena , onda je sve u najboljem redu. Crvkuće ko hor slavuja u zlatnim krletkama na Solomonovom / Sulejmanovom dvoru od biljura.

Ipak u tom sređivanju u ovom mjesecu ( kao i svim ostalim) dolazi do nesporazuma među ženama. Paganke insistiraju da je octo sasvim OK. Ove druge (ima ih raznih fela, ali sve su prelijepe) opet kažu da je deset prirodnije i izdašnije. Bilo octo bar ili listo pad , bilo osmi ili deseti mjesec, bilo Julije i Georgije, ženama je bitno sređivanje. I to svakodnevno.

Ko je vidio da je nesređena žena zadovoljna. Ne bi ona provirila nos iz halvata dok se dobro ne sredi. Takva joj narav. Ljubimo joj karakter. I sve ono što ide uz to. A to vam je otprilike tisuću velova. Prava pravcata raskoš đardina.

I onda će nam neko reći da žena nije đardin.

Pojam nemaju!

Ma, žena je vječni đardin , u kome nema opadanja lišća. Nešto kao Blues ever grinMere ili R'n'R.

Blista i sjaji , prelijevajući se u tisuću valera . Normalno ako se redovno sređuje. I to nježno , ali energično , onako muški, i sa ljubavlju.

Što bi poete rekle:

-Joj , kakva je pusta, kako je čo'ek ne bi … , ko’ da je iz raja izašla.

Ono … , smo stavili zato što nam u momentu nija pala adekvatna riječ na pamet. Sada smo došli tobe, a to vam zanči dohafizali se , pa se ispravljamo i definišemo rečinicu kako to časnost nalaže:

-Joj , kakva je pusta, kako je insan ne bi ko jabuku milovao i na srce privijao.

Ha, valja ova.

Idemo sada na posao.

Prepisivači zagovaraju događaje na današnji dan…

… … Joj frajera , k'o da nas to interesuje. Od dana kad je ubrana prva jabuka, nama se samo to branje mota u glavi.

Ono zabrinuti smo šta je bilo sa lišćem. Ja šta ste vi mislili. Jel’ octo bar nekom / listo pad nekoj ili nije?

Sve je stvar semantike.





01.10.2017.

Pred ponoćna Galerija 30.Septembar / Rujan 2017.













 

Snježna kiša iznad Modre rijeke                                     Dugina pjesma



   

Violetnojutro                      Krajolik                                   čežnje



 

Blistavi dan                                                                        Boje radosti



    Snenost                                                                      Zavjesa



   


Pretežno pahuljasto nebo                                      U vrtlogu mjesečine


   

Ebanovina                                                                            Srebrena noć



 

Uskomešana nevinost



    

Pepito                                                                                    Jesenji nemiri



     Anđeoska milina                                                                 Oda jednoj ljubavi






Stariji postovi